Zahvaljujući dramaturgu i piscu Obradu Neneziću i njegovom romanu „Osmijeh za Mariju Mihailovič“ prošle godine ponovo je bio u modi osmijeh Ljuba Čupića. Ponovo se osmjehivao crnogorski Če Gevara, ali ovoga puta nije bio u pitanju samo osmijeh prkosa i slobode, već i osmijeh ljubavi. Možda nam Nenezić ovoga puta donese i filmski osmijeh Ljuba Čupića. Naime, prošlog mjeseca nekoliko diplomiranih filmadžija iz Nikšića, predvođeni Nenezićem, Ivanom Zirojevićem i Darkom Musićem, osnovali su produkcijsku kuću „Frontmen“ za potrebe snimanja dugometražnog filma „Osmijeh za Mariju Mihailovič“ i prijavili se na konkurs Ministarstva kulture za sufinansiranje kulturno-umjetničkog stvaralaštva u 2016.godini.
"Jedan od pokazatelja da je ovo idealna tema za film jeste i roman ‘Osmijeh za Mariju Mihailovič’ koji je jedan od najčitanijih u Crnoj Gori u posljednje vrijeme. Cilj nam je da napravimo nacionalni film koji će biti gledan u regionu kao ‘Montevideo’ i da zainteresujemo državu da uloži u naš film”, kazao je Nenezić. Da bi film bio realizovan potrebno je nešto više od 432 hiljade eura, a osnivači “Frontmena” su na pomenutom konkursu od Ministarstva kulture tražili skoro 330 hiljada. Uz angažovanje gradske uprave, privrede, vojske, policije, ali i drugih državnih struktura, nikšićke filmadžije smatraju da bi ove i naredne godine ekipa sastavljena od crnogorskih, regionalnih i jedne ili dvije evropske filmske zvijezde mogla da napravi ozbiljan bioskopski hit koji bi bio konkurent filmovima na evropskim i svjetskim festivalima.
"Neophodan je početni kapital koji se nadamo da ćemo dobiti od Ministarstva kulture, da bismo mogli da razgovaramo sa ozbiljnim producentima i glumcima. To nam garantuje par ekselans filmska tema koja privlači gledaoce, dobar scenario i ozbiljni ljudi koji stoje iza projekta”, ističe Nenezić koji je bio scenarista filmova “Balkanska braća” i “As pik”, prvog crnogorskog predstavnika za “Oskara”.
Polazeći od činjenice da je “istorija ono što je bilo, a umjetničko djelo ono što je moglo biti” Nenezić želi da stvori paraistorijski film ne podliježući autoritetu koje nosi mit i djelo Ljuba Čupića, da stvori film “o našim precima zavještan našim potomcima”.
"Želio sam da napravim angažovan i oštar film, ali je ta želja vremenom evoluirala u ljudsku i stvaralačku potrebu da napravim toplu, ali brutalnu dramu, koja koketira sa trilerom, što je negdje jedini put da se napravi savremen film-drama, koja može doprijeti do savremenog gledaoca”, istakao je Nenezić. Film bi bio priča, smatra on, o depresivnom optimizmu prošlih i sadašnjih generacija kojima je jedan poznati mit samo povod.
"Ovo je film o prokletstvu koje donosi staro ili novo, svejedno, ali neizbježno kada se sukobe, odnosno kada se sretnu, jer je to samo po sebi sukob. Ali, ovo nije priča o jednom sukobu, već o mnogim sukobima koje nosi jedan čovjek - sukob sa ideologijama, nacijama, religijama, sredinom, odgovornošću, nagonima, porodicom, društvom, sa ljubavlju. Na kraju, sa okupatorima”, objašnjava scenarista.
"Ovaj film je dužnost i obaveza generacija slobodne Crne Gore da se oduži čovjeku čiji je osmijeh prkosio najvećoj pošasti čovječanstva - fašizmu, kao i drugim rodoljubima koji su svojim životima platili našu današnju slobodu”, poručuju nikšićke filmadžije koje će možda već ove ili naredne godine snimajući po Nikšiću, Baru, ali i Beogradu, Buenos Ajresu, Briselu, privlačiti pažnju javnosti.
"Ovo je priča koju moram da snimim, prije ili kasnije, svejedno, a što prije to je bolje i za mene, za gledaoce, a zašto ne reći i za sami film”, zaključio je Nenezić.
Bonus video:
