Umjetnost je subjektivna stvarnost, kazala je kustoskinja u Centru savremene umjetnosti Crne Gore Nikolina Zuber, otvarajući preksinoć izložbu radova bosanskohercegovačke umjetnice Renate Papišta u podgoričkoj galeriji Centar. Postavka objedinjena nazivom “Sedam mora” zaista donosi motive mora - mira ali i energije koju ono izaziva, a obuhvata crteže, grafičke otiske, crteže-objekte, digitalne fotografije i digitalne grafike.
Umjetnica iz Sarajeva, koja se ranije samostalno predstavila u Herceg Novom, je istakla da se motiv mora niže kroz njene radove već deset godina, te da joj je to stalna inspiracija.
“More je moja stalna inspiracija već deset godina. Bavim se motivom mora i motivom čovjeka, a samim tim to predstavlja motiv vode što i jeste moja inspiracija. More ne vežem samo za more kako ga inače znamo, iako tamo provodim mnogo vremena uprkos tome što sam iz Sarajeva.
More za mene ima simbolično značenje života, promjene, živog organizma koje je stalno podvrgnuto nekim promjenama”, kazala je ona za “Vijesti”.
Na pitanje da li prepusti sebe inspiraciji koja je ponese ili ipak pokušava da usmjeri svoje stvaralaštvo ka određenom cilju, istakla je da, koliko god se pokuša udaljiti, moru se uvijek vraća.
“Nekako ne uspijevam da se otrgnem od svega toga pa iako pokušam da se odvojim iz tog okvira i krenem da stvaram drugačije... Nakon tog zanosa shvatim da se nesvjesno vraćam moru i da se i ti radovi, malo drugačiji, opet nekako referiraju na to isto more”, kazala je ona.
Izložba obuhvata više radova, a na drugom spratu galerije u Njegoševoj ulici nalazi se izbor radova u boji - crteži akrilom u crvenoj boji, koji takođe simbolizuju neiscrpnu inspiraciju Papište.
“Tu su crteži akrilom i iako su u crvenoj boji oni su isto tako more i morska površina. Upotrijebila sam crvenu boju zbog okolnosti u kojima su nastali. Ja more uglavnom radim noću, a u to doba kada crtam ono nije ni plavo, ni crno, niti zelenkasto, već predstavlja čistu energiju. Tako sam odabrala crvenu boju koja ona za mene predstavlja čistu energiju mora. U tim crtežima i u igri sa svjetlom i sjenom, izvukla sam more na drugačiji način i dala mu kinetiku, pa se tako opet prikazuje moja energetska veza sa morem”, rekla je Papišta “Vijestima”.
I kustoskinja Zuber je primijetila da upravo more u umjetnicinim radovima predstavlja simbol samog života i energije.
“More u Renatinim radovima je kao velika objava života, simbolizuje sreću, razumije je i pronalazi je”, rekla je ona na otvaranju.
Postavku čine i četiri rada koja predstavljaju seriju za sebe, vezani međusobno, i to je kao ciklus radova nazvan “Vrijeme duge plovidbe”. Na tim radovima, umjetnica još uvijek radi u tehnici digitalnog printa.
“’Vrijeme druge plovidbe’ obuhvata radove rađene u tehnici digitalnog printa odnosno digitalne grafike koja je proizašla iz fotografija i zapravo je to ciklus na kojem još uvijek radim. Moram priznati da je ova izložba i za mene nova na neki način, jer prvi put vidim veći dio ovog materijala na zidovima, u ovom izdanju i ovakvom formatu. Radovi kojima se predstavljam u Podgorici i koje će publika moći da vidi u narednom periodu još uvijek su u nekoj fazi promjene, dorađivanja, a ciklus ‘Vrijeme duge plovidbe’ je u nekom radnom procesu”, kazala je ona i dodala da se nada da će publika do 18. decembra naći vremena da pogleda njena djela u galeriji Centar kojoj se zahvalila na povjerenju i pomoći oko realizacije ove izložbe.
Renata Papišta (1981, Sarajevo) završila je diplomske i postdiplomske studije na Akademiji likovnih umjetnosti, odsjek grafika u Sarajevu. Pripada novoj generaciji bosanskohercegovačkih grafičara u području eksperimentalne grafike, koju primarno zanimaju kreativne mogućnosti tradicionalnog grafičkog medija unutar grafičkih tehnologija. Dobitnica je više internacionalnih nagrada za grafiku i crtež, a učestvovala je na više od 120 grupnih i imala oko 20 samostalnih izložbi.
Iste stvari nas koče
Papišta je “Vijestima” kazala i da prati crnogorsku vizuelnu umjetnost i da se sa mnogim umjetnicima i druži, a na pitanje da li je situacija na tom slična kaže:
“Pratim i družim se sa dosta umjetnika iz Crne Gore pa sam upoznata sa većim dijelom crnogorske scene, iako se to često svede na par gradova. Svima nam je slična situacija! Iste stvari nas koče... Podrška od države je loša. Nemamo podršku kada su u pitanju velika bijenala ili veliki projekti, umjetnici sve to, uglavnom, sami finansiraju što je veoma teško. Kada je naš prostor u pitanju, mi smo svi većinom potekli iz dosta sličnih umjeničkih centara i akademija na kojima predaju stariji profesori koji su se zajedno školovali ranije, pretpostavljam uglavnom na zagrebačkoj i beogradskoj akademiji pa su sada raspoređeni i u Sarajevu, Cetinju, pa kao da smo neka velika rodbina”, zaključila je ona.
Bonus video:
