ARHITEKTURA

Autor projekta sportske dvorane ne postoji?!

Milu Đukanoviću, predsjedniku Vlade Crne Gore, u presijecanju crvene vrpce pomogla je Radmila Vojvodić, rektorka UCG, a tu se našao i mladi Miloš Pavićević, koji je u međuvremenu avanzovao na poziciju predsjednika Studentskog parlamenta UCG - i koji, izgleda, još uvijek nije diplomirao
7 komentar(a)
sportska dvorana, UCG
sportska dvorana, UCG
Ažurirano: 28.11.2015. 20:34h

I uzalud se nadaš, ova priča nema kraj/ Jer zlopamtilo ja sam znaj!    Disciplina kičme, Zlopamtilo, Nova iznenađenja za nova pokoljenja  (PGP RTB, 1991.)

Ako ste uzorna građanka CG - ili pak uzoriti građanin CG - poput mene - pa u sveščicu bilježite sve važne datume što svjedoče o dinamičnom ekonomskom rastu i ubrzanom razvoju u svim sferama privrednog i društvenog života suverene i međunarodno priznate Države CG - vjerujem da nijeste zaboravili da upišete - zlatnim slovima -  28. oktobar 2013. godine. 

Tog sunčanog dana su polaganjem kamena temeljca - tačno u podne - otpočeli radovi na objektu buduće Sportske dvorane Univerziteta CG u Podgorici.  Slavoljubu Stijepoviću, tada aktuelnom ministru prosvjete, oko polaganja kamena temeljca pomogli su: Predrag Miranović - tada aktuelni rektor UCG - i Miloš Vujošević - tada aktuelni predsjednik Studentskog parlamenta UCG.

Stijepović je u svom obraćanju šačici okupljenih istakao da je 28. oktobar 2013. istorijski dan - jer će po prvi put (u milenijumskoj povijesti CG) studenti UCG "dobiti svoj prostor za sportske, kulturne i administrativne sadržaje". 

Najavljeno je i da će dvorana biti predata studentima za godinu dana - što su okupljeni pozdravili aplauzom - i samo još da se neko od visokih zvaničnika - koji su svojim prisustvom uveličali svečanost polaganja kamena temeljca - sjetio da barem pomene arhitekticu/arhitekta, autorku/autora projekta buduće Sportske dvorane UCG - sreći ne bi bilo kraja.  

Autorku/autora projekta je mogao da pomene, na primjer, mladi Miloš Pavićević - tada aktuelni student povjerenik UCG - koji je u okviru svog izlaganja dao neke opšte podatke o budućoj dvorani i obećao okupljenima da će se Studentski parlament UCG - uz podršku Vlade, resornog ministarstva i drugih institucija - u narednom periodu baviti nezaposlenošću mladih. Čak je i naglasio "da treba osmisliti strategiju kako bi se smanjio broj mladih sa diplomama koji su i dalje na Birou rada". 

Ostalo je nejasno iz Pavićevićevog izlaganja da li bi trebalo poraditi i na posebnoj strategiji - koja bi se bavila sudbinama onih koji su godinama na Birou rada, koji imaju diplome - ali nisu više u cvijetu mladosti - jer vrijeme ne čega nikoga, što bi rekao pjesnik. Taj kadar je spreman da se, koliko je sjutra, uključi u sve procese privrednog i društvenog života suverene CG - i da svojim bogatim životnim iskustvom, prije svega, nesebično doprinese dinamičnom ekonomskom rastu i ubrzanom razvoju u svim sferama. 

I još da je kolega Pavićević iznio precizne podatke o tome koliko je diplomiranih arhitektica i diplomiranih arhitekata na Birou rada - i kako su raspoređeni po starosnim kategorijama - sreći definitivno ne bi bilo kraja.

Neka, nije lijepo insistirati isključivo na negativnostima i sitnim propustima - treba biti pozitivan. Uostalom, u krugovima arhitektica i arhitekata što djeluju na teritoriji CG postojala je nada, tada, da će svi propusti biti otklonjeni - i da će barem autorka/autor projekta Sportske dvorane UCG biti predstravljena/predstavljen javnosti prilikom svečanog otvaranja dvorane - Bože zdravlja, za godinu dana, kako rekoše. 

Nešto više od dvije godine nakon polaganja kamena temeljca - 17. novembra ove godine - baš na Međunarodni dan studenata - bili smo u prilici da ubilježimo u naše sveščice još jedan datum od velikog istorijskog značaja za CG i Podgoricu - opet zlatnim slovima. 

Toga dana - tačno u podne - svečano je otvoren Sportski i kulturni centar Univerziteta Crne Gore - otprilike na mjestu gdje je prije dvije godine - polaganjem pomenutog kamena temeljca - zvanično otpočela gradnja tzv. Sportske dvorane Univerziteta Crne Gore. 

Milu Đukanoviću, predsjedniku Vlade Crne Gore, u presijecanju crvene vrpce pomogla je Radmila Vojvodić, rektorka UCG, a tu se našao i mladi Miloš Pavićević, koji je u međuvremenu avanzovao na poziciju predsjednika Studentskog parlamenta UCG - i koji, izgleda, još uvijek nije diplomirao. Uostalom, zašto bi žurio sa diplomiranjem? Bolje je makazati vrpce sa premijerom i rektorkom i osmišljavati kojekakve strategije, nego čekati posao na Birou rada.    

U okviru obraćanja okupljenima, uvaženi premijer je prvo svim studentima čestitao Međunarodni dan studenata - a onda je prešao na stvar:

"U povodu ovog, svakako značajnog, svečarskog događaja, mi smo ovdje okupljeni da otvorimo još jedan značajan objekat kojim se unapređuje kvalitet života studentske populacije u Crnoj Gori. Nadam se da ne pretjerujem, a svakako ne govorim to kao predsjednik Vlade, prije to govorim kao neko ko je u generacijama prije ove studentske generacije i sam bio akter studentskog života na UCG - dakle, vjerujem da po pitanju unapređenja studentskog standarda nije bilo značajnijeg događaja u istoriji Crnogorskog Univerziteta (tj. UCG - op.a.) od 1974. godine".

Da sam na mjestu našeg premijera, kojim slučajem, svakako ne bih trpio likove poput mladog Miloša Pavićevića u svojoj blizini. Moglo bi mladom Pavićeviću - akteru studentskog života - da padne na pamet da krene premijerskim stopama - pa da digne svu CG i da sruši ovu vlast - koja je, nakon što je srušila prethodnu, nebrojeno puta potvrdila svoj legitimitet na demokratskim izborima. 

Možete li zamisliti mladog Pavićevića u ulozi premijera CG - za nekih par godina, recimo - kako se povodom nekog istorijskog događaja - otvaranja novog objekta kojim se značajano unapređuje kvalitet života studentske populacije u CG - prisjeća slavnih dana kada je i on bio akter studentskog života? Da sam na mjestu premijera, kojim slučajem - ne bih dozvolio da se istorija našali - čak ni u snu. Da se ja pitam - iz mjesta bih ugasio Studentski parlament UCG - pusti đavola, nikad se ne zna.         

Dakle, Skupština koja je preuzela upravljanje novoosnovanim Univerzitetom "Veljko Vlahović" u Titogradu - formirana je 29. aprila 1974. godine - i taj datum se danas slavi kao Dan UCG - i od toga dana, pa sve do 17. novembra ove godine - po pitanju studentskog standarda nije učinjeno ništa što bi se moglo mjeriti sa novom Sportskom i kulturnom dvoranom UCG. 

Zvuči nevjerovatno - pogotovo u kontekstu priče o krupnim koracima koje CG čini u pravcu opšteg blagostanja nakon što je 2006. izvojevana suverenost - ali ako premijer tako kaže - treba mu vjerovati. 

Nisam, nažalost, prisustvovao pomenutoj istorijskoj svečanosti - zbog ranije preuzetih obaveza - ali sam definitivno bio svjestan istorijskog značaja tog događaja - pa sam u to ime okrenuo i nebo i zemlju ne bih li saznao ime autorke/autora projekta Sportske dvorane UCG, odnosno Sportskog i kulturnog centra UCG - da bi se ispostavilo, na kraju - da ne postoji autorka/autor projekta. Nema je/ga. Nikad je/ga nije ni bilo. 

Kako je to moguće? - pitate se vi. 

Sve je moguće u ovoj i ovakvoj CG - nikad to ne gubite iz vida - ali o svemu tome više naredne subote.

Preporučujemo za Vas