Awake, arise, or be for ever fall'n. John Milton, Paradise Lost
U prošli ponedeljak sam riješio da ipak malo batalim, da se posvetim ugodnijim temama - ptičice i cvjetići - kad mi neki likovi proslijediše email sljedeće sadržine:
"Poštovani,/ Zadovoljstvo mi je da vas obavijestim da će se otvaranje izložbe konkursnih radova sa Konkursa za idejno arhitektonsko rješenje adaptacije i rekonstrukcije Doma Revolucije (zapravo "revolucije" - ovdje ide malo "r" - op.a.) održati u petak, 01. aprila 2016, u Nikšiću tvrdom gradu./ Shodno tome, važno je da vas napomenem (dovoljno bi bilo da je pomenula - ili napomenula, ako baš voli da napominje - nije morala da nas napominje - op.a.) da je uz otvaranje izložbe i diskusiju, planirana i prezentacija tri nagrađena konkursna rada itd..../ Srdačno/ Violetica".
Sjetih se da sam par dana prije ovog emaila napisao email poštovanoj Violetici - i da sam je u tom emailu lijepo zamolio da mi direktno šalje sve emailove koji se tiču NK konkursa, jer nije lijepo da mi te emailove prosljeđuju likovi kojima šalje te emailove - ali me Violetica ipak nije udostojila odgovora - ignorisala je moju molbu.
Ako sam nekad, nečim, bilo čim - uvrijedio dragu Violeticu - neka mi oprosti...
Na stranu Violetica - razmišljam, kao, da li da idem u NK - a već vidim da ću da idem - jasno mi je da ne bih izdržao a da ne vidim te prezentacije. Neću se uključivati u raspravu, obećavam (ako baš ne budem morao), biću dobar, složiću mudru facu i samo ću da sijevam okicama na sve strane.
U srijedu, čim sam ustao, okrenuh facebook da vidim što se čini u zemlji i svijetu - i s vrha me dočeka: Gran pri 38. Salona arhitekture u Beogradu na ravne časti dijele Ljiljana Blagojević - za knjigu "Itinereri: Moderna i Mediteran/ Tragovima arhitekata Nikole Dobrovića i Milana Zlokovića" (Službeni glasnik, Beograd; Univerzitet u Beogradu, Arhitektonskifakultet, 2015.) i Duško Filipovski za stambeno- poslovni objekat u Beogradu, na adresi Bore Stankovića 17 (na uglu Bore Stankovića i Stojana Protića, preko puta Narodne biblioteke Srbije, odnosno Hrama Svetog Save).
Odluka Žirija Salona da Gran pri dodijeli knjizi - tj. publikaciji - svojevrsni je presedan.
Ne sjećam se, moram priznati, kada je Gran pri beogradskog Salona arhitekture posljednji put dodijeljen za pisano, tj. štampano ostvarenje.
Takođe, moram pomenuti da je Ljiljani Blagojević za istu knjigu pripala i NagradaRanko Radović za 2015. godinu, u Kategoriji (1) kritičko-teorijski tekstovi o arhitekturi, urbanizmu i gradu.
"Analiza je postavljena tako da kroz relacije različitih geografskih i kulturoloških iskustvenih nivoa, koji su uticali na stvaranje Zlokovića i Dobrovića", stoji u obrazloženju Žirija koji je odlučivao o Nagradi RR u pomenutoj kategoriji, "dolazimo ne samo do novih saznanja i tumačenja opusa dvojice arhitekata, već i do drugačijeg razumevanja razvoja moderne arhitekture, koja se najčešće povezuje sa postupkom dekontekstualizacije i prevazilaženja lokalnih-regionalnih specifičnosti".
Ovaj citat bi trebalo dobro prepeglati, nekoliko puta - ali to je, u sušti - ni, baš to, ako mene pitate.
Što se tiče Javnog poziva za učešće na 2. Crnogorskom salonu arhitekture, koji je objavljen na Internet stranici Saveza arhitekata Crne Gore (sacg.me) prije mjesec dana - u tom pozivu lijepo stoji da je jedna od sedam programskih kategorija CG salona upravo "Publikacija" - iz oblasti arhitekture i urbanizma, naravno - ali stoji i da ostvarenja koja spadaju u tu kategoriju "nijesu u konkurenciji za nagrade".
Dakle, ako neka građanka ili neki građanin Crne Gore uspije da dobaci do nebeskih visina u pomenutoj kategoriji - njegov trud, barem što se tiče institucije CG salona arhitekture, neće biti ni priznat ni adekvatno valorizovan.
Na stranu Gran pri, ali da nije predviđena ni nagrada, čak ni neka bijedna nagradica za publikaciju - to nikako ne razumijem. Drugi problem je u tome što u Javnom pozivu nije precizno definisano što spada u kategoriju "Publikacija" - da li i kritički novinski tekst spada u tu kategoriju? Arhitekti (i ostala rodbina) danas djeluju u tri jednakovrijedne oblasti arhitektonskog stvaralaštva. Da se razumijemo: prva oblast je građenje, odnosno projektovanje i dizajn u najširem smislu; druga oblast je istorija arhitekture u kompletu sa arhitektonskom teorijom i kritikom - i podrazumijeva se da ostvarenja u ovoj oblasti spadaju u kategoriju teksta, odnosno pisanih uradaka; treća kategorija je edukacija - opet u najširem smislu.
Na oficijelnoj stranici Nagrade RR iskopah Informaciju za medije povodom dodjeleNagrada RR za 2015. godinu - i lijepo piše da je prof. dr Rifat Alihodžić, d.i.a. - naše gore list, inače - bio jedan od učesnika Konkursa za dodjelu Nagrade RR u Kategoriji (1) kritičko-teorijski tekstovi o arhitekturi - što se odnosi na "kritike, eseje, knjige, predavanja i pisanu reč uopšte".
U obrazloženju žirija su, nažalost, pomenuta samo ostvarenja koja su ozbiljno uzeta u razmatranje za Nagradu RR u Kategoriji (1) - što će reći da nema ni slova o Alihodžićevom ostvarenju - Arhitektura u Crnoj Gori 1965 - 1990. (Kroz prizmu "Borbine" nagrade) - što nikoga ne iznenađuje, naravno - ali recimo da se desilo, primjera radi, da je Alihodžiću u Beogradu, 21. decembra prošle godine, nekim čudom ipak dodijeljena ta Nagrada RR u Kategoriji (1) - ispalo bi da Alihodžić ipak ne bi mogao da konkuriše za Gran pri 2. CG salona arhitekture sa istim ostvarenjem - što je van pameti, ako mene pitate.
Nadam se da prof. dr Rifat Alihodžić, d.i.a. neće klonuti duhom - i da će, bez obzira na sve, pronaći snage da se - u formi teksta, naravno - odredi prema aktuelnim dešavanjima vezano za izgradnju poslovnog objekta - nebodera od 12 spratova - koji se, još od sredine decembra prošle godine, ubrzano gradi uz Hotel Podgorica u Podgorici.
Alihodžić bi morao da se uključi u pomenuta dešavanja i da svojim stavom doprinese boljem razumijevanju problema - i to iz barem dva razloga.
Naime, Svetlani Kani Radević je dodijeljena Savezna "Borbina" nagrada za 1967. godinu - upravo za Hotel Podgorica - što svakako spada u domene Alihodžićevih naučnih interesovanja - to bi bio prvi razlog - a drugi je u činjenici da je Alihodžić (bio) uključen u projekat Arhitektonskog fakulteta u Podgorici, naslovljen "Kulturno nasljeđe - arhitektura XX vijeka Crne Gore", koji je finansiran od strane Ministarstva nauke i Ministarstva kulture - i promovisan na Cetinju prije četiri godine, uz fanfare - ali do dana današnjeg javnosti nisu prezentirani nikakvi rezultati tog projekta - a predviđeno je bilo da se posao obavi za dvije godine...
I što još da vam kažem... Idu dani, proljeće je stiglo u CG itd...
Galerija
Bonus video:
