U Umjetničkom paviljonu u Podgorici Dukley European Art Community, u saradnji sa ULUCG, 23. februara biće otvorena izložba petrogradskih umjetnika Aleksandra i Olge Florenski.
Izložba Aleksandra Florenskog, pod nazivom "Slike naslikane u Crnoj Gori", i Olge Florenske, pod nazivom "Crnogorski kapetani", predstavlja završni čin njihovog ovogodišnjeg boravka u okviru redovnog rezidencijalnog programa DEAC, a na izvjestan način i obilježava prvu godišnjicu izložbenih aktivnosti ove organizacije, budući da je upravo izložbom ovo dvoje umjetnika, na kojoj su prikazana djela nastala u Crnoj Gori ("Crnogorska azbuka“ A. Florenskog i „Crnogorski natpisi“ O. Florenske), a koju je DEAC organizovao zajedno sa Nacionalnom bibliotekom „Đurđe Crnojević“ u izložbenom holu Biblioteke, u februaru 2014. godine, ove aktivnosti i započele.
Ovo dvoje umjetnika i životnih saputnika, čije umjetničko djelovanje predstavlja najprije individualni čin, ali je često i rezultat simbiotičke radne i izvođačke povezanosti, snažnog međusobnog stilsko-jezičkog prožimanja i dopunjavanja. I ovog puta radovi umjetnika nastali su u susretu sa Crnom Gorom, njenim krajolikom i njenom istorijom.
I dok su svi prošlogodišnji radovi Aleksandra Florenskog izvedeni u tehnici crteža, od kojih je svaki predstavljao odabrani prizor povezan sa odgovarajućim slovom naše azbuke, na osnovu čega je kasnije napravljena i odštampana knjiga "Crnogorska azbuka", ove godine je umjetnik, uz crteže, napravio i veliku seriju slika.
Iako odavno poznat kao ljubitelj i zagovornik "slikanja po prirodi", Aleksandar Florenski je, po svemu, daleko od nekog konzervativnog "realiste" i ideologa "mimetičkog" načina slikanja. Iako se umjetnik poziva na "slikanje po prirodi", način na koji to čini zapravo ga udaljava od nje. Naime, njegove slike i crteži najčešće se naslanjaju na fotografski zapis, ali se onda isti taj zapis, u duhu najboljih tradicija neo-primitivizma, tako značajnog za povijest moderne umjetnosti, „prevodi“ u naivistički poetizovanu sliku, koja upravo poništava i kompromituje mimetičku "objektivnost" fotografije.
Protekle godine radovi Olge Florenske bili su inspirisani svježinom i vitalnošću amaterskih natpisa koji se najčešće susrijeću kraj crnogorskih saobraćajnica i kojima se reklamiraju najrazličitije vrste roba ili usluga.
Zagledana u fondove naših pomorskih muzeja u Kotoru i Perastu, umjetnica je ovoga puta, praveći raskošne kolaže od tekstila i podsjećajući na vrednoću, predanost i imaginacijske potencijale negdašnjih vrijednih vezilja i švalja, ispričala/uprizorila svježu i uvjerljivu priču o odabranim slavnim bokokotorskim kapetanima.
Neo-primitivistički jezik Florenske takođe slijedi najbolju tradiciju ranog dvadesetog vijeka, ali je ovaj jezik u aktuelnoj redakciji umjetnice „korigovan“, pa se u njemu često susrijeću i naivizam i lapidarnost izraza, ali i svedenost koja napominje osjećanje za racionalno, "geometrijsko", katkad "konstruktivističko" poimanje prostornog raspoređivanja znakova.
Bonus video:
