Izložba Jovane Vujović: Sigurno kroz likovne prostore

Vujovićeva je kao stipendista, maturirala u srednjoj Umjetničkoj školi u Santa Feu
191 pregleda 1 komentar(a)
izložba, Jovana Vujović
izložba, Jovana Vujović
Ažurirano: 22.05.2015. 10:57h

U Umjetničkom paviljonu u Podgorici, maja ove godine, otvorena je prva samostalna izložba umjetnice Jovane Vujović (Cetinje, 1987).

U reprezentativnoj izložbenoj sali Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore, mlada umjetnica se javnosti predstavila promišljenom konceptnom postavkom pod nazivom “Sa sobom”. Recentna eksplikacija je supstituisana uz primjenu serije portretnih fotografija, manjih i većih dimenzija, preko kojih je umjetnica intervenisala, te instalacijsko-prostornih cjelina, koje čine multiplikovani oblici vlastitog lica i otpresci maski. Kada se sagleda ukupna postavka, moguće je zaključiti da je riječ o vrlo talentovanoj umjetnici, koja je studirajući arhitektonske nauke, istovremeno stekla značajna iskustva u domenu crtačko-skulptorske disciplinarnosti. Iako su joj se na startu nudile izazovne i konkretne planersko-projektantske mogućnosti, Vujovićeva je ipak veoma hrabro odlučila da se prvo zaputi u veoma uzburkana umjetnička prostranstva.

Naizgled, bez nedoumica i oklijevanja, ispitujući spoljašnje paradigmatske impulse, Vujovićeva se ipak okrenula sebi i vlastitom personalitetu. Iz takvog rakursa, na određen način logično, javlja se anfasni autoportret, koji umjetnica foto-postupkom, multiplikuje na plošnim panoima, pojedinačno, u setovima i nizovima. Usmjeravajući svoj kreativni naboj prema vlastitom liku, Vujovićeva interveniše preko fotogafija, prevashodno arabeskalnim crtežom, potencirajući osobito prednji dio lobanje, čelo, jagodice, vilice i zube, a na pojedinim ona slikarskim postupkom, flankira pozadinu, djelove lica ili poprsja.

Kada se globalno analiziraju asocijativno-kontrapunktni stavovi, zapravo dvije krajnje disbalansne atributivnosti, na koje upućuje aktuelna eksplikacija, kao što su: svijetlo i tamno, život i smrt, radost i tuga, smijeh i plač, oduševljenje i razočarenje, moguće je doprijeti do nekih baznih misaono-mentalnih pretpostavki. Susrećući se tokom kreativno-likovnog postupka, najdirektnije sa sobom, sa vlastitim genetskim habitusom, misaono-mentalitetnim kvantumom i fizičko-estetskim kvalifikativima, umjetnica se morala suočiti sa brojnim nedoumicama i enigmama. U tom prepoznavanju vlastitih mogućnosti i veoma interesantnim istraživačkim poduhvatima, upravo je kondenzovana značajna stvaralačka energija ove mlade umjetnice, i u tim nastojanjima, treba joj poželjeti novih uspjeha.

Forme koje bude brojne asocijacije

U instalacijsko-prostornom segmentu, umjetnica je formirala tri kompatibilna sadržaja. U prvom je na zidnim kubusima, inkorporirala pet svjetlećih formi svog lika, od prozirnog poliestera, sa posebno istaknutim, skeniranim vilicama i zubima. Kod drugog je na podnom postamentu, prezentovala deset odlivaka svog lica u bijelom gipsu, a zatim ih je nehatno prekrila sa deset otpresnih crnih maski.

Na prednjem, udarnom zidu, umjetnica je aranžirala šest portretnih fotosa, sa značajnim slikarskim intervencijama na pozadinama i torzu, a na podu je prezetovala tri crna bagaža sa po pedesetak strogo poređanih formi, koje nude više asocijacija

Bonus video: