“Ples srećnih sjenki”, prva je knjiga pripovjedaka kanadske nobelovke Alis Manro.
Ova knjiga joj je otvorila vrata književnog uspjeha, a u njima je spisateljica ovjekovječila zabačene kanadske predjele. Knjigu je prevela Anđelka Cvijić, a izdavač je Agora.
Manro u ovoj zbirci priča otkriva jedinstveni talenat zbog kojeg je ona danas nadaleko slavna.
U ovih 15 priča, Manro čudesnom maštovitošću prepoznaje čaroliju u našim običnim životima. Smještene na farme, pored riječnih močvara, u usamljene gradove i nova predgrađa Ontarija, ove priče su zapažanja onih žestokih trenutaka u kojima, iz slojeva iskustva koje leži čak i iza najobičnijih događaja i života, dolazi do otkrovenja.
Jedno od najupadljivijih svojstava njenih priča jeste njihova lociranost u malim mjestima jugozapadnog Ontarija.
Slično kao u djelima Vilijema Foknera i Flenerija O’ Konora, junaci dolaze u sukob sa uskogrudim shvatanjima sredine i suprotstavljaju se duboko ukorijenjenim tradicijama.
Ta konfrontacija, međutim, u ovim pričama najčešće ostaje nevidljiva, zatomljena u svijesti glavnih junakinja (ženama u prelomnim godinama života, različitog porijekla i obrazovanja), dok pripovjedačku tenziju generiše odnos između prividno nepomućenog toka stvarnosti i stremljenja likova iz priča.
Ovakva pripovjedačka strategija, u kojoj je zaplet sporedan i „ništa se ne dešava“, navela je književnicu i kritičarku Sintiju Ozik da Alis Manro nazove „kanadskim Čehovom“.
Kao i kod ruskog pripovjedača, konstrukcija priče počiva na trenutku epifanije, naglog prosvjetljenja, na detalju koji sve razotkriva.
Za knjigu „Ples srećnih sjenki“ Alis Manro je 1968. dobila najznačajniju kanadsku nagradu „Governor“, a i danas ove priče potvrđuju da je u pitanju jedan od najboljih pisaca današnjice.
Ova zbirka priča je sedma knjiga Alis Manro u izdanju Agore nakon „Bjekstva“, „Previše sreće“, „Života djevojaka i žena“, „Golog života“, „Mržnje, prijateljstva, udvaranja, ljubavi, braka“ i „Pogleda sa edinburške stijene“.
Alis Manro (1931) spada u vodeće kanadske pripovjedače, a po ocjenama kritike i jedna je od najznačajnijih savremenih književnica. Njene knjige dva puta su ovjenčane nagradom Giler („Ljubav dobre žene“, 1998 i „Bjekstvo“, 2004).
Godine 2009, za životno djelo je odlikovana Međunarodnom Bukerovom nagradom, a 2013. Nobelovom nagradom za književnost.
Bonus video:
