Pravo naše ugrabljeno/ amo natrag dajte nam,/ ne date li, ne molimo,/ uzet će ga narod sam.
"Padaj silo i nepravdo", hrvatska revolucionarna Radovi na velepnom poslovnom objektu - neboderu od 12 spratova - koji se gradi uz sam Hotel "Podgorica" u Podgorici, počeli su prije dva mjeseca - sredinom decembra prošle godine, otprilike - i sve više napreduju - svakoga dana i u svakom pogledu - moramo to priznati.
Hotel "Podgorica" je sagrađen po projektu crnogorske arhitektice Svetlane Kane Radević, davne 1967. godine - prije 50 godina - i riječ je o jednom od najznačajnijih ostvarenja u domenima arhitektonskog stvaralaštva u drugoj polovini XX vijeka na teritoriji današnje Države Crne Gore.
Grupa "KANA / Ko ako ne arhitekt" je formirana krajem decembra prošle godine - a 31. decembra smo, ne časeći ni časa, poslali na Cetinje ravno i slavno dokument koji smo naslovili "Inicijativa za uspostavljanje prethodne zaštite na objektu Hotela "Podgorica" i njegovom okolnom području" - pravo na ruke poštovanoj mr Anastaziji Miranović, direktorici tzv. Uprave za zaštitu kulturnih dobara - institucije koja se nalazi pod okriljem Ministarstva kulture.
Vjerovali smo da će gospođa Miranović, poznata istoričarka umjetnosti i likovna kritičarka, ugledna javna ličnost i osoba od velikog intelektualnog i svakog drugog integriteta - jedva dočekati povod da reaguje u skladu sa svojim ovlaštenjima - i da će, ne časeći ni časa, dati nalog da se zaustave radovi na pomenutom neboderu - ali avaj, prevarili smo se, izgleda.
Dakle, draga gospođa Miranović nije potegla tzv. Zakon o zaštiti kulturnih dobara / III. Uspostavljanje zaštite, kategorije i registrovanje kulturnih dobara/ Prethodna zaštita / Član 20, gdje lijepo piše:
"(1) Prethodna zaštita se uspostavlja na nepokretnom i pokretnom dobru za koje se pouzdano vjeruje da ima kulturnu vrijednost, radi sprječavanja rizika od oštećenja, uništenja ili nestanka". Hotel "Podgorica" je nepokretno dobro - a usput se i pouzdano zna da ima ogromnu kulturnu vrijednost. Ako gospođa Miranović tvrdi suprotno, onda teško da bilo koje arhitektonsko ostvarenje iz poslijeratnog perioda na teritoriji Crne Gore ima bilo kakvu vrijednost - što bi neminovno upućivalo na zaključak da u CG nema vrijedne i interesantne arhitekture iz poslijeratnog perioda. Što se tiče rizika od oštećenja, uništenja ili nestanka Hotela "Podgorica", treba se sjetiti rušenja nikad prežaljenog Hotela "Crna Gora" - koji je u trenutku rušenja bio u vlasništvu Žarka Burića - istog čovjeka koji je u ovom trenutku vlasnik Hotela "Podgorica", a ujedno je i investitor koji stoji iza pomenutog, velepnog nebodera od 12 spratova. Da ne pominjemo nestručnu intervenciju u interijeru Hotela "Podgorica" iz 2005. godine, iza koje takođe stoji gospodin Burić. Za razliku od Žarka Burića, koji nije u obavezi da vodi računa o zaštiti kulturnih dobara - gospođa Miranović jeste - ali očigledno ne želi, ili je jednostavno spriječena da djeluje u okvirima svojih ovlaštenja i ingerencija. Interesantna su i sljedeća dva stava Člana 20:
(2) Prethodna zaštita se uspostavlja na osnovu predloga stručnih lica, koji je zasnovan na neposrednom uvidu u stanje dobra, raspoloživoj dokumentaciji ili drugim relevantnim činjenicama.
(3) Uprava donosi rješenje o prethodnoj zaštiti po pravilima skraćenog upravnog postupka.
Grupa "KANA / Ko ako ne arhitekt" u svojim redovima ima jednu doktoricu arhitekture, jednu polaznicu doktorskih studija arhitekture, dva polaznika doktorskih studija arhitekture, jednog arhitektu freško sa master studija i dvije polaznice magistarskih studija arhitekture. Što se tiče dokumentacije, sakupili smo svu relevatnu literaturu koja se odnosi na Hotel "Podgorica" (issuu.com/kanakoakonearhitekt) a usput smo dali i čitav set argumenata u obrazloženju inicijative.
I ništa se nije desilo, nažalost - mada bi Uprava morala, valjda, da reaguje "po pravilima skraćenog upravnog postupka". Ako gospođa Miranović smatra da je naša inicijativa neosnovana - mogla bi barem da nas obavijesti o tome - i da pokuša da na neki način obrazloži svoje mišljenje. Ali njoj je taktika držanja glave u pijesku očigledno prihvatljivija.
Kako bilo, "Grupa KANA / Ko ako ne arhitekt" poziva sve kojima su i Podgorica i Hotel "Podgorica" u srcu da se sjutra - tačno u podne - okupimo na platou ispred mjesta gdje se nekada davno nalazio nikad prežaljeni Kino Kultura - i da krenemo u obilazak "stradališta" Glavnog draga - lokacija na kojima su se nekada davno nalazile građevine koje su nam bile drage - a koje su ili srušene (Kino Kultura), ili unakažene (Hotel "Crna Gora", Tabački most) - ili su se nad njima navukli crni oblaci (Hotel "Podgorica"). Posjetićemo i Sahat-kulu, jedan od rijetkih sačuvanih spomenika graditeljske kulture iz perioda Otomanske uprave na ovim prostorima - a proći ćemo i kroz Staru varoš - svojevrsni spomenik našoj žalosnoj nemoći da se u cijelom poslijeratnom periodu - od 1945. naovamo - odredimo prema najstarijem dijelu - najstarijoj urbomorfološkoj cjelini - našeg žalosnog grada.
Drago bi mi bilo kada bi se gospođa mr Anastazija Miranović sjutra pojavila na zbornom mjestu. Bila bi to idealna prilika da joj postavimo nekoliko pitanja, od kojih je najvažnije ono koje se tiče eventualne odluke o stavljanju Hotela "Podgorica" pod predhodnu zaštitu.
Drago bi mi bilo, takođe, kada bi se sjutra na zbornom mjestu pojavila gospođa mr Lidija Ljesar, koja je davne 2012. godine na Cetinju promovisala projekat naslovljen "Kulturno nasljeđe - arhitektura XX vijeka Crne Gore". Taj projekat je finansiran kroz naučno-istraživački konkurs Ministarstva nauke u saradnji sa Ministartvom kulture. Volio bih da vidim, uz gospođu Ljesar - i Vladimira Maka, bivšeg dekana Arhitektonskog fakulteta u Beogradu, te Rifata Alihodžića i Slavicu Stamatović Vučković sa Arhitektonskog fakulteta u Podgorici - koji su bili nosioci toga projekta. Javnost do dana današnjeg nije obaviještena o rezultatima toga projekta - pa bi bilo lijepo da u nedelju saznamo nešto više o svemu tome iz prve ruke.
Neizmjerno bi mi drago bilo kada bi se sjutra pojavila i kompletna postava Violete. Violeta bi mogla da sazna više, da nauči, da pita i da upozna kolege koji se sa ozbiljnom odgovornošću i velikim naporom zalažu za crnogorsku arhitekturu i prostor - i to, za razliku od Violete, iz čistog entuzijazma.
Volio bih da vidim i bivšeg Gradonačelnika Glavnog grada Podgorice, gospodina Miomira Mugošu - i naravno: Nikolu Drakića, velikog crnogorskog urbanistu. Drakić je kumovao planskim dokumentima koji su rezultirali rušenjem Hotela "Crna Gora", haosom u zoni Tabačkog mosta, te gradnjom nebodera uz Hotel "Podgorica" (nije mi poznato, da budem iskren, koji je "stručnjak" kumovao rušenju Kina "Kultura").
Dakle, svi ste pozvani u šetnju - pa ako nemate pametnijeg posla sjutra, dođite da se družimo - ako ni zbog čega drugog onda barem zbog toga što ćete vrlo brzo biti u prilici, ako već niste, da odgovarate na pitanja vaše djece: a gdje si ti mama/tata bila/bio kad su gradili ono čudo pored Hotela "Podgorica".
Vidimo se sjutra "#kodkina u podne".
Bonus video:
