Kad poetika oružja nije manja od poetike lirike

“Stalno nam treba Njegoš ili njegoši da bi nam dali snagu da dobro ipak pobjeđuje i da budućnosti ima”, kazao je Krivokapić
128 pregleda 11 komentar(a)
Njegoševi dani, Foto: Svetlana Mandić
Njegoševi dani, Foto: Svetlana Mandić
Ažurirano: 27.08.2015. 18:44h

Šesti međunarodni skup Njegoševi dani, koji se održava u Nišiću u organizaciji studijskog programa za crnogorski jezik i južnoslovenske književnosti sa Filozofskog fakulteta, okupio je 39 naučnika iz 14 zemalja Evrope.

Skup je otvorio predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić koji je kazao da Crna Gora ne živi Njegoševe dane, nego Njegoševu epohu i da nije bilo Njegoševe Crne Gore ne bi bilo ni ove savremene, a podjele "koje su nam izvana nametnute vremenom će nestajati".

"Više od vijek i po neke je taj Njegoš oplemenjivao, neki su ga zloupotrebljavali, ali ta epoha traje u Crnoj Gori. Na sreću vazda je bilo više onih koje je Njegoš oplemenio, nego onih koji su ga zloupotrebljavali. Za mene Njegoš nikada nije bio jedan Petar. Za mene su u Njegoša postojala dva Petra - Petar I i Petar II. Obojica su bili oni koji su postavili temelje savremene Crne Gore, evropske Crne Gore u vremenu kada su je stvarali i vodili. I ako je Isus, a jeste, Petru rekao - ti si stijena na kojoj ću napraviti hrišćansku crkvu, onda su njih dvojica stijene na kojima je napravljena savremena Crna Gora. Ne manje bolno i teško nego što se pravila Isusova crkva, ali nadam se i ne manje trajno nego što traje ta crkva”, kazao je Krivokapić.

Prema njegovim riječima u Crnoj Gori ljubav prema slobodi nije bila manja od ljubavi prema mudrosti, niti je “poetika oružja bila manja od poetike lirike”, a Njegoš je sve to uspio da “uhvati i ugradi u svom umjetničkom iskazu”.

"Stalno nam treba Njegoš ili njegoši da bi nam dali snagu da dobro ipak pobjeđuje i da budućnosti ima. Crnogorci su, vjerovatno od svih južnoslovenskih naroda imali više potrebu da svoj identitet iskažu kroz ime jezika, ali su i u Novom Sadu odustali da na srpsko - hrvatski dodaju i ono crnogorski. Moram priznati i kada smo pisali crnogorski Ustav bio sam spreman da taj jezik nazovemo južnoslovenskim ali nijesu htjeli, pa sam ga morao zvati onako kako jeste - crnogorski”, kazao je Krivokapić.

Iako u Crnoj Gori, kako je kazao, svi zbore istim jezikom nikako da se dogovore kako da taj jezik zovemo, što je ne samo sudbina potrebe za identitetom, već i sudbina nedovoljne mudrosti da se povežemo i da na taj način “jače i sigurnije trajemo u vremenu”.

Predsjednik Komisije za komparativna istraživanja slovenskih književnosti pri Međunarodnom slavističkom komitetu prof. dr Boguslav Željinski, sa Univerziteta iz Poznanja, ocijenio je da slavistički skup Njegoševi dani „višegodišnjim doprinosom na području montenegristike i južne slavistike uopšte, predstavlja najznačajniju naučnu, ali i kulturnu manifestaciju u Crnoj Gori“.

"Stalnim učešćem istaknutih naučnika iz najznačajnijih evropskih slavističkih centara pokazao je da je njegova vrijednost prevazišla vezanost za jedno podneblje i da se, crnogorski jezik, književnost i kultura, u skladu sa savremenim književnim i jezičkim pristupima i metodologijom izučavaju i van granica Crne Gore”, kazao je Željinski.

Podsjetio je da su Njegoševi dani do sada na 2.679 stranica dali 171 vrijedan naučni rad, od kojih 101 pripada književnoj sekciji, 54 sekciji za nauku o jeziku, a 11 istorijskoj sekciji.

"Članovi Naučnog savjeta očekuju od državnih institucija aktivniji angažman kad je promovisanje crnogorskog jezika, književnosti i kulture u pitanju. To je neophodno jer se preko lektorata, koje bi osnivala država, mogu promovisati crnogorske kulurne vrijednosti, a pri tom bi se i veliki broj stranih studenata i naučnika podstakao na izučavanje crnogorske tekstualnosti i semiotičkog prostora”, poručio je Željinski.

U okviru Njegoševih dana održano je književno veče Jevrema Brkovića pod nazivom “Pjesnikov dijalog s Njegošem” i koncert klasične gitare Srđana Bulatovića i Darka Nikčevića.

Sinoć je održano književno veče Duška Novakovića, a o njegovom stvaralaštvu govorila je Ksenija Rakočević, dok će večeras u koncertnoj sali Muzičke škole u 20 časova Ivana Račić govoriti o stvaralaštu Dragana Jovanovića Danilova.

Književno veče Zorana Bognara biće upriličeno sjutra u 21 sat u kući Iva Andrića u Herceg Novom. Moderator ove večeri biće prof. dr Tatjana Bečanović.

Čitajmo da bismo naučili da se bunimo

Predsjednica Organizacionog odbora prof. dr Tatjana Bečanović kazala je da ovogodišnje Njegoševe dane posvećuju najuzvišenijoj djelatnosti duha – poeziji, „svojevrsnoj sintaksi pobune, na kojoj su zasnovani svi Njegoševi tekstovi“.

“Braniti se od zla riječima i nanositi zlo riječima, to je pjesnička privilegija. Riječi-strijele samo najbolji odapinju u vječnost. Njegoševe strijele ranjavaju naš trenutak. Onima koji ga ne razumiju otvoriće ranu, za one koji zbore njegovim jezikom biće lijek, lijek za palog anđela, usnulog u svakome od nas, eliksir koji obnavlja našu pobunu“, kazala je Bečanovićeva.

Uzalud, prema njenim riječima, Njegoša nazivaju genocidnim - on ostaje uzvišen u svojoj pjesmi o slobodi, a onima koji se ne mogu „ukalupiti u mengele partijske sintakse, preostaje samo sintaksa pobune, maestralno prikazana u 'Luči mikrokozma'“.

"Čitajmo Njegoša da bismo naučili kako da se bunimo, kako da oslobađamo svoje biće, kako da osvajamo svoju sintaksu. Ono što je u nama najdublje, zvezdano, uči nas da se bunimo, da stremimo visinama. Ono što je savršeno, kao naš san o slobodi, uči nas da se nadamo“, kazala je Bečanovićeva.

Izučavanjem Njegoševog djela i Crna Gora postaje veća

U ime organizatora prof. dr Rajka Glušica podsjetila je da su prvi Njegoševi dani održani na Cetinju 2008. iste godine kada je i osnovan studijski program za crnogorski jezik i južnoslovenske književnosti, i da je misija i jednog i drugog „promovisanje i naučno utemeljena interpretacija Njegoševog stvaralaštva, crnogorske i drugih južnoslovenskih književnosti, jezika i kultura“.

"Predstavljanjem, afirmacijom i izučavanjem Njegoševog djela i Crna Gora postaje veća jer je u jednom besudnom vremenu iznjedrila tako velikog pjesnika. Njegoševa Crna Gora je zemlja koja živi na ivici noža, kao ostrvo slobode u moru Turske imperije, u okamenjenim formama plemenskog života koji se vjekovima skoro nije mijenjao. Njegoševa gorostasna figura je na književnom polju zasjenila i prethodnike i potomke. Njegovo djelo i dalje je enigma i inspiracija, u crnogorskoj književnosti ostaje i dalje nedostižno, izvan mjerila i izvan poređenja“, kazala je Glušica.

Crna Gora ne bi bila to što jeste da nije bilo Njegoša

Pjesnik Jevrem Brković, je, onako kako to i doliči, “razgovarao” sa Njegošem stihovima.

"Ljudi Njegoša ne znaju da čitaju, ne znaju da ga tumače na pravi način. Ne znaju njegovu ritmiku, njegov deseterac koji je narodni. On je genijalan pjesnik, evropski, svjetski. Crna Gora ne bi bila to što je da nije bilo Njegoša, bez obzira što ga sada svojataju, a ne znaju ni to da čine. Ovdje ima naučnika iz čitave Evrope i to je mnogo važno. Ne treba nama Njegoš kao spomenik na Lovćenu da se mi divimo, već da se svijet divi i zna ko je naš Njegoš”, kazao je Brković.

Bonus video: