Pedeset pet pripadnika Specijalne antiterorističke jedinice za sada neće biti optuženo za falsifikovanje službene isprave, iako je tužilaštvo ocijenilo da su u izvještaju sa njihovim potpisima netačni podaci o primjeni sile nad Mijom Martinovićem, a da se uopšte ne pominje prebijanje još petorice muškaraca na druga dva mjesta u Podgorici 24. oktobra.
“Predmetni Izvještaj nije sačinjen u skladu sa odredbama Zakona o policiji i Pravilniku o načinu obavljanja određenih policijskih poslova i primjeni ovlašćenja u obavljanju tih poslova. Cijeneći da u izvještaju nijesu navedeni tačni podaci o primjeni sile nad M.M., kao i da uopšte nijesu navedeni podaci o primjeni sile prema dva građanina u tzv. Zlatarskoj ulici, niti kod Privrednog suda, tužilaštvo je smatralo da je komandant te jedinice sakrio podatke koji bi mogli da otkriju identitet učinioca, zbog čega je protiv njega podnijet optužni predlog zbog krivičnog djela pomoć učiniocu poslije izvršenog krivičnog djela. Za sada nema osnova za pokretanje krivičnog postupka protiv 54 pripadnika SAJ-a, zbog krivičnog djela falsifikovanje službene isprave”, kazala je “Vijestima” portparolka Osnovnog državnog tužilaštva, tužiteljka Danka Ivanović Đerić.
Sajovci su pretukli Andriju Račića, Marka Rakočevića i Darka Šćepanovića kod Privrednog suda, a Branimira Vukčevića i Momčila Baranina u Zlatarskoj ulici.
Lješković se “solidarisao” sa 54 svoja specijalca i prvi potpisao neistinit Izvještaj o upotrebi sile nad građanima nakon demonstracija Demokratskog fronta.
“O ovom događaju ja sam kao starješina tražio da svaki od pripadnika SAJ-a konkretne prilike napravi pojednični izvještaj o upotrebi sredstava prinude i to sam učinio već u nedjelju 25. oktobra, zbog čega sam i organizovao sastanak sa pripadnicima koji su odnosne večeri bili u navedinim vozilima. Međutim, niko od njih se nije pojedinačno izjasnio, odnosno niko nije izražavao želju da u nekoga “upre” prstom, zbog čega sam naložio da se sastavi izvještaj od strane svih njih koji su te večeri bili u koloni od 11 vozila na poziciji Ulice Jovana Tomaševića. Takođe, ja nijesam konkretne prilike primijenio prinudu, ali sam prvi potpisao zajednički izvještaj kako bi se solidarisao o primjeni sredstava prinude na tom mjestu, koji su nakon mene potpisali svih 55 pripadnika SAJ-a, koji su se tu nalazili kada se sve desilo”, piše u zapisniku o svjedočenju Lješkovića pred tužiocem 2. novembra prošle godine.
Više pravnih eksperata reklo je “Vijestima” da su sajovci te noći prekršili Ustav, Zakon o unutrašnjim poslovima, Zakon o javnom redu i miru, Pravilnik o načinu obavljanja određenih policijskih poslova i primjeni ovlašćenja, Krivični zakonik, Kodeks policijske etike i cijelu lepezu međunarodnih propisa o ljudskim pravima i slobodama.
“Dan kasnije, potpisivanjem Izvještaja o upotrebi sredstava prinude, postoji osnov za sumnju da su počinili krivična djela falsifikovanje službene isprave, pružanje pomoći učiniocu poslije izvršenog krivičnog djela, zloupotreba službenog položaja, davanje lažnog iskaza...”, kazao je jedan od sagovornika “Vijesti”.
Svi pripadnici SAJ-a neće odgovarati ni za krivično djelo mučenje jer se na snimku vidi da svi policajci nijesu tukli Martinovića, kazala je Ivanović Đerić. “Iz CD snimka i ostalih prikupljenih dokaza nesporno proizilazi da nijesu svih 55 pripadnika SAJ-a vršili primjenu sile nad M.M., već da je taj broj znatno manji. Kako su svi pripadnici SAJ-a bili maskrani, a nijesu imali identifikaciona obilježja na uniformama, tužilaštvo nije moglo odrediti koji od pripadnika SAJ-a je izvršio krivična djala na štetu M.M.”, kazala je ona.
Više pravnih eksperata kazalo je “Vijestima” da su svi koji su bili prisutni na mjestu gdje je pretučen Martinović, počinili krivično djelo mučenje.
U Krivičnom zakoniku piše u članu 167: “Ko drugom nanese veliki bol ili teške patnje, bilo da su tjelesne ili duševne, sa ciljem da od njega ili trećeg lica dobije priznanje ili drugo obavještenje, ili da ga nezakonito kazni ili da ga zastraši, ili da na njega izvrši pritisak, ili da zastraši ili izvrši pritisak na neko treće lice, ili iz nekog drugog razloga koji se zasniva na diskriminaciji, kazniće se zatvorom od šest mjeseci do pet godina... Ako djelo iz stava 1 ovog člana izvrši službeno lice u vršenju službe ili je djelo izvršeno uz njegov izričiti ili prećutni pristanak ili ako je službeno lice podstrekavalo drugo lice na izvršenje djela iz stava 1 ovog člana, kazniće se za djelo iz stava 1 ovog člana zatvorom od jedne do osam godina”.
“Jasno je da su krivično djelo mučenje počinili svi prisutni policajci. Prvo oni koji su ga tukli, a nakon toga oni koji su to gledali, a nijesu ništa učinili da to spriječe. Dakle, jedni su tukli, a drugi su to prećutno dozvolili”, kazao je “Vijestima” jedan od sagovornika.
„U Osnovnom državnom tužilaštvu je formiran predmet protiv za sada nepoznatih izvršilaca zbog krivičnih djela mučenje, teška tjelesna povreda i uništenje i oštećenje tuđe stvari, izvršenih na štetu M.M., od strane više pripadnika SAJ-a, koji osim B.G i Z.D., do danas nijesu otkriveni. Tužilaštvo je preduzelo sve dokazne radnje i od policije, kao organa otkrivanja izvršilaca krivičnih djela, više puta zahtijevalo da identifikuje izvršioce, međutim isti nijesu do danas identifikovani“, kazala je Ivanović Đerić.
Tužilaštvo je prošle sedmice podnijelo optužnicu protiv Lješkovića zbog osnovane sumnje da je počinio krivično djelo pružanje pomoći učiniocu poslije izvršenog krivičnog djela. “U izviđaju vođenom u više postupaka nesporno je utvrđeno da su policijski službenici pripadnici SAJ-a nakon protesta 24. 10. 2015. godine na više lokacija, među kojima i u Ulici Jovana Tomaševića, takozvanoj Zlatarskoj ulici i kod Privrednog suda nezakonito upotrijebili sredstva prinude prema određenim građanima, koji su zadobili tjelesne povrede.
Okrivljeni Lješković je, kao starješina, pomogao tim pripadnicima da do danas ostanu neotkriveni, iako je shodno zakonu bio dužan da sprovede određene procedure. Ne samo što ih nije sproveo, on se saglasio sa pripadnicima te jedinice da se prikriju sve činjenice u vezi njihovog djelovanja u konkretnim događajima”, piše u optužnici koju je Osnovno tužilaštvo podnijelo sedam mjeseci nakon događaja.
Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Šućko Baković podnio je prije desetak dana Vrhovnom državnom tužilaštvu krivičnu prijavu protiv Lješkovića zbog sumnje da je zloupotrijebio službeni položaj nevršenjem svoje službene dužnosti, te da je ometanjem sprovođenja pravde učinio krivično djelo zloupotreba službenog položaja.
Marković traži od Danilovića poravnanje za Kolašince
Advokat Velibor Marković, zastupnik trojice Kolašinaca koje su sajovci pretukli 24. oktobra, očekuje od ministra policije Gorana Danilovića da prihvati vansudsko poravnjanje sa njegovim klijentima. Marković je Daniloviću poslao predlog za poravnanje, jer mu iz resora na čijem je čelu od sredine marta nije odgovoreno na zahtjev kojim je tražio nagodbu sa državom i novčanu odštetu za Andrijanu i Andriju Račić, Marka Rakočevića i Darka Šćepanovića.
Trojica Kolašinaca poravnanje traže zbog brutalnog prebijanja u noći protesta Demokratskog fronta, a Andrijana je odštetu tražila za vozilo koje su joj, kako tvrdi, demolirali sajovci.
“Očekivanje je svih građana i cjelokupne javnosti da ćete imati jednak tretman prema svim oštećenima iz tog događaja, kako bi građani imali jednaka prava po zakonu... Podnosioci predloga i javnost nikako ne mogu da očekuju da se to neće desiti, jer bi se u protivnom postavilo pitanje vaše iskrene namjere i zalaganja da se poštuju zakoni i prava građana”, poručio je advokat ministru policije.
Trojica Kolašinaca tvrde da su im nakon protesta DF-a u centru Podgorice sajovci “hamerom” prepriječili put, a potom palicama počeli da lome “tojotu jaris” u kojoj su bili. Račić je tvrdio da je iz “hamera” izašlo 5-6 maskiranih policajaca, da su polomili automobil, a onda počeli da ih udaraju pendrecima po glavi i tijelu.
Marković je Daniloviću napisao da je 11. marta direktoru policije predao zahtjev za naknadu materijalne i nematerijalne štete, ali da mu Slavko Stojanović uopšte nije odgovorio.
“Sličan zahtjev podnesen je direktoru policije i u ime Milorada Mija Martinovića i takođe je ostao bez odgovora. Taj zahtjev riješen je zahvaljujući vašem prethodniku Rašku Konjeviću. Iz navedenog očigledno proizilazi da direktor policije nema namjeru da rješava slučajeve brutalnog prebijanja i zlostavljanja naših građana, već da je to u rukama ministara”, napisao je Marković.
Dodao je da mu se čini da se država ne bi nagađala ni sa Martinovićem, da se nije pojavio snimak njegovog brutalnog prebijanja.
Martinovića su pripadnici SAJ-a brutalno pretukli nakon razbijanja protesta DF-a i demolirali njegov “mercedes”. Vlada je krajem 2015. usvojila nagodbu MUP-a sa Martinovićem, prema kojoj je on dobio 130.000 eura obeštećenja.
Čiji je DNK na bombi sa suzavcem?
Tužilaštvo je saopštilo da su uradili DNK vještačenje takozvane “kašike”, koja aktivira bombu sa suzavcem, koja je pronađena u autu Martinovića.
“Izvršeno je upoređivanje pronađenog materijala sa DNK profilima iz baze DNK registra, koje nije dalo rezultate. Takođe, po naredbi tužioca dobijeni rezultat upoređen je sa DNK profilima svih 55 pripadnika SAJ-a, ali nije dao rezulatat u smislu identifikacije izvršioca lica koje je bacilo predmetnu eksplozivnu napravu u vozilo M.M. Ovaj nalaz i mišljenje je dostavljen tužilaštvu u decembru 2015. godine”, kazala je tužiteljka Danka Ivanović Đerić.
“Vijestima” je više izvora iz Uprave policije nezvanično reklo da je u noći 24. oktobra hamerom SAJ-a upravljao Nikšićanin Slavko Marković, navodno kum komandanta Lješkovića. Sagovornici tvrde da su ga vidjeli na parkingu kod Skupštine u uniformi SAJ-a.
Direktor policije Slavko Stojanović nije odgovorio “Vijestima" da li je Marković vozio službeno vozilo SAJ-a. Marković je to negirao, rekavši da je sportista, bivši reprezentativac u džudu, da nije pripadnik
Uprave policije, a samim tim ni SAJ-a i da ga čudi zašto ga sa tim povezuju. Kazao je i da se jasno vidi da nije na spisku pripadnika SAJ-a i da njihovu uniformu ne može da nosi niko ko im ne pripada. Tim za odnose s javnošču UP “Vijestima” je, međutim, zvanično saopštio da Marković jeste službenik UP, ali nije pripadnik SAJ-a.
Jesu li Zejak i Grgurović dobrovoljci?
Iz Osnovnog državnog tužilaštva “Vijestima” nije odgovoreno na pitanje da li su pokrenuli izviđaj povodom spekulacija da su se dvojica optuženih pripadnika SAJ-a Goran Zejak i Boro Grgurović, dobrovoljno prijavili za prebijanje Martinovića i da su to uradili za novac.
Više sagovornika “Vijesti” uz Uprave policije kazalo je da mnoge njihove kolege imaju tu sumnju. Grgurović je kupio dvosoban stan od 70 kvadratnih metara u Bloku 5 u Podgorici i platio ga gotovinom par mjeseci nakon što je priznao odgovornost za brutalno prebijanje Martinovića.
On, međutim, tvrdi da je do više desetina hiljada eura došao na legalan način i da mu je novac za kupovinu stana dao očuh njegove supruge Dragan Mitrović, koji živi i radi u Beogradu.“Služba mi nije dala novac da prihvatim odgovornost za prebijanje Martinovića. Ja sam suspendovan”, rekao je Grgurović.
VDT ne bi o pobuni, u SAJ-u redovno
“Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković upoznat je sa predmetom i postupanjima Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici. VDT ne komentariše, već u odnosu na različita dešavanja, postupa u skladu sa Ustavom i zakonima Crne Gore”, rečeno je “Vijestima” iz Stankovićevog kabineta.
To je bio odgovor na pitanje da li je upoznat sa tim predmetom i da li ponašanje SAJ-a , a samim tim i Uprave policije u tom slučaju, može okarakterisati kao pobunu i, ukoliko se ne radi o pobuni, objasni kako se drugačije može definisati takvo ponašanje policije koje traje više od sedam mjeseci.
“Da budem vrlo iskren, ovo je moj lični stav, ne i profesionalni, meni je to izgledalo kao pobuna. A da li se radi o elementima takvog djela, ja za to nemam dokaze, ali ću uraditi sve da do kraja saznamo šta je bio razlog da se pojedinci otmu kontroli”, odgovorio je na isto pitanje ministar unutrašnjih poslova Goran Danilović prije deset dana.
Iz Uprave policije su “Vijestima” saopštili da SAJ izvršava poslove i zadatke odgovorno i profesionalno. “Stanje u ovoj Jedinici je redovno”, navodi se u pisanom odgovoru Tima za odnose s javnošću. Danilović je tražio prije desetak dana od direktora Uprave policije Slavka Stojanovića da pozove na odgovornost komandanta SAJ -a i uputio mu akt u kojem je tražio da hitno reaguje u skladu sa zakonom i njegovim policijskim ovlašćenjima i “izrekne odgovornost” komandantu SAJ-a.
Ministar nije odgovorio “Vijestima” da li je u međuvremenu dobio odgovor od Stojanovića i šta je njegov sljedeći potez ukoliko se to ne desi.
Bonus video:
