Roman “Rodenova ljubavnica“ američke spisateljice Heder Veb opčinjujuća je priča o burnoj i strastvenoj vezi između čuvenog vajara Ogista Rodena i Kamij Klodel, njegove učenice, muze i velike ljubavi. Devetnaestogodišnja Kamij Klodel, nadarena vajarka puna nade, dolazi u Pariz, ali umjesto da je slave, kritičari joj osporavaju talenat, nazivaju je imitatorom, osuđuju senzualnost njenih skulptura kao nedoličnu. Povrh svega, zbog sramote koju donosi porodici, odbacuje je i majka. Kada upozna znatno starijeg Ogista Rodena, koji joj postaje tutor i ljubavnik, njihova strast inspiriše ih da stvaraju djela koja pomjeraju granice u shvatanju moderne umjetnosti. Pa ipak, rastrzana između dvije svoje velike ljubavi - Rodena i vajanja - Kamij će sagoreti u svojoj strasti i njene opsesije je odvode u ludilo.
“Rodenova ljubavnica“ je slojevit istorijski roman koji dočarava neuhvatljiv duh jedne umjetnice, žene čiji je ogroman talenat umalo zasjenila njena snažna ljubav prema Rodenu. To je ujedno i izvanredna ljubavna priča i roman koji je vodič kroz salone devetnaestovjekovnog Pariza u kojima su nastajale revolucionarne ideje tragičnih i nepriznatih heroja.
Heder Veb je autorka istorijskih romana “Postati Žozefina“, “Rodenova ljubavnica“, “Posljednji Božić u Parizu“. Živi u Konketikatu, odakle je i govorila za ART.
Kako je nastajao roman “Rodenova ljubavnica“ i koje vam je nedoumice donosio?
- Prvo, mnogi izvori su bili u sukobu jedni sa drugima u pogledu datuma, koji je umjetnik uticao na drugog - je li Kamij samo kopirala svog ljubavnika, ili je Roden izvukao inspiraciju od nje - i dubine međusobne privrženosti ljubavnika. Bilo je i nekih rasprava o tome da li se ili nije kod Kamij razvijala demencija ili šizofrenija. Nakon opsežnog istraživanja koje sam sprovela, izvela sam sopstvene zaključke i učinila sam sve da ih prikažem što je moguće tačnije.
Drugi zadatak je bio sa samim radovima. Često jedno umjetničko djelo može biti imenovano sa tri različita naslova, ili je studija iz jednog komada vezana za drugu i nazvana drugačije, tako da je bilo teško odrediti prave datume i naslove. Zato što su dva umjetnika radili tako blisko i dijelili zajedničke ideje i studije, bilo mi je interesantno baviti se pripisivanjem određenih komada pravom umjetniku, jer su čak i kritičari zbog toga imali problema.
Predstavljanje mentalne bolesti i ubacivanje teme ludila kroz cijeli roman je bio veliki izazov. Nikada se nijesam bavila iz prve ruke šizofrenijom tako da je dodat još jedan sloj kompleksnosti mojim istraživanjima. Čitala sam intenzivno, i konačno razgovarala i sa profesionalcima koji se brinu za mentalno zdravlje i sa dvije žene čiji su roditelji patili od ove bolesti. Pošto sam završila knjigu, ove žene su je pročitale zbog preciznosti, a ja sam osjetila prilično olakšanje što sam ispričala da se Kamijina bolest razvila na realan način.
Koja je istorijska pozadina romana „Rodenova ljubavnica“? Da li je to Bel epok?
- Bel epok se otprilike poklapa sa viktorijanskim dobom u Engleskoj, tako da se proteže od 1870. do oko 1920. godine. To je doba izuma, uključujući bicikl i prvi motorizovani automobil Benz. Bilo je to vrijeme rastuće srednje klase u kojoj je više radnih mjesta bilo dostupno, gradovi su postali urbanizovani i mehanizovani kroz nove mehanizacije, a proširio se i željeznički sistem.
To je ujedno i doba umjetnosti. Impresionisti su izlagali zajedno na Salonu prvi put 1880, uključujući i Monea, Degaa, Renoara, Pisara, i druge. Ali bila je to samo slika koja se menjala, kao skulptura. Sa padom carstva Napoleona III, kasnije invazijom Prusa, na kraju se Francuska vratila na republiku sa Žilom Grevijem na čelu, i bilo je mnogo razloga za slavlje. Pobjeda što je postala republika još jednom je značilo da spomenici budu podignuti širom Pariza, zgrade su ukrašene frizovima, a Ministarstvo likovnih umjetnosti dobijalo je obilne podrške. Ukratko, bilo je to sjajno vrijeme da vajari iz cijele Francuske i šire iz Evrope pohrle u Pariz. To je faza na kojoj je Kamij Klodel zastala kada se njena porodica preselila u Pariz.
Kako je Kamij upoznala Ogista Rodena?
- Prvi mentor Kamij Klodel zvao se Alfred Buše i bio je izuzetno talentovan vajar i sa dobrim vezama. Kada je dobio prestižnu donaciju za studiranje u Italiji, on je posegnuo za njegovim kolegama umjetnicima da vide ko bi mogao biti spreman da uzme jednu studentkinju. Ogist Roden, čiji je atelje stvarno počeo da se razvija u tom trenutku, pristao je da je podučava u zamjenu za njen rad.
Kamij Klodel je bila 10 godina u vezi s Rodenom. Za to vrijeme on je bio u braku. Zašto on nije ostavio svoju ženu?
- Ovo je veliko pitanje, zar ne? Ja sam istražila to temeljno u romanu, ali ovdje iznosim samo brze misli. Postoje mnoge vrste ljubavi, važne iz različitih razloga, u različitim trenucima u našim životima. Vjerujem da ih je obje Roden volio jednako, ali različito.
Kamij je živjela 30 godina u duševnoj bolnici. Kako je izgledao njen život u ovoj ustanovi?
- Postoji predivan film pod nazivom “Kamij Klodel 1915“ sa Žilijet Binoš koji predstavlja veliki prikaz njenog života u toj ustanovi. Preporučujem ga.
U vrijeme kada je Klodel bila kreativna, kritika je isticala Rodenov uticaj na njen rad. Šta kaže kritika danas? Je li njena umjetnost vrijednovana na pravi način, na način koji ona zaslužuje?
- Danas Klodel stoji na svoje dvije noge kao umjetnik, apsolutno. Ona nije toliko poznata kao što ja vjerujem da zaslužuje da bude, ali ljubitelji umjetnosti se slažu da je bila talentovana žena i da njeni radovi inspirišu. Ako bi ste pažljivo proučavali Rodenove i njene radove, vidjeli bi tu vrstu saradnje i međusobnog uticaja umjetnika, ali svaki od njih imao je nešto jedinstveno “reći“, kao i različite stilove. Roden se pojavljuje fasciniran muskulaturom i načinima na koje se tijelo kreće i savija, kao i time kako njegovi modeli mogu odraziti emocije kroz ove pokrete. Klodel, sa druge strane, fokusirana je na način na koji emocije oblikuju glinu ili kamen; neku vrstu unutrašnjeg razmišljanja pokreće prema vani. Suprotno, u stvari, u odnosu na Rodena.
Šta za vas lično predstavlja njena skulptura Sakuntala?
- Oproštaj, prihvatanje, i način na koji ljubav sve nas ponižava.
Napisali ste roman o ovoj nepravedno zaboravljenoj umjetnici. Šta Vas je privuklo njoj?
- Zaljubila sam se u Kamij dok sam u svojoj klasi na koledžu proučavala francuski film. Film, jednostavno nazvan “Kamij Klodel“ bio je višestruko nagrađivan u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama sa zvijezdama Izabel Ađani i Žerarom Depardijeom koji igraju uloge Kamij i Rodena. Njihova tragična ljubavna priča me opčinila i onesvijestila sam se od ljepote koju su oboje stvorili zajedno i odvojeno. Nakon filma, postala sam prilično opsjednuta skulpturom uopšte. Mnogo godina kasnije, nijesam zaboravila Kamij i znala sam da želim da se više udubim u njen život. Pritisci i podsticaji između umjetnika, tragično opadanje Kamijinog uma, i prekrasni radovi koje je ona stvorila od tada me proganjaju.
Srećom, stigma koja okružuje žene umjetnice počela je da se mijenja oko 1870, mada sporo i samo u Parizu, kada je nekoliko malih škola otvorilo svoja vrata kao alternativu poznatoj École des Beaux Arts, koja je postala konzervativna u očima mnogih savremenih umjetnika sa svojim naglaskom na klasične studije. Ipak, iako su žene mogle da studiraju zajedno sa muškarcima, njihovi radovi su ispaštali zbog predrasuda kritičara. Da bi stvar bila još teža za Kamij posebno, ona je prikazivala senzualne slike u kojima pulsira živost, što je mnogima koji su ih gledali izazivalo neugodnost. Takve neprikladne teme stvorene od ruke žene su skandalozne.
Bonus video:
