U okviru Nikšićkih književnih susreta, koje organizuju Opština Nikšić i Ministarstvo kulture, održano je književno veče sa Ljubivojem Ršumovićem, pjesnikom uz čije stihove su odrastale i odrastaju mnoge generacije.
“Ršumović već decenijama svojim djelom potvrđuje stav da nema boljeg razloga za postojanje svijeta od onoga da bi se voljelo u njemu i o njemu pisalo. Svojom književnošću, ploveći po najvećem od svih beskraja, po čovjeku samom, otkrivao je nove prostore istovremeno nas potičući da se zagledamo u sebe i okrijemo svjetove za koje nijesmo ni znali da postoje u nama”, kazao je novinar Vanja Kovačević koji je sa vodio razgovor sa Ršumovićem.
Nije najvažnije pronaći svoje mjesto u svijetu, već je mnogo važnije, kazao je Kovačević, pronaći svjetove u sebi. Tako to radi Ršumović.
„Pisanje je život, iznenađenje duše, kako Šiler naziva inspiraciju. Pretvaranje iznenađenja duše u umjetničko djelo je čin ravan stvoriteljevom. Upravo je literarno stvaralaštvo proizvod duše“, kazao je pjesnik koji je , kako reče, napisao više od 15.000 pjesama.
Pisanjem je počeo da se bavi zabavljajući drugare i sebe, a nastavio tako što se stalno takmičio sa sobom, nastojao da ono što napiše bude bolje od onoga što je već objavio. To radi i danas. Kada napiše pjesmu ostavi je u fioci da stoji dva mjeseca. Za to vrijeme nakupi se tridesetak pjesama i onda uzme da ih čita. Svaku koju prepozna baci, a onu koju za njega u tom trenutku bude nova zadrži.
„To je moja lična selekcija, stalni konkurs koji njegujem. Pišem za sebe i to je jedini kriterijum koji imam. Ako se to što napišem meni svidi, onda je dobro“, kazao je Ršumović.
Riječi kod Ršumovića, kazao je Kovačević, “pretačući život u poeziju i poeziju u život”, zadobijaju svoj puni sjaj i značenje.
„Jezik je materijal koji može da stvori veličanstvene građevine, ali i da dovede do nesporazuma. Sve što je opsjena pomalo je mađioničarski posao. Pisanje jeste jedna vrsta opsjene. Više to osjećam, nego što znam. Jednostavno ugrađujem emocije u taj svoj svijet“, kazao je pjesnik koji voli da izmišlja stvarnost i nikšićku publiku počastio svojim stihovima.
Pjesnik, tvorac poslovice “Odrasli nisu dorasli djeci”
Sala Nikšićkog pozorišta bila je mala da primi sve osnovce koji su došli da se druže sa pjesnikom iz čitanke. Druženje je počelo onako kako doliči Ršumu i djeci - horskim pjevanjem njegove pjesme “Deca su ukras sveta”, koja je postala dječja himna. Ređali su se stihovi pjesnika koji je svojevremeno, dok su mu sinovi još bili mali, porodično pravio novine “RŠUM” - radostan, šaljiv, uman i mudar, koje su se pokazivale gostima i koštale jedan osmijeh.
Iako skoro sve pjesme, kako je kazao, zna napamet voli da drži knjigu u ruci da bi djeci ostalo u sjećanju da su se družila sa pjesnikom i knjigom.
Nikšićki mališani, zajedno sa njihovim nastavnicima, trudili su se da pokažu pjesniku da znaju da „ima jedna pećina stroga u kojoj živi babaroga“, da je miš čim je dobio grip sjeo u džip, da „dete nije dete, igračka za strine i tete”, zašto se razboljela lisica, šta se desilo sa “deset ljutih gusara”…
“„Privilegija nas koji pišemo za djecu je što se naše pjesme prenose sa koljena na koljeno“, kazao je pjesnik koji je stvorio poslovicu “Odrasli nisu dorasli deci” i mališane u gradu pod Trebjesom „nagradio” ponekim fazonom i forom, autogram i fotografijom.
Knjižara “Karver”- sinonim za kulturu u Podgorici
U okviru mini sajma "Među knjigama", koji je jedan od segmenata XVIII Nikšićkih književnih susreta, knjižara "Karver" promovisala je knjige "Luđak je vječno dijete" Boža Koprivice, " Malvina i druge priče" Mirka Kovača, "Tvoje nježne godine" Arsena Dedića i "IN PATRIA" Varje Đukić.
Prema riječima Ljubomira Đurkovića, “Karver”je mjesto koje na najbolji način prezentuje Podgoricu.
“’Karver’ je najaktivnije kulturno mjesto u Podgorici gdje se održi više i biranijih programa nego u CNP-u ili KIC-u”, kazao je Đurković.
Iako su sve knjige koje je “Karver” izdao na svoj način posebne, Đurković je kazao da mu je ipak najdraža knjiga Boža Koprivice "Luđak je vječno dijete".
“Njegovi eseji odaju izuzetno darovitog proznog pisca, a knjiga mi je posebno draga jer su se u njoj srela dva Nikšićanina - Koprivica i Miodrag Vuković, dva izuzetna pisca, jedinstvena po stilu. Autentičnijih pisaca, a da su više citata ‘pokrali’ ne znam od njih dvojice”, kazao je Đurković.
Koprivica je evocirao uspomene na Mirka Kovača i Nikšić iz mladosti.
“Kovač je bio jedan od najboljih evropskih scenarista i najbolji poznavalac jezika na ovim prostorima. Mladi pisci imaju na koga da se ‘naslone’”, kazao je on.
Galerija
Bonus video:
