Bez daha je roman apsurda, priča o čovjeku koji živi u tom apsurdu. Moj roman ima veze sa apsurdom koliko realnost ima veze sa iluzijom, ili, možda, san sa stvarnošću, kazao je na Trgu od knjige grčki književnik Dimitros Sotakis, predstavljajući svoj novi roman “Bez daha”.
On je istakao da je najveći problem svih njegovih heroja, njihova želja da budu heroji, ali da to ne mogu da ostvare.
“Moj heroj je čovjek koji traži sreću, on nije ni nezahvalan ni neskroman, niti je lukav, on je jednostavno čovjek koji se svim svojim oružjem, bori za svoju sreću”, objasnio je Sotakis.
“U romanu prepoznajemo da je glavni junak ugrožen zato što je došao u situaciju da čini ono što inače ne bi činio, ono što je protiv njegovog morala, njegovog načina mišljenja, njegovog načina života ili željenog načina života, ali je prihvatio neka druga pravila i posebno je važno što je to prihvatio za novac”, konstatovao je Zoran Hamović, urednik izdavačke kuće Clio koja je objavila Sotakisov roman “Bez daha”.
“I da nam neko stavi pištolj na čelo, smatram da ne treba da gubimo ono što jesmo, ni naše samopouzdanje, ni naš lični identitet. Ovo je jedan moralni kanon, jedno moralno pravilo koje čovjeku u bilo kojoj, posebno kriznoj situaciji, treba da bude vodič. Ali ta naša moralna ideologija, cijeli naš moralni pristup, uvijek se nekako pomijera u skladu sa tim gdje smo, na kojoj stepenici stojimo, da li smo gore ili dolje, u suštini, sa našom pozicijom u životu”, kazao jeSotakis. Gost iz Grčke tvrdi da književnost ne može da riješi probleme, “ona uvijek rađa nova pitanja, koja nas tjera u nove lavirinte, u nove puteve, ona nas usmjerava da idemo nekim drugim putem, ali smatram da nas čini produhovljenijim, jačim, svjesnijim da možemo da se krećemo kroz život”.
“Smatram da književnost pokazuje, savjetuje, ona ne tjera, iako mogu reći da književnost na neki način jeste politična, ali ona nas jednostavno čini jačim i svjesnijim da možemo da koračamo stamenije”, uvjeren je Sotakis.
Obilježeno osamdeset godina od rođenja Danila Kiša
“Osamdeseta godišnjica Kišovog rođenja prilika je i da se podsjetimo da je ove godine i 85 godina od rođenja još jednog velikog pisca, Kišovog prijatelja, i po mnogo čemu bližnjeg, Borislava Pekića. Prilika je da se i sa izvjesnom nostalgijom prisjetimo vremena od prije nekoliko decenija kada je srpska književnost bila bez dileme velika književnost, kao rijetko kada i kada su u njoj nastajale knjige koje su bile u samom vrhu svjetske književnosti. Istovremeno, i da se sjetimo vremena kada je književnost bila mnogo važna, kada je postojalo uvjerenje da ona može da mijenja svijet. Prilika je i da, bar implicitno, razmislimo i o našem vremenu”, kazao je kazao je prof. dr Goran Radonjić.
Književni kritičar Gojko Božović ističe da svaka nova generacija čitalaca u Kišovom djelu prepoznaje važan izvor saznanja i prepoznaje zapravo jedan glas uz pomoć kojeg bolje razumije vlastito vrijeme.
“Kišove knjige su nam potrebne kao i sva velika djela književnosti, da bismo u poređenju sa njima znali koja je to mjera koju današnja književnost postiže”, kazao je Božović.
Bonus video:
