Herceg Novi kao nepresušna inspiracija

Otvarajući izložbu profesor vizuelnih umjetnosti Nikola Simanić je kazao da Samardžić “vješto koristi softvere, ali ne u službi pravljenja “instagram rješenja”, već ga je koristeći ih prošao sve faze nastanka dobre fotografije kao što su kompozcija svijetlo i ostali elementi”
67 pregleda 0 komentar(a)
Miloš Samardžić, Foto: Slavica Kosić
Miloš Samardžić, Foto: Slavica Kosić
Ažurirano: 14.05.2016. 12:15h

Grad naziv je izložbe fotografija Miloša Samardžića koja je u okviru programa Novski talas, otvorena u petak veče u Dvorani Park. Mladi autor ističe da mu je Herceg Novi u kome živi i stvara, neiscrpna inspiracija i da je zanimljiv svaki njegov kutak od Škvera do Orjena , okupan suncem ili mjesečinom, kada pada kiša ili duva jugo. “Uvijek nosim aparat sa sobom i bilježim sve što mi se učini zanimljivim ili vrijednim da se zabilježi”, ističe Samardžić.

“Fotografije prave svi, a onda ih posredstvom društvenih mreža neštedimice dijele čovječanstvu i upisuju se u anale umjetnika, foto reportera, registratora sadašnjosti kakve jeste ili kakva bi mogla da bude. Nekada, nekada davno, za takve rabote trebalo je imati talenta, volje, posvećenosti i znanja. Danas je dovoljan dobar mobilni. Medjutim, ovim svijetom, još uvijek hode , usamljeni poput svih vitezova i zaludjenika, ljudi koji fotografiju doživljavaju kao Umjetnost a ne kao instant proizvod u instant vremenu. Naoružani dobrom opremom za koju „ od usta odvajaju“ krstare svijetom i vide ono što drugi ne vide, ili vide ali ne umiju da vizuelno artikulišu. Miloš Samadržić pripada tom viteškom soju usamljenika koji se potpuno posvećuje fotografiji”, napisao je u katalogu za izložbu dramski pisac Stevan Koprivica.

Ističe da “fotografije Miloša Samadržića imaju pet dimenzija, imaju pet hiljada petsto pedeset pet dimenzija jer nisu samo za gledanje nego nas nagone da udjemo u njih, da budemo u njima, da zakoračimo u novsku noć onakva kakva je u Miloševom aparatu i u njoj doživimo ono što smo nekad doživjeli, ili možda nismo a željeli smo. U vremenima dekonstrukcije, u vremenima deestetizacije, Miloš Samardžić, onebičavanjem, posebnim rakursom i vizurom, nudi estetizovanu sliku svijeta, možda ljepšu nego što jeste, ali čežnja za ljepotom je ontološka potreba čovjeka, pogotovo u vremenima prenebragavanja i marginalizovanja Ljepote”.

Otvarajući izložbu profesor vizuelnih umjetnosti Nikola Simanić je kazao da Samardžić “vješto koristi softvere, ali ne u službi pravljenja “instagram rješenja”, već ga je koristeći ih prošao sve faze nastanka dobre fotografije kao što su kompozcija svijetlo i ostali elementi”.

Izložbu je organizovao JUK Herceg fest.

Bonus video: