Na Barskom ljetopisu obilježen jubilej Timotijeva

Princ grobljanske poezije kako ga je nazvala kritika, spada u sami vrh domaće savremene književnosti, laureat je brojnih književnih priznanja i nagrada, a pjesme su mu prevođene na nekoliko stranih jezika
142 pregleda 0 komentar(a)
Miroslav Jovanović Timotijev, Foto: Barski ljetopis
Miroslav Jovanović Timotijev, Foto: Barski ljetopis
Ažurirano: 02.11.2018. 17:00h

Književni segment II Zimske scene Barskog ljetopisa u prepunoj sali Dvorca kralja Nikole otvorilo je obilježavanje vrijednog jubileja – pola vijeka stvaralaštva poznatog crnogorskog pjesnika Miroslava Jovanovića Timotijeva, koji je svoje djelo predstavio čitajući poeziju i razgovarajući sa moderatorkom profesoricom književnosti Gordanom Leković.

Princ grobljanske poezije kako ga je nazvala kritika, spada u sami vrh domaće savremene književnosti, laureat je brojnih književnih priznanja i nagrada, a pjesme su mu prevođene na nekoliko stranih jezika. Lekovićka je ocijenila da se u svom opusu Timotijev bavi svim velikim temama-Bogom, ljubavlju i smrću.

"Ja nisam princ grobljanske poezije, već šaptač u groblju koji živima tumači snove mrtvih", kazao je Timotijev, parafrazirajući naslov svoje poznate zbirke poezije.

Ističući da je nesrećan onaj čovjek koji nema veću smrt od svoje, on je ukazao da je poezijom ušao u groblje da traži vidikovu liniju “koja spaja ovaj i onaj svijet”. Leković je ukazala na kuriozitet - Timotijev je počeo da piše poeziju za najmlađe za razliku od ostalih kada je već bio zreo pjesnik.

"Sumnja pisca u sebe je stvar ozbiljnog duha. Što jezik ne oplete, to jezik ne raspara. Divio sam se Zupcu, Raduloviću, Radoviću i Trifumoviću kako su pisali za najmlađe", rekao je pored ostalog Timotijev.

Svoje djelo je pripisao pedesetogodišnjici “uzvraćene ljubavi sa poezijom”.

"Veliki pjesnik Vistan Hju Oden je rekao - Ako već nema jednake ljubavi, neka ja budem onaj koji više voli - i upravo je taj stih moj moto življenja sa poezijom. Što se tiče tog stvaralačkog niza, čini mi se da je početak bio juče. Poezija ima tu moć nad vremenom, tu nadnaravnu moć, tako da protok vremena i nijesam tako osjetio. Mjere mene kao običnog čovjeka potpuno su drugačije od mjera pjesnika u meni", kazao je pjesnik poslije promocije.

Prvu pjesmu, "Južno od mojih očiju" objavio je 1968. u periodici "Čik", narednu pjesmu "Pustinja“ u almanahu "Kaktusi". Objavio je knjige poezije za odrasle "Plamteće saće", "Opet lože oblake", "Pustoš još peva", "Autopsija senke", "Laureat paučine", "Večnost i druge čežnje", "Šaptač u groblju – nove i izabrane pesme", i “Devet jezika ćutnje”.

Knjige poezije za djecu su mu “Svetionik”, “Kuća na oblaku”, “Nacrtaj mi petak”, “Papirne lađe – nove i izabrane pjesme za djecu”, “Nacrtaj mi petok” na makedonskom jeziku i “Četiri sezama – bajke i bajkovite pjesme”.

Bonus video: