"Ovo je mali korak za čovjeka, ali ogroman za crnogorsku društveno-političku svijest!“- nehotice pomislih prije nepunih sedam dana kada sam, novinarski prateći izbornu konvenciju „Tivatske akcije“, kao njenu muzičku podlogu, čuo Davida Bowiea i Dire Straits.
„Sve je đavo ponio - možda DPS odista i izgubi ove izbore“- gotovo jeretički mi zaiskri negdje u predjelu malog mozga, svjesnog da moje uši slušaju povijesni momenat kada su crnogorski političari odlučili konačno, da se svom biračkom tijelu obrate KVALITETNOM muzikom, a ne nekim bezličnim instrumentalom čiji se highlight, bolerovski beskonačno ponavlja, iako ga nije komponovao Maurice Ravel, nego neki CG-anonimus iz kreativne PR agencije rektorke Radmile Vojvodić. Ili pak da javnost na promociji more srcedrapajućim domoljubnim napjevima sa „tri tona gore - jedan dolje“....
Duboko simboličko-provokativna poruka TA, građanske liste koja se opredijelila da se sugrađanima u susret lokalnim izborima 17. aprila, obrati uz taktove evergreena poput „We could be heros“ i „Money for nothing“, dostojna je još jedne njihove „rukavice u lice političarima“ - da tri profesora književnosti stoje na čelu te skupine što je dobro prodrmala učmalu političko- (ne)intelektualnu baruštinu Tivta, a ne da to budu tamo neki pravnici, politikolozi, ekonomisti, menadžeri i ini kakvi se prevashodno, u nas bave prokazanom djelatnošću zvanom politika.
Granice političkog diskursa Tivta pomjerene su drastično na više, toliko da oprobane metode i marketinški nastupi DPS, SDP, DF, SNP i ostalih „gospodara političke moći“ naše male i ponosne dežele, sada djeluju smiješno i beznadno zastarjelo. Dawid Bowie vs Danijel Popović? „The Man Who Sold the World“ vs „Dobro jutro, Crna Goro“ ? Duet Eric Clapton/BB King vs dueta Sergej Ćetković/Danijel Popović?, „Riding With the King“ vs „“Evo meeene, među svoooje, na svoj kaaamen nogom krooočim...“? Ozbiljno ?!
I treba tako - ipak je Tivat „crnogorski Monte Karlo“ i ipak smo mi najdalje istupili sa „balkanskih stranputica kojima još tumara“ (ako je vjerovati premijeru Milu Đukanoviću) dio ostatka društveno-političke javnosti naše napaćene zemlje. Ako smo već dobili na gledanje (ne i za korist) mega, giga i ultra jahte, skupe automobile, razvratne bogatune i njihove družbenike i družbenice sa osebujnim odjevnim stilom, ako se već kod nas književnici i umjetnici, umjesto lijepom umjetnošću i svojim poslom, moraju baviti šporkom politikom, e onda je brate, red i da muzičko-politički prednjačimo!
I stoga već vidim - u narednih mjesec dana kampanje, i ostali akteri tivatske scene drastično mijenjaju kulturološko -muzičku matricu. SDP, nakon što ga je DPS jednostrano izbacio iz lokalne vladajuće koalicije i zaprijetio mu: „nikad više nećete sa nama u vlast“, svoje predizborne skupove počinjaće sa „I will Survive“ Glorie Gaynor. CDU, ostavljen na cjedilu jer su mu predizbornu koaliciju negirali HGI, SD, LP pa čak i Pozitivna, već intenzivno pušta „I wana dance with somebody“ pokojne Whitney Houston. Pozitivna se već, u svom bliskom odnosu sa DPS, opredijelila za Joe Cockerovu „You can leave your hat on“. DEMOS i URA još se nisu međutim, dogovorili ko će od njih uzeti Simon&Garfunkelov „The sound of silence“, dok lokalna NOVA ipak radije intonira „I want to break free“ od Queen, umjesto „God bless America“ u izvođenju hora ruske Crvene armije, što je omiljeni soundtrack Andrije Mandića. Bečićeve Demokrate batalile su onaj svoj iritantni instrumental i uzele Erosa Ramazzottija sa njegovom „Se bastasse una canzone“, a SNP iz „prikrajka gleda“ kroz grupu Survivor i „Eye of the tiger“. HGI, zadovoljna kako stvari u državi idu za Hrvate i ine manjine, opredijelila se za klasiku i prepoznatljivi promukli glas Louisa Armstronga u „What a wonderful world“. Brajovićev SD, u duhu partnerstva za ubrzani ekonomski razvoj Crne Gore koji propagira, opredijelila se za „Sympathy for the devil“ Rolling Stonesa.
Ne, DPS ipak nije uzela „Hello from the other side“ od Adele kako se većina vas nada! Rektorka - PR menadžerka je ponovno odradila sjajan posao - konvencija počinje sa Cranberries koji se obraćaju oduševljenim prisutnim simpatizerima i članovima čuvenim refrenom svog hita „Zombie“: „What`s in your head, what`s in your head, Zombie, Zombie, Zombie, eee-oh?”. Potom dok, na binu stupa premijer Milo Đukanović i sa podignutom obrvom, ubjedljivo priča Tivćanima o ogromnom porastu lokalne ekonomnije, zaposlenosti i standarda građana, ide samo instrumental Michaela Boltona i njegove “Said I loved You, but I lied”. Vrhunac konvencije najmoćnije CG partije, uz vatromet, konfete i mahanje crveno-žutim državnim - plavo-narančastim stranačkim zastavicama, je “Don`t let the Sun go down on me“, ali ne u izvođenju George Michaela i Lise Stansfield, već u našoj, domaćoj i autentično, oh-tako-crnogorskoj, hiperumjetničkoj varijanti Đaga & Radmila.
Unaprijed se radujem tome i neobično veselim predstojećim mondenskim i “na nivou” predizbornim promidžbenim aktivnostima u Tivtu - filmskoj večeri na kojoj će ministar poljoprivrede Petar Ivanović predstaviti ostvarenje “Kako su me ukrali Nemci”, poslanica Ljerka Dragičević otvoriti svoju likovnu izložbu posvećenu palminom surlašu, Luiđ Ljubo Škrelja recitovati stihove svoje poeme “Od Ulcinja pa do nakraj Ade”, Milan Knežević besjediti o uticaju Rejmonda Karvera, Marka Miljanova i Dobrice Ćosića na književno stvaralaštvo Vladimira Putina, Nebojša Medojević održati pijanistički koncert muzike iz filma “Kum”, Andrija-Pura Popović otvoriti dokumentarnu izložbu vaterpolo kapica i kupaćih gaćica sa državnim znamenjima Crne Gore, a Mima Karadžić u ime DPS, održati predavanje o uticaju NATO integracija na “novi val” u crnogorskoj kinematografiji.
Bonus video:
