EP U VATERPOLU: CRNA GORA U ČETVRFINALU SAVLADALA ITALIJU, U POLUFINALU SA MAĐARSKOM

"Ajkule" pokazale srce i recept za finale

59 pregleda 14 komentar(a)
Predrag Jokić, Foto: Betaphoto
Predrag Jokić, Foto: Betaphoto
Ažurirano: 04.04.2019. 19:04h

Od specijalnog izvještača "Vijesti"

BeogradOlimpijska viza još nije u džepu crnogorskih vaterpolista, ali ako u polufinalu ponove izdanje koje su prikazali protiv Italije u četvrtfinalu, onda im ni put u Rio ni borbu za zlato niko ne može oduzeti. Niko, pa ni Mađari, koji su savladali Hrvatsku i put do Olimpijskih igara za izabranike Vladimira Gojkovića učinili težim za još jedan stepenik.

Crna Gora je slavila rezultatom 10:7, ali više od samog ishoda i ta tri gola više u odnosu na Italijane, raduje nešto drugo - "ajkule" su opet bile one prave!

Večeras je to bila Crna Gora kakvu smo željeli da vidimo i kakva je morala da bude da bi se savladala reprezentacija kakva je Italija. Komšije sa druge strane Jadrana, poznate po izuzetno agresivnoj igri i fanatičnoj odbrani, savladali smo upravo njihovim oružjem - ogromnom željom, velikim srcem i stamenim bedemom ispred gola.

Bedemom u koji su cigle ugradili bukvalno svi, počev od fenomenalnog Miloša Šćepanovića, koji je bio junak utakmice i nepremostiva prepreka čak i kada su Italijani šutirali sa dva metra.

Ali, „ginuli“ su svi do jednog, i kada su imali dvostruko više isključenja od protivnika nisu smanjivali tempo, hrabili su jedni druge da izdrže do kraja.

I izdržali su. A bilo je samo pitanje trenutka kada će „ajkule“ prelomiti meč. U prvom poluvremenu strpljivo su plele mrežu ispred legendarnog Tempestija, koji je rijetko kada izgledao nemoćno kao večeras, a na drugoj strani sa igračem manje, kao što je to vrlo često bivalo, branile su se kao da je isti odnos snaga u bazenu.

Aleksandar Ivović je sjajno razigravao čitavu ekipu, Nikola Janović bio surovi egzekutor, Aleksandar Radović hirurški precizno pogađao kada je to bilo najvažnije, Mlađan Janović odigrao vjerovatno najbolju odbranu u životu, Predrag Jokić podsjetio na najbolje dane, a Draško Brguljan bio tu da presječe protivničku igru, ali i samopouzdanje! Saša Mišić i Nikola Vukčević su pokazali da imamo adute i na poziciji centra, Toni Petrović je ratovao sa protivničkim centrima, a svoj udio dao je i Vjekoslav Pasković. Epilog - vođstvo od dva gola razlike na poluvremenu, uz nekoliko propuštenih prilika da se ono uveća bar za jedan pogodak.

Početkom drugog poluvremena Italijani su prišli na gol (3:4), ali odmah je uzvratio Radović. Šćepanović je zaključao i posljednju bravu na svojoj „roletni“, a Nikola Janović sa igračem više konačno dostigao toliko željenih tri gola prednosti (6:3, pet i po minuta prije kraja 3. četvrtine).

Ali, tu ipak nije bio kraj. Čudan sudijski kriterijum uzrokovao je da naši jedan po jedan napuštaju igru zbog tri isključenja, a „azuri“ su to iskoristili da iz peterca, te odbijene lopte poslije još jedne fenomenalne odbrane Šćepanovića, smanje na samo gol zaostatka.

A onda, dva puta po deset sekunde magije Ivovića i Darka Brguljana! Briljantna proigravanja najboljeg sportiste Crne Gore, bsprekorna realizacija mlađeg Brguljana. Polufinale je opet bilo u džepu.

To pogotovo važi za početak posljednje četvrtine, kada je stariji od braće povećao na 9:5. Italija je, ipak, opet zaprijetila, smanjila na 9:7 i imala igrača više da sasvim priđe, ali onda su momci u plavim kapicama ponovo kazali - dosta! Fenomenalno su se odbranili, a pogodak kojim je stavljena tačka postignut je - kapitenski!