Zagrljeni par leži na malom krevetu studentskog doma u Njujorku. Mladi i neiskusni, mumlaju, dok su njegove ruke svuda po njoj. Kamera se gotovo neprijatno približava u ulazi u njihovu intimu. Ali ovo nije nezavisni film. Ovo je video igra, a žena koja leži na krevetu je njena dizajnerka Nina Frimen. I njeno djelo nije ni blizu popularnih igara kao što je, recimo, „Call of Duty“.
Posljednjih pet godina Frimenova je sarađivala sa malim grupama umjetnika i programera pokušavajući da napravi vrlo intimne video igre koje se bave seksom i romantičnim vezama. Pažnju javnosti na sebe skrenula je sa „How Do YouDo It“, interaktivnim skitom o djevojčici koja istražuje što je seks igrajući se sa lutkom Barbie i Action Manom. U „Ladylike“ igrač kontroliše konverzaciju između tinejdžerke i njene majke tokom vožnje ka šoping molu. Što god da kažete o školi, dječacima ili odjeći, što god da odaberete od brojnih opcija, majka to ne odobrava. Ne možete da pobijedite.
Ranije ovog mjeseca, Frimenova je objavila svoj najnoviji projekat, višeslojnu narativnu igru „Cibele“. Razvio ju je mali studio „Star Maid Games“, a igra se bavi kratkom vezom koju je dizajnerka imala sa momkom kojeg je upoznala igrajući multiplejer avanturu „Final Fantasy XI“, koja okuplja stotine igrača širom svijeta u onlajn klanove koji ubijaju čudovišta i otkrivaju skrivena blaga.
Na početku „Cibele“ ulazite u simulaciju Nininog desktopa iz toga vremena, punog njenih stvarnih fotografija, poema i zapisa u dnevniku. Ali ako kliknete na ikonicu igre Valtameri, koja je fiktivni pandan pomenutom „Final Fantasyu“, srešćete Blejka, koji ima svoj klan. Dok se borite sa čudovištima u ovoj sintetičkoj avanturi, čućete Ninu kako priča sa Blejkom telefonom i vidjeti kratke video snimke koji je prikazuju dok se fotografiše i šalje mu mejlom svoje selfije.
U pitanju je samoreflektivno i kompleksno iskustvo, igra unutar igre, o tome kako su multiplejer igre u isto vrijeme i društvene arene u kojima se igrači upoznaju, flertuju i ogovaraju.
“Htjela sam da istražim naše putovanje kroz digitalni prostor. Igra govori o tome kako je imati intimnu interakciju kroz onlajn igre, kako je biti djevojka koja šalje svoje fotografije ljubavniku preko interneta i priča sa njim telefonom žudeći za fizičkim kontaktom koji je praktično nemoguć“, objašnjava Frimenova, koja o Nini iz igre govori u trećem licu.
Blejk je izmišljeni lik, ali predstavlja momka kojeg je Nina upoznala, ali sa kojim više nije u kontaktu.
“On zna da igra postoji. Javio mi se i rekao da je baš kul što sam to napravila“, priča Frimen.
Kako bi stvari bile još kompleksnije, ulogu Blejka u video igri igra njen sadašnji partner, Emet Batler koji je takođe radio na ovom projektu. Mlada dizajnerka ne vidi ništa čudno u ovome.
„Emet je i ranije radio sa mnom na brojnim vrlo ličnim igrama. Tako da je znao u što se upušta. Snimanje intimne scene na kraju nam je bilo mnogo lakše budući da se poznajemo dobro. Snimio ju je zapravo naš tadašnji cimer i drago mi je da sam to uradila sa ljudima sa kojima se osjećam opušteno. Glas Blejku zapravo nije pozajmio Emet, već mladi momak koji se zove Džastin Briner, sa kojim smo sarađivali na daljinu. I on je odradio odličan posao“, ističe Frimenova.
Za nju igranje video igara nikada nije predstavljalo usamljeničko vrijeme pred ekranom, kao što važi stereotip. Dok je bila dijete u usnulom gradu na obali Ipsviču, najviše je voljela da posjećuje prijateljice Melani i Britani, sakrije se u njihovom podrumu gdje bi do večeri igrali video igre na Nintendo konzoli. Zajedno su se posvetile igrama kao što su „Super Mario 64“ i „Legend of Zelda“. Kada je sa 14 godina otkrila „Final Fantasy“, to je za nju bio način da se sretne sa svojim prijateljicama, ali i da uspostavi nove veze.
U igri „Cibele“ igrač može da igra „Valtameri“, ali i da čatuje sa ostalim likovima preko simuliranog mesendžera, mejla i foruma. Na pametan način prikazano je kako danas na Internetu radimo više poslova odjednom, beskonačno prelazeći iz jednog u drugi prozor.
Frimenova kaže da je u našem dobu Tvitera, Instagrama i Fejsbuka ideja o Internetu kao još jednom romantičnom prostoru potpuno normalna.
“Za moju generaciju onlajn veze su praktično normalan dio života. Mnogi su me kontaktirali nakon što su završili igranje ’Cibel’ i pričali mi kako su se slične stvari njima desile dok su igrali druge video igre onlajn. Ja sam bila samo mlada djevojka na internetu, koja je pokušavala da ostvari vezu sa nekim koga nikad nije srela uživo“, priča ona.
Blejku veze nisu prijatne
A što se desilo sa parom iz igre „Cibele“? Da li su živjeli srećno do kraja života? Pa ne baš. Dok je Blejk pun samopouzdanja i pravi zavodnik na internetu, on nije spreman na više od jednog susreta u stvarnom svijetu. „Mislim da veze nisu prijatna stvar“, kaže Nini.
“’Cibel’ govori o dvije osobe koje pregovaraju o svojim granicama. Na kraju stvari ne ispadnu baš onako kako su svi željeli, ali su makar bili iskreni jedno prema drugom i to mi je bitno, jer ja želim i kao osoba i ako autor igre da budem što iskrenija. Da stvorim likove koji se osjećaju stvarnim. Želim da pokažem svoje mane zajedno sa svojim vrlinama, jer to sve čini čovjeka“,smatra ona.
Vremenom naučila da razdvoji život od igara da kritičari ne bi govorili o njoj, već o igrama
Za neke je način na koji Frimenova svoja lična iskustva istražuje putem video-igara nesvakidašnji. Ona međutim vidi mnoge paralele sa poezijom, koju je studirala u Njujorku. Kasnije je počela da se druži sa gomilom nezavisnih autora video-igara koji su je upoznali sa eksperimentalnim ostvarenjima kao što su „Dys4ia“ i „Gone Home“.
“Odjednom sam bila okružena tvorcima igara i pomislila sam da to što oni rade je poezija. Nakon toga je uslijedio period kad sam dugo bila bolesna i slobodno vrijeme sam iskoristila kako bih naučila da programiram“, otkriva Frimenova. Sa izlaskom jeftinih alatki kao što su „GameMaker“ i „Twine“ danas je za svakoga postalo lako da napravi video igru. A iz igre u igru Frimenova je sve više svijetu izlagala svoju ranjivu stranu.
“Naučila sam da u međuvremenu da razdvojim moj život od igara, jer bi mi bilo neprijatno da kritičari govore o meni kada govore o igri. Da, oni govore o meni na neki način, ali zapravo je u pitanju lik izgrađen po ugledu na mene. Ta razlika je bitna“, ističe ona.
Galerija
Bonus video:
