AUTORSKI TIM RJEČNIKA CRNOGORSKOG JEZIKA CANU O MEDIJSKIM PODVALAMA

Kritičari se igraju "gluvih telefona"

U situaciji kada grupa “filologa“ sa Cetinja pokušava da Pobjedu pretvori u stručni časopis u kome može lako da konstruiše, prekraja, izmišlja, podmeće i pokazuje svoje neznanje, obavezni smo da se radi javnosti oglasimo, bez zalaženja u politikantstvo, povodom pitanja koja se tiču struke i nauke, a koja su “jezikoslovci“ sa Cetinja plasirali u formi aksioma
128 pregleda 12 komentar(a)

Po ustaljenoj praksi u svijetu, nacionalne akademije su pozvane da rade rječnike, a neke su i oformljene sa takvim ciljem. Nažalost, tom poduhvatu u CANU je, očigledno, pristupljeno kasno, prvenstveno zbog suživota u SFRJ i SRJ. Kada je došlo do objavljivanja Rječnika crnogorskog narodnog i književnog jezika, taj događaj izazvao je veliku pažnju, naročito dnevnog lista Pobjeda, pojedinih portala, kao i dijela crnogorske javnosti. Naravno, bilo bi poželjno da su reakcije izrečene bez mržnje, pizme, zlobe, zle namjere, a kao sugestije za poboljšanje sadržaja Rječnika.

Prvo ozbiljno leksikografsko djelo u Crnoj Gori − Rječnik crnogorskog narodnog i književnog jezika − u potpunosti je rađeno po ustaljenim leksikografskim principima i uobičajenom metodologijom, koja očigledno nije, kako su pokazali mnogi tekstovi objavljeni u Pobjedi, poznata “kritičarima“ Rječnika. Sigurno da ovakva djela nailaze na kritički prijem kod dijela javnosti prvenstveno zbog nerazumijevanja leksikografskih principa, koji podrazumijevaju da se značenje riječi definiše na osnovu njene upotrebne vrijednosti, a ne na osnovu subjektivnih stavova i osjećanja. Naime, u Rječniku su značenja riječi i svi primjeri koji ilustruju ta značenja zasnovani na književnim i drugim tekstovima koji nikada nijesu bili tumačeni na način kako to ovih dana neki “kritičari“ rade. Svakako da je u Rječniku kao ilustracija značenja riječi nekada mogao biti upotrijebljen i drugi primjer, ali to ne znači da bi se promijenilo i značenje te riječi. Očigledno je da su “kritičari“ Rječnika težili nihilističkom pristupu i zanemarili sve pozitivno u njemu. No, i kada bi sve kritike “filologa“ sa Cetinja bile tačne, opet bi bile zanemarljive u odnosu na ono što je obrađeno u Rječniku.

U situaciji kada grupa “filologa“ sa Cetinja pokušava da Pobjedu pretvori u stručni časopis u kome može lako da konstruiše, prekraja, izmišlja, podmeće i pokazuje svoje neznanje, obavezni smo da se radi javnosti oglasimo, bez zalaženja u politikantstvo, povodom pitanja koja se tiču struke i nauke, a koja su “jezikoslovci“ sa Cetinja plasirali u formi aksioma.

1. Koja je razlika između foneme i glasa? i

2. Na čemu je bazirano saznanje da su fonetika, fonologija i morfonologija sinonimi? Jasno je da se ponavljanjem pitanja bez navođenja primjera greške želi u javnosti stvoriti utisak o neprofesionalnosti autorskog tima. Naravno da se u sadržaju Rječnika fonema i glas ne tretiraju kao istoznačni pojmovi, niti fonetika, fonologija i morfonologija imaju status sinonima.

3. Po kojoj je metodologiji razvrstana književna i narodna leksika? U leksikografiji upotreba kvalifikatora nar. (narodno), kao i oznaka tipa razgovorno, neobično, dijalekatski, arhaično, istorijski, zastarjelo i sl., odražavaju stilske posebnosti koje su uslovljene društveno-istorijskim razvojem jezika i stalnim promjenama unutar leksičkog fonda. Promjene i osobenosti određuju se u odnosu na leksički fond aktuelnog jezičkog standarda. U praksi pisanja rječnika utvrđivanje kriterijuma upotrebe kvalifikatora različito se rješava, ne samo u različitim rječnicima nego i u okviru jednog rječnika; dakle, ne može se govoriti o sistemskim rješenjima - konkretni problemi rješavaju se “od slučaja do slučaja“. Svakako, u ovom dijelu posao obrađivačima bio je olakšan jer su na raspolaganju imali 34 rječnika crnogorskih narodnih govora.

4. Kojom savremenom metodologijom su „narodne“ lekseme date u standardnom akcenatskom liku? Princip kojim se rukovodio autorski tim uobičajen je u praksi izrade rječnika ovoga tipa - kod riječi iz narodnih govora bilježi se izvorni akcenat ukoliko je zabilježen u dijalekatskom rječniku, ali samo ako ne odstupa od modela novoštokavske akcentuacije. Predstavljanje jedne riječi u akcenatskim likovima različitih govora opteretilo bi Rječnik, naročito ako se imaju u vidu akcenatske varijacije u deklinaciji odnosno konjugaciji pojedinih oblika. Onima koje interesuju izvorni akcenatski likovi na raspolaganju su brojni rječnici crnogorskih narodnih govora.

5. Kako jotacija utiče na akcentuaciju? Neozbiljno je na osnovu jednog primjera (besjeda/besśeda) i to onog u kome nejotovana forma ima dva akcenatska lika, a jotovana jedan, govoriti o sistemskoj pojavi uticaja jotovanja na akcenat. U svim ostalim slučajevima jotovani i nejotovani oblici istih riječi imaju isti akcenatski lik.

6. Koja savremena literatura preporučuje sinonimnu upotrebu nastavka i sufiksa? Ovdje se možemo pozvati na “iskusne filologe iz Srbije“, kako nam je “kritičar” preporučio, i potvrditi da se u literaturi termini (tvorbeni) nastavak i sufiks upotrebljavaju kao sinonimi - njihova paralelna upotreba nije problematična za Ž. Stanojčića, Lj. Popovića (Gramatika srpskog jezika, 1992, str. 129), (naravno, nije bila ni za Mihaila Stevanovića: Savremeni srpskohrvatski jezik, 1986, str. 389); pomenućemo i P. Ivića, I. Klajna, M. Pešikana i B. Brborića, koji u Srpskom jezičkom priručniku (2007, str. 130) -ski ne identifikuju kao sufiks već kao nastavak. Terminologija autora Rječnika je saglasna i sa terminologijom renomiranih hrvatskih autora kao što su E. Barić, M. Lončarević, D. Malić i dr. Možda ni oni ne razlikuju nastavak i sufiks pa kažu da je “niz glasova koji dolazi na kraju tvorenice, a sam nije ni riječ ni njezina osnova“ tvorbeni nastavak ili sufiks (Hrvatska gramatika, 2005, str. 291)?

7. Kad ćemo saznati koji su to glagoli u crnogorskome jeziku koji nemaju infinitive? “Jezikoslovac” u svom prvom reagovanju povodom Rječnika nije krio iznenađenost: “Istina sastavljači otkrivaju i glagole ‘koji nemaju infinitiv’ te čak spominju i glagole ‘različitoga vida, a istog značenja’! Šteta što je umro poznati crnogorski lingvista Mihailo Stevanović prije no su otkriveni takvi glagoli.” Ipak, iako nije sa nama, veliki M. Stevanović živi u svojim djelima: “Po VI vrsti se menja i nepotpuni (defektni) glagol velim, koji pored oblika prezenta (…) ima još jedino glag. prilog sadašnji (…) i imperfekat (…) On je, međutim, infinitive i sve ostale oblike osim navedenih izgubio.” (Savremeni srpskohrvatski jezik I, 1986, str. 348)

8. Koji su to glagoli različitoga vida a istoga značenja? Autori Rječnika neće uzurpirati medijski prostor obrazlaganjem jezičkih kategorija iz domena osnovnih lingvističkih znanja i upućivanjem na stručnu literaturu. Ipak, naučnu znatiželju “kritičara” zadovoljićemo odgovorom - to su glagoli “koji se ne razlikuju po značenju nego samo po glagolskom vidu” (upor. P. Mrazović, Z. Vukadinović, Gramatika srpskohrvatskog jezika za strance, 1990, str. 67).

9. Čija su istraživanja pokazala da crnogorski jezik baštini sistemsku ekavicu? i

10. Ako je Rječnik rađen na osnovu korpusa, zašto se među odrednicama nijesu našli i ekavizmi kojima obiluju primjeri za ilustraciju tih odrednica? Dokazi o ekavici u crnogorskim govorima, istina ne kao sistemskoj pojavi, mogu se pronaći u brojnim monografijama tih govora. Nigdje u Rječniku i nije rečeno da se ekavica sistemski baštini u Crnoj Gori. Odrednice dosljedno imaju ijekavski lik, a u primjerima se oslikava i crnogorska književnost, u kojoj se neki autori služe ekavicom.

11. Na osnovu koje metodologije i literature su leksikografski stručnjaci CANU došli do zaključka da je jezička pripadnost pisca isto što i nacionalna pripadnost njegova? Na osnovu čega je autor pitanja zaključio da su leksikografi izjednačili jezičku i nacionalnu pripadnost pisaca? Crnogorski pisci poput Pekića, Šćepanovića, Kovača, Bulatovića, Đurovića i drugih koji su zasmetali “kritičarima“ Rječnika, pripadaju crnogorskoj književnosti (to potvrđuje i sajt FCJK), a kako je crnogorska književnost neodvojiv dio crnogorske kulture, deskriptivni rječnik mora obuhvatiti i leksiku iz stvaralaštva ovih pisaca.

12. Zašto korpus ne obuhvata radove V. P. Nikčevića i zbirku riječi M. T. Latkovića? Obogaćivanje rječničkog korpusa i dodavanje novih izvora konstantan je proces u toku izrade Rječnika, a odrednice kakve su brdunati, brmaknuti, bučoglavac, vračevnik, vresta i ostale iz Latkovićeve zbirke, svjedoče o nepažljivom čitanju Rječnika i neutemeljenoj kritici.

13. Zašto je amputirano kompletno jezičko nasljeđa do Petra Prvog? Savjet za izradu Rječnika utvrdio je korpus. Smatralo se da je za izradu leksikografskog opisa crnogorskog jezika reprezentativan period od posljednja dva vijeka, pa je djelo Petra I Petrovića određeno kao graničnik.

U Rječniku Draža nije antifašista

14. Kako se zove fizičar u timu CANU koji je aminovao otkriće planete Mjesec? Definicija Venere, kao astronomskog termina, u Rječniku glasi: ,,druga planeta po udaljenosti od Sunca, nema prirodnih satelita u svojoj orbiti; najsjajnija planeta na nebu poslije Mjeseca; u narodu poznata kao Danica, Zornjača, Večernjača”. Dakle, u Rječniku ne piše da je Mjesec planeta – takva implikacija je moguća zbog nepreciznosti jezičke formulacije, ali nije izvjesna i podrazumijevana.

15. Koji su razlozi uslovili da se u kontekstu riječi antifašista nađe zlikovac Draža Mihailović? Sporni primjer preuzet je iz dnevnog lista Pobjeda (30. oktobar 2010), iz teksta koji potpisuje Vlatko Simunović. Pojašnjenja radi, navodimo rečenicu u cjelini: „Istoričari revizionisti i dobar dio nacionalne političke elite pokušavaju da rehabilituju četnički pokret Draže Mihailovića i dokažu kako je Draža bio pravi antifašista“. Može se konstatovati da izbor primjera nije dobar, ali se nikako ne može reći da je tendenciozno i ideološki odabran, niti da je leksikografskom definicijom Draža Mihailović proglašen za antifašistu.

16. Koja savremena sociološka i antropološka istraživanja podupiru stav da islam nije religija? Korisnici Rječnika CANU ne mogu u njemu pročitati da islam nije religija kako ,,kritičari” sa FCJK tendenciozno podmeću. Ovakvom interpretacijom pokazuje se leksikografska neupućenost – naime, izdvajanje pojmova islamske religije i njihovo markiranje kvalifikatorom isl. uobičajen je postupak, a primjenjuju ga i dva savremena rječnika bosanskog jezika (S. Halilović, I. Palić, A. Šehović: Rječnik bosanskoga jezika, 2010. i Dž. Jahić, Rječnik bosanskog jezika, 2012). Tamošnjim filolozima i političkim partijama takav leksikografski postupak nije zasmetao, niti su zbog njega navedene rječnike proglasili „naučnom sramotom”.

Pogrešni datumi u tumačenju istorijskih događaja jesu štamparske greške i podrazumijeva se njihova ispravka

17. Koji su istorijski izvori poslužili za otkriće da je Oktobarska revolucija bila 1918? Ko je revidirao saznanje o godini pada Zapadnog Rimskog Carstva? Stidi li se CANU od učesnika u Aprilskom ratu zbog činjenice da ne zna ni kad je počeo? Pogrešni datumi u tumačenju istorijskih događaja jesu štamparske greške i podrazumijeva se njihova ispravka, kao i ispravka propusta pri preuzimanju istorijskih podataka iz literature. Ti podaci preuzimani su najvećim dijelom iz Istorijskog leksikona Crne Gore, koji potpisuju ugledni domaći autori.

18. Po kojem je kriterijumu selektovana građa, tako da se Albanci islamske vjeroispovijesti predstave kao arnautske lukave poturice koje mnogo lažu? Na osnovu čega su muslimani predstavljeni kao bezbožnici, Agarjani, kao čeljad koja za interes mijenjaju vjeru, ali su toliko svjesna svoje nove nečisti da ni abdest ne uzimaju niti porod za sobom ostavljaju? Ovakve i slične formulacije, nažalost, mogle su se čuti i od onih koji ne prepoznaju rečenice iz sopstvenog djela. Tako je rečenica prof. Novaka Kilibarde: “Numan-paša kazao je dosta istine caru čestitome, ali je arnautska lukava poturica i mlogo slagala! (Kilib. IV)” kontekstualno vezana za pridjevsku leksemu arnautski. Po istom principu u Rječniku se našla i sljedeća rečenica istog autora: “I Latinku i Ruskinju je zarobijo, a jednu je za blago kupijo, ta je bila ljuta Arnautka! (Kilib., IV)”. I rečenicu Stefana Mitrova Ljubiše: “Postavši Turčinom dobije konja, oružje, odijelo, ali se ne hće nipošto ženiti ni abdes uzimati... (Ljub. I)”, koja je poslužila kao ilustracija za upotrebu lekseme abdest, “kritičari” su zlonamjerno i smjelo interpretirali i predstavili kao dio leksikografske definicije.

Iz navedenih obrazloženja evidentno je da su mnogi prigovori “kritičara” potpuno neutemeljeni, neki su tendenciozno iskonstruisani, a mali dio je zaista opravdan. Autorski tim će, kako je već obavijestio javnost, što je i njegova dužnost, učiniti sve da argumentovani propusti i nesporazumi budu eliminisani. Uostalom, zato u leksikografiji i postoje druga i sljedeća izdanja.

Galerija