ŠOLOHOV IZABRAN JEDNOGLASNO

Kako su bez Nobelove nagrade ostali Borhes i Nabokov

Odluka Nobelovog komiteta u slučaju autora “Tihog Dona” je samo još jedna u nizu njihovih političkih i diplomatskih odluka
270 pregleda 0 komentar(a)
Borhes, Foto: Theimaginativeconservative.org
Borhes, Foto: Theimaginativeconservative.org
Ažurirano: 04.04.2019. 19:12h

Nakon pedeset godina, Švedska akademija  objavila je spisak pisaca koje je razmatrala kao moguće dobitnike  Nobelove nagrade za književnost 1965. godine. Lista kandidata uključuje i neka imena vrhunskog renaomea, uključujući V.H. Odena, Samjuela Beketa, Horhea Luisa Borhesa, Pabla Nerudu, E.M Forstera, Vladimira Nabokova. Nagrada je na kraju pripala sovjetskom autoru Mihailu

Aleksandroviču Šolohovu “zbog umjetničke snage i integriteta kojima je, u svom epu o Donu, dao izraz istorijskoj fazi u životu ruskog naroda”. U to vrijeme, odluka o dodjeli nagrade Šolohovu već  je bila kontroverzna, jer je autor  kritikovao izbor Akademije iz 1958. godine, odnosno Borisa Pasternaka, a mnogi su vjerovali da je nagrada dodijeljena Šolohovu “pokušaj protivteže i ublažavanja loših osjećanja prema Nobelu”. Osim toga, Šolohov  je optužen da je plagirao “Tihi Don”, pogotovo su glasne bile javne optužbe  Aleksandra Solženjicina i drugih pisaca ubrzo nakon što je Šolohov dobio Nobelovu nagradu. Ali sada, nedavno objavljen  dokument iz arhiva otkriva  da je  Šolohov, u stvari, bio jednoglasni izbor Nobelovog odbora i još jedna njihova politička i diplomatska odluka.

Ovaj novi, upravo objavljeni podaci  daju zanimljiv pogled na prošlost. Za razliku od mnogih  modernih književnih nagrada, gdje se ime dobitnika najčešće prejudicira podosta unaprijed i spekuliše formiranjem šireg i užeg izbora,  Nobelova nagrada je jedna od rijetkih u kojoj je proces odlučivanja  zadržan relativno u tajnosti.

Dok su neki od pisaca na nedavno objavljenom spisku (poput Beketa i Nerude) i dalje nominovani i dobili  nagradu u narednim godinama, drugi je nikada nisu osvojili. Na tu temu, Borhes je jednom primijetio:

“Činjenica da mi ne garantuju osvajanje Nobelove nagrade postala je skandinavska tradicija; ne garantuju mi otkad sam se rodio”.  Argentinski pisac četiri  puta je bio  nominovan za Nobela, prvi put 1956. godine, ali je svaki put odbijen zbog, kako kaže njegov biograf Edvin Vilijamson, izražavanja podrške određenim argentinskim i čileanskim desno orijentisanim diktatorima, poput Pinočea, što je   imalo kompleksne socijalne i lične konotacije. Ovakvo odbijanje u suprotnosti  je određenim odlukama Komiteta, koji je nagrade dodijelio piscima koji su podržavali ljevičarske diktature, poput one Josifa Staljina, u slučaju Nerude i Žan Pol Sartra.