PREMIJERA U NIKŠIĆU

"Persone non grate": O malim ljudima velikih ambicija

Određene interesne grupe se formiraju, prave neku elitističku kulturu, koja traje koliko i oni
50 pregleda 0 komentar(a)
Persone non grate, Foto: Svetlana Mandić
Persone non grate, Foto: Svetlana Mandić
Ažurirano: 17.09.2015. 14:25h

Nasmijana lica publike, aplauz koji traje, „mi“ u publici, ali i na sceni i nenezićevski humor. To bi u najkraće bio opis premijere predstave Obrada Nenezića „Persone non grate“, priče o kradljivcima identiteta, sage o nama i za nas. Nenezić potpisuje i režiju, a komediju zabune, ali i situacije i karaktera, dočarali su nam Aleksandar Radulović, Karmen Bardak, Branka Stanić, Nikola Vasiljević iMihailo Perošević.

„Nijesu mi se još slegli utisci, ali svjedok sam da je publika reagovala čitavo vrijeme tako da nemam šta da kažem nego da sam prezadovoljan. A i ekipa sa kojom sam radio je prezadovoljna i neki su čak rekli da prvi put doživljavaju ovakve stvari što je kompliment čitavom projektu. Poruka čitave predstave je da se ljudi bolje snalaze u tuđem identitetu nego svom”, kazao je Nenezić nakon premijere.

Gete je, kazao je Nenezić, rekao da nema veće pošasti u čovječanstvu nego kad je neznanje u akciji. Time se i on vodio u trilogiji “Nobelovci”, “Persone non grate” i “Ofsajd zamka”. Zbog toga je naklonjeniji narodnom, a ne elitističkom pozorištu, jer kradljivci tuđih identiteta postoje svuda. Uvijek je bilo, i biće, „malih ljudi, velikih ambicija“, persona koje se bolje osjećaju u tuđim ličnostima i identitetima, osoba koje se kao korov uvlače u sve pore društva, kite se tuđim zvanjima, uživaju u tuđim komoditetima.

“Neke određene interesne grupe se formiraju, prave neku elitističku kulturu koja traje koliko i oni. Inače da traje duže ne bi postojalo ni kulture, ni civilizacije, ni ničega. Krenuo sam ovu predstavu da radim kao komediju zabune, međutim poslije izvjesnog vremena sam shvatio da je moj stil jači nego moja namjera, tako da imam neki određeni humor. Ne vjerujem da je to neki moj originalni humor ali je to ono što sam naučio od nekih mojih učitelja i ono što sam čitavog života gajio”, kazao je Nenezić.

Karmen Bardak priznaje da joj je najteže pao jezik, ali rođena Vojvođanka je tako dobro “skinula” podgorički naglasak da je njena Milada opčinila publiku.

“Najveći zadatak mi je bio da ne prekoračim tanku liniju i ne ‘iskočim’ u nekom smislu da se vidi da nijesam to, niti da previše iskarikiram, kao da se podsmijavam narodu”, kazala je Bardak i dodaje da joj je predivno bilo sarađivati sa čitavom ekipom.

Njen partner, i glumački, i životni, Aleksandar Radulović, svoj lik je gradio u skladu sa rečenicom iz predstave “Neka je proklet svako ko u porodicu Dimitrijević unese diplomu i ideale”. Nakon premijere Radulović nije krio oduševljenje publikom i priznao je da se u gradu pod Trebjesom uvijek desi nešto posebno, neka čarolija koja ponese glumca i koja ga “natjera” da cijelog sebe da.

“Ne kažem da je u drugim opštinama drugačije, ali nekako je ovdje najljepše, najbolji osjećaj”, kazao je Radulović koji igra lik Dimitrija Dimitrijevića Španca.

Isključiti sujetu u pozorištu je sve, smatra Radulović, a Nenezić je, dodaje, jedan od rijetkih ljudi koje poznaje koji upravo to radi - isključuje sujetu. Zato su i svi bili u dobitku - režiser, glumci, i što je najvažnije, publika.

Smatra da je ovo možda najpovoljniji momenat za predstavu “Persone non grate” i da je Nenezić veoma dobro te prepoznao, ali i moli “one čije su im uši u ovom momentu najvažnije” da obrate pažnju na koji način i šta produciraju.

“Ako imamo situaciju da na premijeri publika ovako reaguje i da im se na ovaj način dopada predstava onda je to najveći poziv da nam se da šansa. Ja sam možda rekorder po broju odigranih premijera sa jednom ili dvije reprize. Te predstave nijesu bile loše samo nijesu imale prođu zbog nekih sasvim drugih stvari. To nije imalo veze ni sa nama koji smo ulagali rad, ni sa publikom koja je htjela da dođe, ali nije imala kad ili gdje, jer se to više ne zakazuje. Zbog čega je to tako to već nije pitanje za mene, ali znamo kome ta pitanja treba da postavimo. I postavljaćemo ih i nećemo odustati zato što predstave i mi, kao sudionici, smo duhovi pozorišta, ali pozorište je vječno”, poručio je Radulović.

Uz energičnu glumačku ekipu, autor je, kao saradnike, angažovao mlade akademske umjetnike iz Nikšića. Tako je scenografija djelo slikara Darka Musića, kostime je osmislila Nikolina Mijušković, dizajn je povjeren grafičaru Miću Kadoviću, a za muziku je bio zadužen Milutin Radonjić.

Radulović: Na premijeri, igrali smo jedni druge

Radulović je kazao da je najveći uspjeh predstave to što je publika uživala u njoj, a da se to ne bi dogodilo da cijela ekipa nije djelovala kao tim.

“Volim stvari koje se tiču pozorišta da upoređujem sa sportom. Mesi, da ne igra u Barseloni, ljudi ne bi znali za njega. On ima trenera, logistiku, ima deset saigrača u svakom momentu koji igrajući za njega automatski igraju za sebe. Ne premijeri se desilo upravo to. Mi smo igrali jedni za druge”, kazao je Radulović .