Ivanina borba sa tumorom dojke: Odabrala sam da živim

"Kad su rezultati stigli plašila sam se da ih otvorim jer je u tih nekoliko redova stalo nešto što meni odlučuje o životu. A onda sam stisla zube, zažmurila, udahnula duboko i otvorila"
99 pregleda 2 komentar(a)
rak dojke, Foto: Shutterstock
rak dojke, Foto: Shutterstock
Ažurirano: 31.03.2016. 07:17h

Tog jutra sve je bilo uobičajeno. Ivana je uživala u ritualu prve kafe, prelistala štampu, a zatim otišla da se istušira. Onda je uslijedio šok: u lijevoj dojci napipala je nešto tvrdo. Sledila se u trenutku, a onda ponovo bojažljivo prešla prstima preko tog mjesta. I dalje je bilo tu, kao kliker. Odsutnog pogleda, sa crnim mislima, spremila se i otišla na posao, svo vrijeme se tješeći da je možda u pitanju žlijezda ili da se slučajno udarila. Cio dan nije ni riječ progovorila i kolege su primijetile da se nešto dešava.

Loše vijesti

"Moj tadašnji šef pitao me je šta nije u redu i ja sam mu ispričala. Istog momenta rekao mi je da se spremim i da me vozi na kliniku. Tamo su me odmah snimili ultrazvukom i rekli da je riječ o tumoru, da je veliki i da mora što prije da se izvadi. Bila sam u šoku. Uvijek sam mislila da se takve stvari dešavaju nekom drugom. Znala sam da niko u mojoj porodici nije bolovao od toga, a nisam imala ni simptome koji bi ukazivali na to da se u mom tijelu nešto razvija. Zato sam bila u još većoj nevjerici -prica naša sagovornica Ivana S. (32).

Mlada žena je uzela uput i otišla na pregled. Na ponovljenom snimku doktorka je otkrila da Ivana ima ne samo jedan, već dva velika tumora.

"Dok me je pregledala, doktorka je svo vrijeme negodovala i uzdisala. Znala sam da je loše. Drhtala sam. Pitala sam je da li ću umrijeti, a odgovor je bio „Da, umrijećeš, ali za jedno 50 godina“, rekla je doktorka, prijseća se ivana

Neizmjerna želja za životom

Tada je riješila da se sa problemom izbori što prije, jer ništa ne voli da odlaže. Nije htjela da kaže roditeljima, koji žive u drugom gradu, da ne bi brinuli. Znali su samo njena sestra, njen momak i najbliži prijatelji.

"Imala sam beskrajno povjerenje u doktore. U bolnici sam morala da potpišem papir da dajem saglasnost da hirurg uradi sve što smatra da treba, što znači da može i da mi odstrani dojku. U tim trenucima čovjek dobije ogromnu želju da živi, vidi, uradi i doživi još puno toga i spreman je na sve žrtve, samo da ostane živ. Doktor me uvjeravao da će sve biti dobro i ja sam mu zaista vjerovala. Njegove riječi sam svakodnevno ponavljala ihrabrila sama sebe", iskrena je Ivana.

Neizvjesnost, strah i briga

Noć uoči operacije bila je pribrana, racionalna i spremna da to što je raslo u njenom tijelu što prije izvadi. Shvatila je da se više plašila mnogih drugih, neuporedivo manjih i nevažnih stvari. Ujutru je ustala mnogo ranije, dotjerala se, našminkala i namirisala.

"Posljednje čega se sjećam bio je momenat kada su mi dali anesteziju, a zatim buđenja u zavojima od struka do vrata. Ništa nisam osjećala niti sam znala da li je ispod tih slojeva gaze nešto ostalo ili ne. Ta neizvijesnost i čekanje doktora bili su najgori, jer ne znaš da li još uvijek imaš dojku ili su je odstranili.

Odahnula sam kada mi je doktor rekao da su izvadili tumore, da su mi sačuvali dojku i ispunili želju. Nisam znala o čemu se radi, pa mi je ispričao da sam ga na operacionom stolu, u polubunilu, zamolila da mi uradi „sitan vez”, što je on shvatio kao molbu da me lijepo ušije da bi ostao što manji ožiljak", kaže naša sagovornica.

Ivana je izašla iz bolnice ali agonija se još uvijek nije završila.

Trebalo je sačekati skoro mjesec dana da stignu rezultati biopsije.

"Nakon operacije osjetila sam izvjesno olakšanje, ali sam bila u grču jer nisam znala da li je tzv. fibroadenom maligni ili benigni. Poželjela sam da prespavam te tri nedjelje da ne bih svakodnevno morala da razmišljam o tome. Kad su rezultati stigli plašila sam se da ih otvorim jer je u tih nekoliko redova stalo nešto što meni odlučuje o životu. A onda sam stisla zube, zažmurila, udahnula duboko i otvorila. Nalaz je bio negativan. Pao mi je kamen sa srca. Sada je stvarno gotovo… Od tada redovno idem na preglede. Za to mora da se na eđe vremena. Na nedavnom pregledu otkrili su mi da u drugoj dojci takođe imam tumor pa ga zasad redovno pratimo. Vodim još jednu bitku, ali riješila sam da se ne predajem! Ne čekajte da vam se nešto desi da biste otišli ljekaru. Imate samo jedan život i čuvajte ga", poručuje Ivana.

Ako želite da podijelite sa nama svoju priču o tome kako se borite s bolešću ili kako ste je pobijedili, pišite nam na: zdravlje@vijesti.me.

Svojim iskustvom i savjetima možete pomoći mnogima!

Bonus video: