ZAGLUŠUJUĆA TIŠINA (6)

Žrtve treba da imaju posebnu zaštitu države

U proteklih deset godina centri za socijalni rad u Crnoj Gori su registrovali 103 slučaja seksualnog zlostavljanja djece. Žrtve zlostavljanja su bile uzrasta od tri do 18 godina. Zlostavljano je 89 djevojčica i 14 dječaka
67 pregleda 1 komentar(a)
pedofilija, Foto: Shutterstock.com
pedofilija, Foto: Shutterstock.com
Ažurirano: 04.04.2019. 17:57h

U proteklih deset godina (2005. -2015. godina) centri za socijalni rad (CSR) u Crnoj Gori registrovali su 103 slučaja seksualnog iskorišćavanja i zlostavljanja djece, uzrasta od 3 do 18 godina starosti. Zlostavljanih djevojčica je bilo 89, a dječaka 14.

To je za CIN - CG rekla ministarka rada i socijalnog staranja Zorica Kovačević.

Policija je, za isti period, registrovala oko dvije stotine seksualno zlostavljane djece.

U Crnoj Gori ne postoji jedinstvena baza podataka o djeci žrtvama, niti o počiniocima tog gnusnog zločina.

Država se potpisivanjem Lanzarot konvencije obavezala da će napraviti registar pedofila i arhivirati njihove DNK podatke, ali to nije učinila.

U zdravstvenim institucijama u Crnoj Gori ne postoje posebno specijalizovana odjeljenja ili službe u okviru zdravstvenih ustanova koja bi radila sa djecom žrtvama seksualnog zlostavljanja.

U Opštem pregledu upitnika za Crnu Goru o sprovođenju Konvencije Lanzarote, koji je Komitet Lanzarot usvojio 16. maja 2013. godine, piše da u Crnoj Gori ne postoje organizacije koje se isključivo bave prevencijom i zaštitom djece od seksualnog iskorištavanja.

Ministarka Kovačević je rekla da stručni radnici CSR, kada dođu do saznanja ili sumnje da je dijete seksualno iskorišćavano i zlostavljano postupaju u skladu sa Protokolom o postupanju u slučajevima nasilja u porodici, koji je potpisan 2012. godine.

Hrvatska je sačinila registar pedofila 1. januara 2013. godine i do sada je u njega registovano 1. 319 pedofila. U Hrvatskoj se o problemima seksualnog zlostavljanja djece počelo govoriti tek prije dvadesetak godina.

“Do tada stručnjaci u sistemu zaštite djece o toj problematici nijesu dobijali ni adekvatnu edukaciju niti je postojala dovoljna zakonska zaštita djece nakon što se zlostavljanje dogodilo. Radeći kao psiholog u dječjoj bolnici u Zagrebu, a istovremeno volontirajući u skloništu za žene i djecu žrtve nasilja uočila sam koliko su djeca žrtve seksualnog zlostavljanja nezaštićena i koliko, ne samo njihova porodica, susjedi, rodbina, nego i stručnjaci, radije ne vide problem nego da reagiraju i uhvate se u koštac sa neefikasnim sistemom. Tako se, na primjer, znalo dogoditi da dijete koje je otac silovao dođe u dječju bolnicu a da problem ne bude prepoznat, a i kada bude prepoznat, dijete se pusti da se vrati tom istom ocu. Ili da dijete koje želi razotkriti zlostavljanje bude „loptano“ od jedne do druge bolnice, od jedne do druge ambulante jer se niko nije želio time baviti”, kazala je za CIN - CG Gordana Buljan-Flander, osnivačica prvog centra za zlostavljanu djecu u Hrvatskoj - Poliklinike za zaštitu djece Grada Zagreba.

Poliklinika je počela sa radom u decembru 2002. godine. Buljan - Flander je prije 18 godina pokrenula i SOS liniju za zlostavljanu djecu “Hrabri telefon”. Sa svojim je kolegama i studentima Fakulteta psihologije učestvovala u podizanju javne svijesti o toj problematici.

"Počeli smo sprovoditi istraživanja o raširenosti seksualnog zlostavljanja u Hrvatskoj, nastojeći široj javnosti, kao i stručnjacima, pokazati ozbiljnost ovog problema. Čak smo i od struke doživljavali reakcije da je to problem koji se događa samo u Americi i razvijenim zemljama, a ne u našim krajevima. Međutim, istraživanja su pokazala da je situacija ista kao u drugim zemljama u kojima se o tome samo ranije počelo govoriti, pa je izgledalo kao da problem postoji samo kod njih", kazala je ona.

Istaživanja su pokazala da su u Hrvatskoj svaka četvrta djevojčica i svaki šesti dječak do svoje četrnaeste godine doživjeli neki od oblika seksualnog zlostavljanja, bilo s kontaktom ili bez kontakta.

“Na sreću, Grad Zagreb i gradonačelnik Milan Bandić, pokazali su razumijevanje za ranjivost ove djece te su podržali moju inicijativu za otvaranje Poliklinike za zaštitu djece, koja se bavi isključivo traumatizovanom i zlostavljanom djecom, jer taj problem ne može biti riješen na nevladinoj razini”, istakla je ona.

U poliklinici kojom Flender rukovodi djeluje multidisciplinarni tim stručnjaka koji uključuje psihologe, psihijatre, socijalne radnike, socijalne pedagoge, medicinske sestre, pedijatra i pravnika. Ona kaže da se od osnivanja do danas puno toga promijenilo nabolje.

“Imamo odlične zakone, puno više edukovanih stručnjaka koji se bave djecom, a saradnja među stručnjacima i institucijama je značajno bolja, na čemu naša Poliklinika posebno inzistira”, istakla je Buljan-Flander.

Ona je rekla da su takve ili slične ustanove potrebne, ne samo u svakoj državi, nego i u svakom većem gradu, jer je to mjesto gdje zlostavljana djeca ne samo da mogu reći što im se dogodilo, nego će dobiti podršku i pomoć cijelog tima stručnjaka koji će dalje sarađivati i koordinirati pružanje adekvatne pomoći svakom konkretnom djetetu.

"Svakodnevno sarađujemo sa policijom, tužilaštvom, centrima za socijalnu zaštitu, zdravstvenim ustanovama, školama i vrtićima. Sarađujemo i sa medijima, koji su važni partneri u zaštiti zlostavljane djece. Na primjer, jedne od najčitanijih dnevnih novina svakodnevno objavljuju broj Hrabrog telefona. Putem televizije često dajemo savjete djeci i roditeljima u odnosu na zaštitu od seksualnog zlostavljanja i na taj način su nam mediji saveznici u zaštiti djece“, kazala je Biljan - Flander.

Prije dvadesetak godina djeca se nisu imala gdje povjeriti, naglasila je ona. Nijesu postojali edukovani stručnjaci koji će prepoznati simptome seksualne zlostavljanosti, niti koji će provoditi adekvatnu terapiju sa seksualno zlostavljanim djetetom. Danas stručnjaci Poliklinike uz svakodnevni dijagnostički i terapijski rad s djecom provode i edukacije učitelja, nastavnika, socijalnih radnika, policajaca, sudaca i ostalih stručnjaka uključenih u rad s djecom.

Buljan - Flander kaže da je tretman žrtava seksualnog zlostavljanja dugotrajan, ponekad traje i više godina, posebno ukoliko je i sudski proces dugotrajan.

"Neke tretmane završimo kraće, i za godinu dana, no ostanemo u kontaktu s djetetom nekoliko sljedećih godina, barem dva puta godišnje. S obzirom da su ta djeca doživjela jedno od najtežih iskustava u životu, zaista im je potrebno i višegodišnje praćenje od strane stručnjaka“, naglasila je ona.

Od početka rada 2003. do kraja 2014. godine u obradi u Poliklinici za zaštitu djece Grada Zagreba bilo je ukupno 12.324 djece. Samo u prošloj godini taj je broj bio 1.276 djece. U 2015. godini Flander kaže da očekuju još veći broj novootvorenih kartona.

Stručnjaci u Crnoj Gori su senzibilni i svjesni su problema

Gordana Buljan Flander kaže da u posljednjih nekoliko godina intenzivno sarađuje sa kolegama i stručnjacima u Crnoj Gori. Kaže da je u više navrata, vodila edukacije za sudije, tužioce, policajce, advokate, socijalne radnike, psihologe, psihijatre i ostale stručnjake u sistemu zaštite djece.

“Kolege u Crnoj Gori su vrlo svjesne problema i pokazuju visoki senzibilitet za ovu problematiku i otvorenost prema poboljšanju postojećeg sistema zaštite djece. Čak su bile pokrenute neke inicijative za otvaranje poliklinike poput naše ali se, nažalost, još nijesu realizovale”, kazala je Buljan Flander .

Ona tvrdi da su ljudi u Crnoj Gori sve više spremni da o tome govore.

"Stručnjaci  iz Crne Gore me vrlo često konsultuju. Mislim da bi se i mediji i strukovne organizacije trebale više uključiti da bi se podigla javna svijesti o ovoj problematici. Takođe, jedna poliklinika u Crnoj Gori poput naše, naravno manja, bila bi od značajne pomoći zlostavljanoj i traumatiziranoj djeci", ističe Flander.

Državne institucije još nijesu ispunile obavezujuće preporuke zaštitnika ljudskih prava i sloboda

"Imajući u vidu činjenicu da ne postoje sistematizovane baze podataka niti uredne evidencije, ni o učiniocima ovih delikata ni o maloljetnim žrtvama, što otežava praćenje ove pojave i rasprostranjenost fenomena, mišljenja smo da bi registar umnogome doprinio suzbijanju, prevenciji i većem stepenu zaštite djece", kazala je za CIN -CG zamjenica ombudsmana Nevenka Stanković.

Javnost registra, rekla je ona, omogućio bi protok informacija među profesionalcima koji direktno rade sa djecom i za djecu, ali i široj javnosti.

"Tako bi se osigurala višestruka zaštita djece od rizika da postanu žrtve seksualnih delikata. Registar bi pomogao u praćenju i onemogućavanju zapošljavanja seksualnih prestupnika na poslovima sa maloljetnicima. Registar bi i roditeljima pružio veću sigurnost kada je ova pojava u pitanju“, kazala je Stanković.

Ona je rekla da je kancelarija ombudsmana napravila istraživanje o seksualnom iskorišćavanju djece u Crnoj Gori 2011. godine, i ono se odnosilo na period od 2008. do 2011. godine.

"Izvještaj koji je sačinjen na osnovu rezultata sprovedenog istraživanja predstavljen je Skupštini – Odbodu za ljudska prava i slobode, koji je zaključcima prihvaćen. Tada su preporuke zaštitnika postale obavezujuće za nadležne organe. Taj Izvještaj sadrži preporuke za unapređenje stepena zaštite djece koja su žrtve ili potencijalne žrtve seksualnog iskorištavanja i zloupotrebe i upućene su Ministarstvu pravde, Ministarstvu unutrašnjih poslova, Ministarstvu rada i socijalnog staranja, Ministarstvu zdravlja, Ministarstvu prosvjete, Ministarstvu turizma i održivog razvoja“, kazala je ona.

Prema podacima sa kojima zaštitnik raspolaže, kazala je Stanković, “određene mjere i radnje” su preduzimane kako bi se preporuke ispunile.

"Međutim, zaštitnik ljudskih prava i sloboda nije ni od jednog državnog organa dobio zvaničan izvještaj o preduzetim aktivnostima koje su usmjerene na unapređenje stanja u ovoj oblasti i obezbjeđivanja najvišeg stepena zaštite djeci koja su (potencijalne) žrtve ove vrste zloupotreba“, kazala je Stanković.

Socijalni radnici se strogo pridržavaju Protokola o zaštiti djece od seksualnog zlostavljanja

Ministarka Zorica Kovačević je kazala da stručni radnici CSR, kada dođu do saznanja ili sumnje da je dijete seksualno iskorišćavano i zlostavljano, postupaju u skladu sa Protokolom. On podrazumijeva da se odmah obavijesti policija.

"Nakon obavještavanja policije, zaposleni u CSR hitno utvrđuje plan pomoći i mjere za zaštitu u konkretnom slučaju, rukovodeći se principom najboljeg interesa djeteta. Tako da se nakon saznanja o seksualnom zlostavljanju djeteta, bez odlaganja, kontaktiraju roditelji, ako oni nijesu počinioci seksualnog zlostavljanja djeteta. Shodno procjeni situacije, direktno se izlazi na teren, posebno u situacijama kad je neophodno hitno zbrinjavanje djeteta. Prilikom prvog kontakta stručni  radnici  CSR sa roditeljima, koji nisu počinitelji seksualnog zlostavljanja djeteta, upoznaju ih sa pravima i načinom ostvarivanja prava, nadležnostima i postupanju CSR, kao i aktivnostima koje se mogu preduzeti u zaštiti i sigurnosti djeteta. Po potrebi se ostvaruje kontakt sa obrazovnim, zdravstvenim i drugim ustanovama i o svakoj preduzetoj radnji se sačinjava izvještaj”, objasnila je Kovačevićeve.

Stručni tim CSR, kazala je ona, utvrđuje individualni plan zaštite djeteta žrtve nasilja.

"Plan sadrži pripremu djeteta za davanje iskaza. Prisustvo davanju iskaza djeteta, bilo da se radi o sudu, policiji ili tužilaštvu, kao i procjenu stručnog tima da li je dijete spremno i sposobno da iskaz da. Do okončanja sudskog postupka, CSR je dužan da omogući kontakt sa djetetom u kontrolisanim uslovima”, rekla je Kovačevićeva.

Ona je objasnila da u slučajevima kada se sumnja da je roditelj počinitelj seksualnog zlostavljanja djeteta, može se donijeti rješenje o vršenju nadzora nad vršenjem roditeljskog prava. To podrazumijeva kontrolisanje uslova u kojima dijete živi, praćenje razvoja djeteta i kontrolisanje postupaka roditelja. Može se imenovati staratelj za dijete ukoliko roditelji nisu u mogućnosti da obavljaju ovu ulogu ili postoji sukob interesa roditelja i djeteta i donijeti odluka o izmještanju djeteta iz porodice.

"Ukoliko se dijete izmjesti iz porodice, ono se smiješta na sigurno mjesto, a potom se razmatraju mogućnosti smještaja u hraniteljsku porodicu, ako biološka porodica ne može da vrši roditeljsko pravo. Kada sud pravosnažnom sudskom presudom proglasi krivim roditelja za seksualno zlostavljanje ili iskorišćavanje djeteta, CSR pokreće, pred nadležnim sudom, postupak za oduzimanje roditeljskog prava”, kazala je Kovačevićeva.

Roditelji ponekad ne vjeruju djeci da ih drugi roditelj siluje

Gordana Buljan Flander kaže da u Poliklinici u Zagrebu, kada dijete dođe prvi put sa sumnjom na seksualno zlostavljanje, sa njim radi multidisciplinarni tim. Razgovor o eventualnoj zlostavljanosti sprovodi samo jedan stručnjak.

Takođe se obavi razgovor, u smislu forenzičkog intervjua, koji obavlja samo jedan stručnjak, i sa djetetom i sa roditeljem koji nije zlostavljao dijete.

“Važno je utvrditi je li nezlostavljajući roditelj podrška djetetu, ili eventualno zauzima stranu zlostavljača i vrši pritisak na dijete da povuče iskaz. U svojoj praksi sam imala značajan broj nezlostavljajućih roditelja koji ne vjeruju djetetu i optužuju dijete za lažna iskazivanja. U takvim situacijama preporučujemo izdvajanje djeteta iz porodice kako ne bi bilo izloženo pritisku da povuče iskaz i na taj način spašava porodicu. Ukoliko je nezlostavljajući roditelj podržavajući, njega odmah uključujemo u tretman. Svoj nalaz šaljemo policiji, tužilaštvu i centru za socijalnu zaštitu, a ukoliko je potrebno i samo vještačenje se može sprovesti u našoj Poliklinici”, objasnila je Buljan Flander.

Ona je rekla da u Poliklinici imaju opremljene specijalizovane sobe s kamerama gdje se mogu sprovesti forenzički intervju, i to obavlja edukovani stručnjak Poliklinike.

“Sudija i druge uključene strane nalaze se u drugoj prostoriji koja je audio i video linkom povezana s forenzičkom prostorijom i tako prate intervju. Oni mogu i postavljati pitanja stručnjaku koji potom prilagođava pitanje djetetu uzimajući u obzir njegov razvojni stepen i emocionalno stanje. Cijeli proces se snima i može se koristiti kao dokaz u sudskim postupcima, te na taj način potičemo sudije da se djeca intervjuišu u prostorijama Poliklinike“, istakla je ona.