Ljosa: Magris je pisac izuzetnog opusa

“Treći svjetski rat je već prošao. Pobijedio je Zapad. Sada se suočavamo sa novom transformacijom svijeta, međutim ono što se u ovom, četvrtom, svjetskom ratu ne zna to je - ko je protiv koga...”
107 pregleda 0 komentar(a)
Klaudio Magris (novine)
Klaudio Magris (novine)
Ažurirano: 07.05.2016. 17:14h

Bogati književni opus Klaudija Magrisa koji uključuje romane, eseje i putopise danas predstavlja jedan od najznačajnijih doprinosa svjetskoj književnosti. Njegova veoma lična stvaralačka perspektiva i pronicljivost uvida na poseban način rasvjetljavaju kulturnu, društvenu i političku stvarnost Evrope. Magris je izuzetno posvećeni pisac koji aktivno djeluje na savremenom poprištu razmjene ideja i veoma često originalnim argumentima brani vrline demokratije”, izjavio je peruanski nobelovac Mario Vargas Ljosa povodom dodjele međunardne nagrade Književni plamen 2016. slavnom italijanskom piscu. Nagradu Književni plamen utemeljili su 2015. godine Mario Vargas Ljosa i podgorički izdavač Nova knjiga. Klaudio Magris biće gost na otvaranju Podgoričkog sajma knjiga.

Habzburški mit

Ovaj izuzetni autor rođen je u Trstu 1939. Magris je romansijer, pripovjedač, esejista, dramski pisac, književni istoričar. Jedan je od najznačajnijih savremenih italijanskih pisaca. Magris je decenijama bio profesor moderne njemačke književnosti na Univerzitetu u Trstu.

Napisao je čitav niz knjiga o istoriji i kulturi srednje, južne i jugoistočne Evrope. Poznati su Magrisovi radovi o Jozefu Rotu, Robertu Muzilu, Italu Zvevu, E. T. A. Hofmanu, Hermanu Heseu, Henriku Ibzenu ili Horhe Luisu Borhesu. Dugogodišnji je kolumnista italijanskog dnevnika Corriere della Sera. Najvažnije knjige proze: Nagađanja o jednoj sablji (1984), Dunav (1986), Drugo more (1991), Mikrokosmosi (1997), Naslijepo (2005), Vi ćete, dakle, razumjeti (2006). Najvažnije knjige Magrisovih eseja i književnoistorijskih studija: Habzburški mit u modernoj austrijskoj književnosti (1963), Trst: identitet granice (zajedno sa Anđelom Arom 1982), Utopija i otrežnjenje (1999), Nedovršeno putovanje (2005), Priča nije završena (2006).

Proza, eseji i studije Klaudija Magrisa prevođeni su na sve veće svjetske jezike.

Dobio je veliki broj nagrada za književnost, od kojih su najvažnije: nagrada Strega, nagrada Erazmus, nagrada Princ od Asturije, austrijska Državna nagrada za književnost, nagrada Tomazi di Lampeduza. Stalni je kandidat za Nobelovu nagradu. Živi u Trstu.

Mediteran i Dunav

Jedna od njegovih ključnih knjiga je “Drugo more”. To je kratki roman, priča o istorijskim slojevima Mediterana, o ljudima, kulturama i tradicijama koje su nastajale i traju na njegovim obalama. U romanu

Drugo more čitaoca neprestano osvajaju zanimljiva priča i jedna od najbriljantnijih erudicija u modernoj evropskoj književnosti, otmjenost pripovijedanja i dubina uvida, neočekivani susreti i čari mora koje otkriva, uz Predraga Matvejevića, vjerovatno najbolji moderni poznavalac Mediterana. Živeći na Mediteranu i s njim i njegovim novim i starim istorijskim i iskustvenim tragovima, Magrisovi junaci čeznu i za nekim drugim morem vlastitog života. Ta čežnja jeste njihova velika utopija koja traje uporedo s mirnim ili dramatičnim prilikama na Mediteranu, među kojima u ovom romanu posebno mjesto imaju

Drugi svjetski rat i događaji u godinama koje mu neposredno slijede.

Najvažnija Magrisova knjiga je kultni "Dunav", remek djelo žanrovski određeno od eseja do romana, svojevrsna povijest rijeke koja povezuje Zapadnu i Istočnu Evropu. Putujući od izvora do ušća Dunava, niz oko 3.000 kilometara Magris primjećuje i bilježi poznate, ali i one manje znane priče o ljudima, događajima i mjestima. Ova knjiga je pravi dunavski brevijar, djelo velikog erudite i oštroumnog posmatrača.

Evropa - federativna država

U razgovoru za beogradski Novi Magazin (autor Anđelka Cvijić), na pitanje što znači - živjeti odgovorno, osluškivati Drugog, poštovati njegovu kulturu i njegov identitet, te da li Evropska unija ima snagu za to, Magris kaže:

- Vjerujem da je problem Unije u tome što je ona potpuno paralisana. Moje je mišljenje da ona treba da postane jedna federativna država, kao što je nekada bila Jugoslavija, kao što je Švajcarska ili kao što su SAD. Ako Evropa nije to, onda ona nije ništa. Sav taj birokratski mehanizam, sav taj formalizam, sve u svemu... Evo vam jednog primjera. Sada, poslije susreta sa novinarima i intervjua, otići ćemo u restoran. Dobićemo meni, pogledaćemo ga za pet minuta, i za pet minuta ćemo već ručati. U EU, međutim, dobićete meni koji ćete razmatrati osam sati, a onda - nećete ručati. Jer ćete razgovarati. Ovo govorim kao evropski patriota, jer ja se osjećam kao Evropljanin, ja jesam Evropljanin i smatram da bi bila tragedija da ona ne uspije.

Slavni pisac dodaje: “Treći svjetski rat je već prošao. Pobijedio je Zapad. A izgubio komunistički svijet. Ostale su desetine hiljada mrtvih. Sada se suočavamo sa novom transformacijom svijeta, međutim ono što se u ovom, četvrtom, svjetskom ratu ne zna to je - ko je protiv koga...”

Bonus video: