NA SUĐENJU PROČITANI IZVJEŠTAJI DIREKCIJE ZA BEZBJEDNOST

Tatar: Kada je novi vlasnik preuzeo, CKB, krediti porasli na skoro 300 odsto

Za izvještaj o vanrednoj reviziji o stepenu izloženosti za kredit “Kataro investment” od 27. septembra 2010. godine, advokat Goran Rodić, branilac Milke Ljumović i Bose Tatar, predložio je da se ovaj dokaz izdvoji iz spisa predmeta kao pravno nevaljan, jer nije potpisan, pečatiran, ni zaveden u CKB
158 pregleda 0 komentar(a)
Milka Ljumović, Bose Tatar, Foto: Savo Prelević
Milka Ljumović, Bose Tatar, Foto: Savo Prelević
Ažurirano: 17.11.2015. 13:08h

U nastavku suđenja bivšem menadžmentu Crnogorske komercijalne banke (CKB) u Višem sudu u Podgorici, optuženi da su odobravanjem šest kredita bez sredstava obezbjeđenja, pričinili štetu banci oko sedam miliona eura, danas su pročitani izvještaji Direkcije za bezbjednost banke o sumnjivim plasmanima.

Za izvještaj o vanrednoj reviziji o stepenu izloženosti za kredit “Kataro investment” od 27. septembra 2010. godine, advokat Goran Rodić, branilac Milke Ljumović i Bose Tatar, predložio je da se ovaj dokaz izdvoji iz spisa predmeta kao pravno nevaljan, jer nije potpisan, pečatiran, ni zaveden u CKB.

“Zbog toga je neizvjesna njegova mjerodavnost i vjerodostojnost, pa nakon pet godina ne znamo da li je dorađivan. Po sadržaju se vidi da nije poštovano pravo revizije da se izjasne zainteresovana lica, a u ovom procesu koristi se protiv optuženih”, predložio je branilac.

“Ovaj izvještaj je urađen 2010. i to nakon što je novi menadžment CKB-a otpustio depozite za “Kataro” i “Dafin”, zato je sve ovo urađeno za potrebe ovoga procesa. Ova ista revizija radi Izvještaj za “Kataro” 30. marta 2008, ali ne kao sumnjivi plasman kredita, već su naveli da je sa depozitom obezbijeđen, dok se “Dafin” ne pominje jer je bio obezbijeđen keš kolateralom. U izvještaju Direkcije za bezbjednost o sumnjivm plasmanima svaka konstatacija je netačna da je menadžer odobravao velike kredite sektoru građevinarstva. U 2007. godini svega 7,6 odsto kredita je dato tom sektoru, a 2008, je 4,8 odsto, a za to je dokaz izvještaj “Diloita”. Netačno je da je nakon pregovora o prodaji CKB, počelo pumpanje kredita, jer su ti pregovori započeti u maju a završeni 25. decembra 2006. godine. Tada je CKB imala kreditni portfolio od nešto iznad 30 odsto ,da bi nakon što je novi vlasnik preuzeo rukovođenje CKB u 2007, kreditni potfolio je porastao za 225 odsto, a 2008, na 293 odsto, kada oni upravljaju. Netačno je da se CKB nije pridržavala odluka CBCG u smislu kompletnosti dosijea, a dokaz za to je izvještaj upravo Centralne banke od 10. marta 2006, i 25. maja 2007, gdje se u oba navodi “da su kreditni fajlovi uredni i sadrže neophodnu dokumentaciju”, istakala je Tatar.

Advokat Rodić je naveo iste primjedbe i nakon što je pročitan izvještaj o vanrednoj reviziji od 11. juna 2010, za “Niksen trejd”, da se izdvoji iz spisa predmeta.

Advokat Vlado Vuković, branilac Dubravke Pavićević je dodao da se u izvještaju o vanrednoj reviziji za stepen izloženosti za “Niksen trejd”, iznesena konstatacija da niko nije učestvovao iz sektora likvidnosti CKB-a, pa ni Pavićević, što znači da oni nemaju nikakvu ulogu u odobrenju kredita i garancija.

Tatar je dodala da su bankarske garancije za “Niksen trejd” izadate u skladu sa procedurom.

“Svi problemi i plaćanja su nastali kada nisam bila u CKB”, rekla je ona.

Milka Ljumović se pridružila njenim primjedbama, dodajući da su sva plaćanja izvršena po nevalidnoj dokumentaciji.

Okrivljena Gorica Vujisić je navela da su direktori sektora kreditiranja i sektora rizika potpisali prvu, drugu i treću garanciju za “Niksen trejd”, što po njenim riječima, ukazuje na selektivnost tužilaštva prilikom optuživanja, a njih nema ni među svjedocima.

Advokat Rodić je imao konkretnije primjedbe nakon što je sudija Ana Vuković pročitala izvještaje Direkcije za bezbjednost o sumnjivm plasmanima.

“Izvještaj Direkcije za bezbjednost, kao i prethodna dva dokaza, predstavlja zbir raznih dokumenata, ali iz kojih se ne vidi ko ih je sačinio, nisu potpisani i ovjereni, a očito predstavljaju želju službenika da zadovolji poslodavca da se raniji menadžment CKB optuži za kredite, ali nema ništa da su počinili neku radnju za kredite. Prigovaram na valjanost ovog dokaza i odbrana zahtijeva da se izdvoji iz spisa. Nakon saslušanja u julu ove godine svjedoka Dejana Vučevića, direktora direkcije za bezbjednost, na kojem nije potvrdio da je on autor ovog nepotpisanog dokumenta, jasno je da to ne može biti relevantan dokaz u ovom postupku. I sam svjedok Vučević je rekao da takav izvještaj nije imeperativne prirode, već predstavljaju sagledavanje stanja od direkcije za bezbjednost. To su lična sagledavanja lica koja su sastavili ove izvještaje. Izvještaj o sumnjivom plasmanu kredita od 24. januara 2012, uz opštu primjedbu da nije pravno valjan dokaz, jer se radi o nečijem mišljenju i zaključcima, ukazujem da se paušalno tvrdi da su članovi menadžmenta donijeli odluku za kredit “Dafin” i sredstvo obezbjeđenja, te da su “bili odgovorni da se kredit ne ostavi bez obezbjeđenja”. Postavlja se pitanje šta to znači. Pisanje na ovakav način je diletantsko udvaranje poslodavcu”, smatra Rodić.

Advokat Branislav Lutovac, branilac Milke Ljumović je naglasio da ovaj dokaz treba izuzeti iz spisa predmeta, jer je tendenciozno napravljen sa jednom namjerom da diskredituje stari menadžment CKB.

“To najbolje dokazuju ove riječi ... “Ovo pretpostavljam, ali to treba nekako dokazati...” Ovo predstavlja element bića krivičnog djela klevete. Procjena kvaliteta kolaterala je netačna jer nikada nje bilo primjedbe od Centralne banke Crne Gore u vezi kolaterala”, tvrdi Lutovac.

Advokat Nikola Medojević, branilac Jelice Petričević je takođe prigovorio ovom dokazu.

“Kada je saslušavan predstavnik direkcije za bezbjednost svjedok Dejan Vučević je objasnio da je neki izvještaj o sumnjivom plasmanu u kojem se pominje Petričević, sudu je dostavljen greškom. Međutim i ta greška nije jedina neozbiljnost, jer obzirom da ova direkcija sudu dostavlja pogrešne podatke. Pominje se da nije urađena finansijska analiza za “Akapulko”, a nesporno je da je od ranije imao odobren kredit od oko 400.000 eura. Klijent sa takvom izloženošću, morao je biti predmet kontrole Centralne banke Crne Gore. Netačno je da “Akapulko” nije imao depozit koji je mogao biti u funkciji dodatnog obezbjeđenja za garanciju. Ovaj izvještaj, čiji je navodni autor direkcija za bezbjednost, predstavlja doslovno prenošenje izjave Milene Drakić iz prepiske sa direkcijom za bezbjednost”, zaključio je Medojević.

Optužnica je podignuta protiv Milke M. Ljumović, nekada generalne direktorice CKB-a, i zamjenice generalnog direktora Bose V. Tatar, te još četiri člana menadžmenta Crnogorske komercijalne banke – Dubravke B. Pavićević, izvršne direktorice za likvidnost i platni promet CKB-a, Jelice B. Petričević, pomoćnice generalnog direktora banke, Veliše M. Radunovića, direktora sektora za kreditiranje malih i srednjih preduzeća i Gorice B. Vujisić, direktorice pravne službe banke. U optužnici se navodi da su okrivljeni navodno u periodu od 2005. do 2007. godine zloupotrijebili službeni položaj i toj banci nanijele štetu od 6.922.630 eura. Njima se stavlja da su odobravali kredite i davali garancije firmama - “Dafin”, “Kataro Investments”, “Acapulco”, “Niksen trejd”, “Holder Broker” i “Ocean Gold', bez bilo kakvih sredstava obezbjeđenja i bez garancija. Tužilac smatra da je bivše rukovodstvo banke na taj način vlasnicima tih firmi pribavilo protivpravnu korist, a CKB oštetilo za oko 6.922.000 eura, jer krediti i garancije nijesu vraćeni, tako da se banka nije mogla ni prinudno naplatiti.

Preporučujemo za Vas