Ministartsvo pravde još nije nabavilo elektronske narukvice kojima bi osumnjičenima i osuđenima ograničili i kontrolisali kretanje.
Elektronski nadzor predviđen je Zakonom o krivičnom postupku, Krivičnim zakonikom i novim Zakonom o izvršenju kazni zatvora, usvojenim u julu 2015.
Uprkos tome, država još ništa nije uradila po tom pitanju, pa sudovi valjda shodno tome i ne izriču presude kojima bi makar malo rasteretili zatvore, a time i državni budžet.
Predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica nedavno je javno konstatovala da Crna Gora prednjači po broju pritvorenika i da se to pitanje mora regulisati i u praksi, a ne samo na papiru.
Jedan osuđenik, odnosno pritvorenik dnevno košta državu 25 eura, pa prostom računicom dolazi se do podatka da bi izricanjem šestomjesečnog kućnog zatvora po osuđeniku, država uštedjela oko 4.500 eura.
Advokat Željko Đukanović objasnio je da je elektronska narukvica uređaj sa GPS predajnikom, koji se osuđeniku stavlja na ručni ili nožni zglob, kako bi se kontrolisalo njegovo kretanje u prostorijama za stanovanje i van njih.
“To znači da osuđenik, bez posebne dozvole suda, ne smije napuštati mjesto stanovanja, osim u slučajevima kada mu je potrebna hitna medicinska pomoć, zbog odlaska na suđenje, posao, ispit... i to isključivo uz odobrenje suda”, kazao je Đukanović.
Pojasnio je da je Krivičnim zakonikom Crne Gore propisana kazna zatvora koja se izvršava u prostorijama za stanovanje, za kazne do šest mjeseci.
Zakonom o izvršenju krivičnih sankcija predviđeno je da se o osuđenima na izvršenje kazne zatvora u prostorijama u kojima stanuje brine Jedinica za uslovnu slobodu.
Ta služba u roku od osam dana od pravosnažnosti presude dobija odluku, poziva osuđenog i sačinjava program izvršenja kazne.
Obaveza Ministarstva pravde je da osuđenog upozna sa pravima i obavezama, upozori na posljedice nepoštovanja obaveza, i tek nakon toga instalira uređaj za praćenje koji kontroliše izvršenje kazne i rukuje uređajem kojim se prati kretanje osuđenog i njegov položaj u prostoru.
Kad Ministarstvo pravde nabavi GPS uređaje za praćenje osuđenika, oni će strogo morati da se pridržavaju pravila, jer će u suprotnom moći da završe iza rešetaka.
Predviđeno je da jedan sat dnevno mogu boraviti van prostorija, ali i strogo propisano zbog čega mogu napustiti prostoriju.
“Ukoliko osuđeni samovoljno napusti mjesto stanovanja u trajanju dužem od šest sati, jedanput, ili dvaput u trajanju od šest sati, nasilno pokuša da skine ili ošteti uređaj, Jedinica za uslovnu slobodu će bez odlaganja obavijestiti sud koji je izrekao kaznu, a nakon toga Ministarstvo pravde će ukinuti rješenje zbog zloupotrebe napuštanja prostorija u kojima osuđeno lice stanuje”, ističe je Đukanović.
Pojasnio je i da osuđenici neće moći sami da uklanjaju uređaj, a da prođu nekažnjeno.
“Uređaj je nemoguće fizički otkloniti, a da se ne aktivira alarm u takozvanom centru za monitoring i praćenje osuđenog lica”, kazao je Đukanović.
On je rekao da je Ministarstvo pravde planiralo da tek tokom 2016. godine obezbijedi opremu preko koje će nadzirati osuđenike i da se zato ta vrsta sankcija još ne primjenjuje u Crnoj Gori.
Elektronski nadzor predviđen je ZKP-om, KZ-om i Zakonom o izvršenju kazni zatvora
“Moraju biti ostvarene materijalne i organizacione pretpostavke kako bi se mogla primijeniti ova mjera, koja je već godinama izuzetno korišćena u zemljama u regionu”, kazao je Đukanović.
Advokat je istakao da je kazna zatvora koja se izvršava u prostorijama za stanovanje uvedena u krivično zakonodavstvo Zakonom o izmjenema i dopunama Krivičnog zakonika iz 2013. godine, ali da se u praksi još nije sreo sa takvom vrstom kazne.
Pojasnio je da u Crnoj Gori nije moguće “kombinovanje kazne”, odnosno izdržavanje jednog dijela kazne u Zavodu za izvršenje krivičnih sankcija, a drugog u kućnom zatvoru.
“Za sada ta vrsta kombinovanja zatvorskih kazni, od svih zemalja regiona i Evropske unije, primjenljiva je samo u Holandiji i Češkoj”, kazao je.
Iz Ministarstva pravde ranije su objasnili da bi se na taj način počinioci lakših djela odvojili od izvršilaca težih krivičnih djela, što je imalo višestruku korist jer bi i zatvorski službenici mogli bolje da se fokusiraju na izvršioce krivičnih djela koja nose veći rizik.
Generalna direktorka za izvršenje krivičnih sankcija Slavica Rabrenović ranije je, govoreći o alternativnim sankcijama, za “Vijesti” kazala da su negativni efekti zatvorske kazne za osuđeno lice to što je trajno obilježen kao kriminalac, odvojen od porodice, prekida školovanje, gubi radno mjesto i teško pronalazi novo zaposlenje, ali i da može pasti pod veoma loš uticaj problematičnih zatvorenika.
Tada je konstatovala da to povećava šanse da ponovo učini krivično djelo.
Osuđenici će se lakše integrisati u društvo nakon kućnog zatvora
Đukanović je rekao da će sudovi uzimati u obzir više okolnosti pri odlučivanju o izdržavanju kazne zatvora u prostorijama za stanovanje...
“Ličnost učinioca krivičnog djela, njegov raniji život, držanje nakon izvršenog djela... na osnovu kojih se s pravom može očekivati da će se i na taj način, izvršenjem kazne ostvariti svrha kažnjavanja”, rekao je on.
Dodao je da takva vrsta kazne za posljedicu ima lakše uključivanje u društvo i društvene tokove nakon izdržavanja kazne, za razliku od zatvorske koja “u fizičkom i psihološkom pogledu ima negativan uticaj na osuđeno lice”.
“Samim ograničavanjem slobode osuđenik prekida veze sa spoljašnim svijetom, rodbinom, prijateljima, što dovodi do otuđenosti lica, gubitka samopouzdanja, a nerijetko i emocionalne atrofije”.
“Nije manje važan ni materijalni aspekt te vrste izdržavanja kazne, jer je poznato da je svaki osuđenik na teret državnog budžeta do samog kraja izdržavanja kazne, a ovim načinom izdržavanja znatno bi se rasteretili troškovi države”, kazao je Đukanović.
I Ceca je “promovisala” elektronsku nanogicu
Za razliku od Crne Gore, takozvane elektronske nanogice u državama okruženja koriste se godinama.
U Srbiji je sistem alternativnih sankcija ustanovljen 2008. godine primjenom kazne rada u javnom interesu.
Elektronski nadzor zaživio je u januaru 2011. godine.
Prema pisanju srpskih medija, od tada do danas izrečeno je više od 4.500 presuda kućnog zatvora, sa i bez elektronskog nadzora.
Najpoznatiji “nosioci” nanogice u toj državi bili su pjevačica Svetlana Ceca Ražnatović i njena sestra Lidija Ocokoljić.
Elektronsku narukvicu nosio je Marko Mišković, sin Miroslava Miškovića, vlasnika „Delta holdinga“, ali i Ljubiša Buha Čume.
Bonus video:
