OVACIJE PREDSTAVI "BRAŠNO U VENAMA" BORISA LIJEŠEVIĆA

Grad teatar: Sarajlije optimistično i dirljivo o prošlosti

Ovo je priča o Sarajlijama danas, ali i o svim ostalim ljudima na ovim prostorima čije su se porodice rušile i rasule tokom ratnih 90-ih
66 pregleda 2 komentar(a)
Grad Teatar, Foto: Slaven Vilus
Grad Teatar, Foto: Slaven Vilus
Ažurirano: 02.07.2015. 10:33h

Gostovanje Sarajevskog ratnog teatra na 29. festivalu u Budvi završeno je preksinoć na sceni Svetog Stefana, izvođenjem drame „Brašno u venama“ hrvatskog autora Igora Štiksa, u režiji Borisa Liješevića.

Ova duboko bolna, teška, dirljiva, a na kraju ipak optimistična priča o Sarajlijama danas, ali i o svim ostalim ljudima na ovim prostorima čije su se porodice rušile i rasule tokom 90-ih godina, ostaće upamćena i po „ekscesu“ - dobar dio prepunog gledališta plakao je tokom čitave predstave, što se gotovo više i ne događa u pozorištu.

Sjajna glumačka ekipa - Miki Trifunov, Kaća Dorić, Izudin Bajrović, Admir Glamočak, Selma Alispahić i Jasenko Pašić, ispraćena je sa budvanskog festivala ovacijama.

Glumica koju budvanski festival pamti kao Karolinu Nojber u istoimenoj predstavi, Selma Alispahić, izjavila je da je dirnuta reakcijom publike:

“Mi smo ovdje kao kod kuće - Sarajevski ratni teatar je bio prvo pozorište koje je nakon ratova došlo u Crnu Goru, ta se dobra emocija koju uzajamno imamo pokazala i na izvođenju predstave reditelja Borisa Liješevića, koji je iz Budve. Sve se, dakle, sklopilo u jednu finu priču. Uživali smo i mi koji smo igrali. Vidjeli smo i suze u publici, gledalište je smješteno na samoj sceni, što nam omogućava prisniji kontakt. 'Brašno u venama“' završava se tako što svima nama na ovim prostorima vraća nadu - prošlost mora da se savlada, iz nje se treba naučiti gdje smo pogriješili, kako smo dozvolili da nas političari, domaći i svjetski, tako lako i strašno izmanipulišu. Čovjek se mora hvatati za sopstveni život, za ono što je sada, jer na ono što je bilo više ne može da utiče, čak ni na ono što će biti sjutra ujutro. Ja tako nekako razmijem i život, i pozorište, i ovu izvjedbu predstave na Grad teatru - ona je neponovljiva, samo sada i ovdje, sjutra gdje je budemo igrali već će biti drugačija”, smatra Selma Alispahić.

Jedna od najpoznatijih sarajevskih glumica nekadašnje velike Jugoslavije, Kaća Dorić, dobila je ovacije za lik majke u predstavi:

“Za mene je prostor koji sam nekada osjećala kao svoj, i dalje moj. Mogu granice postojati koliko hoće, ja znam da ovdje ima ljudi kojima je drago da me opet vide, koji su me nekada voljeli i koji su došli da vide ovu predstavu. Ona se završava rečenicom: Dobro je da smo konačno opet pronašli jedni druge. Mislim da to polako radimo i u našim realnim životima - neće to svakako biti kao što je bilo, u onoj našoj ipak lijepoj zemlji, ali ćemo opet biti zajedno”, istakla je Dorić.

Admir Glamočak, koga naša publika takođe već dobro poznaje, smatra da je predstava „Brašno u venama“ za njih kao glumce bila izuzetna i zbog načina rada s rediteljem Borisom Liješevićem:

“Saradnja s ovim divnim, darovitim rediteljem bila je vrlo posebna, jer on ima jedan specifičan rediteljski koncept - do glumačkih rezultata dolazi se kroz improvizacije, kroz ono privatno što nosimo u sebi, a što uvijek daje puno emocija, tako da je svaki lik koji donosimo na scenu izašao, koliko iz teksta, toliko i iz nas samih”. Po riječima Izudina Bajrovića, ova drama tiče se svih nas, jer su ratovi na prostoru bivše Jugoslavije na ovaj ili onaj način uticali na sve porodice, pogotovu na one kojima su se „krvna zrnca prebrojavala“ u tim događajima:

“'Brašno u venama' je relativno nova predstava, još je nismo izigrali, i svaki put kad izađemo na scenu vrlo je emotivno doživljavamo. To jeste lokalna, sarajevska priča, ali u svakom slučaju ima i jednu univerzalnost zbog koje se njena poruka može prepoznati bilo gdje u svijetu. Većina porodica na ovim prostorima rasula se posljednjih 25 godina, neki su otišli pod zemlju, neki preko granice i preko bare, i teško je da danas možemo naći porodicu koja je ostala na okupu na onaj način kao nekada, prije devedesetih. To je naš udes, i zbog toga ljudi s toliko emocija doživljavaju ovu priču”, istakao je Bajrović.

Večeras „Čehov je Tolstoju rekao zbogom“ Irfana Mensura

Dramski program 29. festivala nastavlja se večeras u 21 i 30, na sceni Terase između crkava, izvođenjem predstave „Čehov je Tolstoju rekao zbogom“, u režiji Irfana Mensura (koprodukcija Bitef teatra i Jugoarta).

Riječ je o tekstu trenutno najizvođenijeg hrvatskog dramatičara Mira Gavrana (djela su mu doživjela više od 250 premijera na scenama širom svijeta, i prevedena na oko trideset jezika), čija se radnja dešava u Jasnoj Poljani 1890. godine. Na početku ljeta, veliki Lav Tolstoj poziva na svoje imanje mladog pisca Antona Pavloviča Čehova, da sa svojom suprugom Olgom bude njegov gost. Ova lijepa posjeta se, međutim, vrlo brzo pretvara u sukob, u kome učestvuju i njihove žene....

Drama se dijeli na više nivoa - jedan je odnos mladog i starog pisca, što je ujedno i odnos nove i stare umjetnosti, drugi nivo je odnos muškarca i žene u braku, a treći suprotstavljanje plemenitosti i samoljublja. „Vezivno tkivo“ u ovoj priči je čovjekova borba protiv samoće...

U predstavi igraju Predrag Ejdus, Ivan Đorđević, Jasmina Večanski i Hana Selimović.

Preporučujemo za Vas