GRANICE IPAK POSTOJE

Zašto se srce ne umara kao ostali mišići?

Iako često mislimo da je srce nesalomiv mišić, granice ipak postoje
167 pregleda 2 komentar(a)
srce, Foto: Shutterstock
srce, Foto: Shutterstock
Ažurirano: 19.02.2016. 14:37h

Nakon napornog treninga, osjećate identičan bol u mišićima ruku, nogu, leđa, u trbušnim mišićima... Ipak, ne osjećate ništa slično u predjelu srca. Zbog čega je tako?

Tokom jednog minuta, srce kuca između 60 i 100 puta. Svakog minuta, svakog dana, svake godine, cijelog života. Međutim, za razliku od ostalih mišića, ne osjećamo bol u njemu uslijed napora i stalne aktivnosti.

Iako je srce mišić, ono nije sasvim isto kao ostali mišići u tijelu: za razliku od njih – skeletnih i glatkih mišića – ono je srčani mišić. I skeletnim mišićima i srčanom potrebna je energija za kontrakciju, a oba ova tipa dobijaju je iz mitohondrija, koje generišu adenozin-trifosfat (nukleotid važan za unutarćelijski transfer energije). Međutim, postoji jedna značajna razlika. Srčani mišić, naime, ima više mitohondrija nego skeletni mišići, pa zahvaljujući tako velikim zalihama energije ne mora, kao ostali mišići, da zastane i odmori se, niti u njemu osjećamo tipičan bol kakav se javlja u ostalim mišićima. Pored toga, srce se u velikim količinama snabdijeva kiseonikom i nutritijentima putem krvi. 

Iako se srce ne zamara kao skeletni mišići, ono nije otporno na umor i povišen stres

Iako se srce ne zamara kao skeletni mišići, ono nije otporno na umor i povišen stres kakav pogađa mišiće uslijed, recimo, dugog trčanja ili vožnje bicikla. Tokom ovakvih treninga, srce se „ne pita“ previše: ono samo reaguje na biohemijske signale koje mu tijelo šalje kako bi pojačalo srčani izlaz i održalo korak s visokim nivoom napora.

(Ne)stalna oštećenja

Iako često mislimo da je srce nesalomiv mišić, granice ipak postoje. Skorašnja istraživanja su pokazala da je nakon napornog rada čak i najzdravije srce sklono oštećenjima.

U jednoj studiji iz 2001. godine, naučnici su testirali rad srca atletičara koji su učestvovali u trci po visoravnima Škotske. Nakon 90 sati različitih sportskih aktivnosti, primijetili su da su srca sportista pumpala 10 procenata manje krvi na kraju trke nego prije njenog početka.

Kardiolog Juan Ešli, koji je bio zadužen za mobilnu laboratoriju uz pomoć koje je bio sproveden ovaj eksperiment, došao je do zaključka da, iako je srce atletičara nakon trke radilo slabije, rad je ubrzo regulisan, bez ikakvih oštećenja.

Iako je ovaj primjer pokazatelj da sportske aktivnosti ne moraju dovesti do trajnih oštećenja srca, sve više naučnih istraživanja ukazuje da veliki fizički napor može ostaviti posljedice na rad srčanog mišića.

Izvor: Nacionalna geografija

Preporučujemo za Vas