Autorsko veče uglednog barskog intelektualca, humaniste, publiciste, kolekcionara i šahiste Vladimira Vlada Lukšića (76) bilo je pravi kulturni događaj, kojim je udruženje “Novo i ljepše Sutomore“ odalo istovremeno poštovanje i nesebičnom pregaocu, i samom zavičaju-Spiču, čiju je tradiciju, etnografju i istoriju sa mnogo ljubavi arhivirao u svojim djelima.
Mnogobrojna publika imala je jedinstvenu priliku da uživa u nadahnutim besjedama o Lukšićevih devet knjiga nastalih od 2000, osvrtima koji su bili iskreni, ali, iznad svega činjenično i vrjednosno utemeljenim komentarima Lukšićevog doprinosa u zaštiti kulturne baštine.
O knjizi “Prosvjetna i kulturna misao u Spiču 1880-2005“ kojom je obuhvaćen razvoj organizovanog školstva u Spiču, od otvaranja šestorazredne Državne osnovne škole u Sutomoru do današnje OŠ “Kekec”, ugledni barski profesor u penziji Nikola Stanišić kazao je da je najljepši dar Spiču za jubilej 125 godina školstva, te da je Lukšić, inače njegov bivši đak, sa pijetetom, kompetentno, profesionalno i ljudski toplo predstavio uzorite Spičane, kulturne i prosvjetne poslenike “oduživši im se ovom knjigom za njihov doprinos“.
Profesor i publicista mr Ivan Jovović je istakao da Lukšić svojim ukupnim intelektualnim habitusom nadilazi predmetnu zavičajnu tematiku, da njegove knjige vjerno svjedoče da je on čovjek koji ima “širok spektar interesovanja, ali, isto tako i širok krug prijatelja”, te da je osim publicističkog rada poznat i kao referentni ekonomista.
“Najveća šteta za stručnu javnost je što Vlado nije nastavio rad na knjizi 'Komunalna ekonomika', koja je mogla poslužiti kao priručnik u nastavi na ekonomskim fakultetima. Njegova djela o baštini Spiča su autentično štivo trajne vrijednosti za crnogorsku etnologiju i folkloristiku, gdje je fragmentarno izvršena interpretacija prošlosti ovog područja”, kazao je Jovović, predsjednik barskog ogranka Matice crnogorske.
Književni i likovni kritičar i publicista mr Milun Lutovac istakao je da je posjetioce i govornike okupio čovjek koji je imao dara “a i volje da bogatstvo i ljepotu, zanimanjem za druge, potraži u drugima”.
“Tragajući za svojim ukusom, iscrtavajući tako kartu svog karaktera, a sve to slivajući u pehar sudbine, lirski toplo, ispunjeno blagom, elegičnom svjetlošću - kao kod malih formata Đorđa Ilića, Vlado Lukšić je znao da nađe i da doživi ljepotu u svojoj okolini. Toj svojoj misiji velikog okupljanja prolaznosti u neprolazno Vlado je prilazio sa mjerom i urođenom skromnošću”, kazao je Lutovac.
“Rano, još dok sam bio dječak, moje misli i osjećanja pošli su krivudavim i nesigurnim stazama... Susretnu se zanimljive, ali i bolne istine. Kao amajlija, od svih iskušenja, poroka i uroka, čuvala me naša Brca”, kazao je na kraju večeri Lukšić, zahvalivši svima od srca što su mu svojim dolaskom uljepšali veče.
Stalno u pokretu, u planovima, u dobročinstvima
Novinar, književnik i bloger “Vijesti” Milan Vujović podsjetio je da je 1973. Vlado postao majstorski kandidat na šahovskom prvenstvu SFRJ u Sutomoru, te da je zanimljivo da ovaj blagi čovjek igra oštar, napadački šah “i što je paradoksalno, s godinama igra sve beskompromisnije, odbija remi i najvećim prijateljima, sem u brzopoteznim partijama. A brzopotezni šah za njega i nije neki šah“.
“Vlado Lukšić je jedan od onih rijetkih ljudi od inicijative i integriteta. Ne dozvoljava da ga sudbina vodi i usmjerava, nego on upravlja svojim životom, stalno u pokretu, u planovima, u dobročinstvima. Mislim da Vlado može sve, a ako on ne može, zna ko može i zna kako da ga ubijedi da uradi to što Vlado ne može. Tako su nastali i neki humani i donatorski biseri. A svojevremeno, kad mu je udareno na integritet, pet godina, u znak protesta, nije ni dodirnuo šahovske figure, svoj najmiliji alat. Napisao je četiri knjige o šahu: 'Šah u Baru' koja je nastala 2002, 'Dragoljub Bato Minić - šahovska poetika u 64 varijacije' 2001, 'Crno-bijela polja majstora Brajovića' 2008. i 'Mala antologija šahovske umjetnosti' 2014”, naveo je Vujović.
Bonus video:
