POGLAVLJE 27

Životna sredina

209 pregleda 0 komentar(a)
Životna sredina, Foto: Dragana Koprivica
Životna sredina, Foto: Dragana Koprivica
Ažurirano: 04.04.2019. 16:16h

Politika Evropske unije u oblasti zaštite životne sredine ima za cilj održivi razvoj, a zasniva se na sveobuhvatnom preventivnom djelovanju, suzbijanju štete, zajedničkoj odgovornosti i integrisanju životne sredine u ostale politike EU radi očuvanja biološke ravnoteže.

To znači da kratkoročne ekonomske koristi na štetu životne sredine moraju biti zamijenjene održivim modelom ekonomskog i socijalnog razvoja, kao osnove za veću efikasnost i konkurentnost. Evropska strategija za održivi razvoj, usvojena 2001, upravo insistira na koordinisanom razvoju zajedničkih politika koje se bave ekonomskom, socijalnom i dimenzijom zaštite životne sredine.

Na osnovu nje se ustanovljava skup glavnih ciljeva kako bi se ograničile klimatske promjene i povećala upotreba čiste energije, odgovorilo na prijetnje po ljudsko zdravlje, efikasnije upravljalo prirodnim izvorima i unaprijedio transportni sistem.

Politika životne sredine u okviru EU počinje se razvijati sedamdesetih godina dvadesetog vijeka, uslijed jačanja svijesti o tome da industrijalizacija i razvoj ne mogu i ne smiju ići na uštrb životne sredine.

Danas je životna sredina jedna od najsloženijih politika EU, a evropsko zakonodavstvo u ovoj oblasti čini oko 300 direktiva i propisa, uključujući i “ćerke direktiva” i amandmane.

Ono se odnosi na kvalitet vazduha i klimatske promjene, upravljanje otpadom, upravljanje vodama, zaštitu prirode, industrijsko zagađivanje, kontrolu rizika i nesreća, genetički modifikovane organizme (GMO), hemikalije, zaštitu od buke, šumarstvo i more i obalno područje.

Proračunate potrebne investicije za dostizanje standarda samo u sektoru zaštite životne sredine se kreću od 80 do 120 milijardi eura za 13 zemalja centralne i istočne Evrope koje su posljednje pristupile EU.

Aktivnosti Unije u oblasti zaštite životne sredine su zasnovane na principu prevencije - šteta nastala po životnu sredinu treba u najvećoj mogućoj mjeri da bude zaustavljena na svom izvoru, a zagađivač plaća nastalu štetu, čime se uvodi koncept ekološke štete.

Direktivama Unije je utvrđena i mogućnost krivičnog gonjenja zagađivača. Tijelo koje prati i sakuplja informacije o svim pitanjima koji su u vezi sa zaštitom životne sredine je Evropska agencija za životnu sredinu.

Ona obezbjeđuje državama članicama tehničke, naučne i ekonomske informacije koje se odnose ili imaju vezu sa zaštitom životne sredine.

Proces pregovaranja u okviru ovog poglavlja, podrazumijeva da Crna Gora u potpunosti prenese u svoje zakonodavstvo regulative EU iz oblasti zaštite životne sredine i iste u cjelosti i dosljedno primjenjuje.

Do sada je jedan broj direktiva prenijet u domaće zakonodavstvo, kao i jedan broj međunarodnih dokumenata, poput Deklaracije o životnoj sredini iz Ria, Arhuške konvencije, Kjoto protokola, itd.

Proces EU integracija u oblasti zaštite životne sredine odvijaće se u tri oblasti: harmonizacija propisa, izgradnja administrativnih kapaciteta i kapaciteta institucija u oblasti zaštite životne sredine, kao i obezbijeđivanje finansijskih resursa.

Samim tim, ovo poglavlje je izuzetno zahtjevno u finansijskom i administrativnom smislu, ali i u pogledu dobro opremljene i obučene sudske i upravne strukture.

Procjenjuje se da će Crna Gora samo u procesu usklađivanja sa politikom i pravom EU u oblasti životne sredine u narednih nekoliko godina, dok budu trajali pregovori, morati da uloži oko milijardu eura.

Proces će se nastaviti i nakon ulaska u EU, što će troškove usklađivanja sa standardima u ovoj oblasti višestruko uvećati.

Procjene ukazuju da će ukupni troškovi usklađivanja do 2030. biti nekoliko milijardi eura. Ipak, i pored izuzetno velikih troškova, iskustva članica EU pokazuju da ulaganje u životnu sredinu znači dugoročnu dobit u svim ostalim segmentima društva.

Po nekim projekcijama, direktna ekonomska korist do 2030, trebala bi biti gotovo 2,4 puta veća od troškova usklađivanja sa standardima EU u oblasti životne sredine.

Već sada je jasno da će Crna Gora kroz proces usklađivanja i odgovarajuće sprovođenje propisa iz područja životne sredine, osigurati visoke ekološke standarde, čime može značajno doprinijeti zaštiti zdravlja i uopšte višem stepenu kvaliteta i standarda života svojih građana i građanki.

Zahvaljujući unaprijeđenoj životnoj sredini Crna Gora će kao turistička destinacija u velikoj mjeri osigurati i unaprijediti i svoj status. Upravo su visoki ekološki standardi podsticajni i za ekološke inovacije i ideje, te postoji šansa da crnogorske privredne i industrijske djelatnosti poboljšajuju svoju konkurentnost na evropskom, ali i ostalim tržištima.

Jasnija slika o tome što će sve biti potrebno unaprijediti u oblasti životne sredine u Crnoj Gori biće poznata nakon faze analitičkog skrininga i izrade tzv. popisa propisa koje je neophodno uskladiti sa zakonodavstvom EU i primijeniti u narednom periodu.

Rezultat analitičkog skrininga biće mjerila (eng. benchmarks) za otpočinjanje i za zatvaranje pregovora u okviru poglavlja životna sredina. Samo ispunjavanjem svih mjerila može se doći do konačnog zatvaranja poglavlja.

U izvještaju o napretku za 2011. koji je Evropska komisija sačinila za Crnu Goru, konstatuje se da je ostvaren mali napredak u pogledu usklađivanja i sprovođenja acquis-a u oblasti životne sredine i klimatskih promjena, te da je najveći napredak postignut donošenjem opštih propisa u oblasti upravljanja otpadom i očuvanja prirode, kao i u smislu ratifikacije nekoliko međunarodnih dokumenata koja se tiču ove oblasti.

Takođe, kao veliki izazov se apostrofira nepostojanje strateškog pristupa u zaštiti životne sredine koji se ogleda u nedostatku detaljno razrađenih akcionih planova za životnu sredinu sa preciziranim kratkoročnim i dugoročnim ciljevima i projekcijom budžeta za njihovo sprovođenje.

Još uvijek postoji zbrka u podjeli nadležnosti i preklapanja u zaduženjima institucija koje se bave životnom sredinom. 

Izostanak učešća javnosti u procesu donošenja odluka o investicijama koje bi mogle imati uticaja na životnu sredinu takođe je bitan problem koji svoje posljedice može imati i na pregovarački proces.

U Crnoj Gori nedostaju administrativni kapaciteti za sprovođenje reformi, naročito u službama koje se bave neposrednom primjenom zakona, kao i u inspekcijskim službama koje tu primjenu prate, kako u smislu brojnosti kadra, tako i pogledu specifičnih znanja i vještina.

Budžetska izdvajanja za životnu sredinu su niska. Najnovijim rebalansom budžeta procenat izdvajanja iznosi 0.13%. U tom pogledu, Crna Gora je daleko ispod prosjeka EU, čije članice za ovu oblast izdvajaju 2% budžeta na godišnjem nivou.

Postojeće stanje u oblasti životne sredine u Crnoj Gori posljedica je opštih društvenih i ekonomskih okolnosti bez čije prethodne promjene nije moguće ni rješavanje problema u oblasti životne sredine.

Međutim, može se reći da je jedan dio problema rezultat slabosti različitih subjekata u sistemu zaštite životne sredine. U cilju prevladavanja navedenih izazova biće potrebno definisati jasnu podjelu nadležnosti između Ministarstva, Agencije za zaštitu životne sredine i ostalih relevantnih organa i lokalnih vlasti.

Usklađivanje sa standardima EU u oblasti životne sredine obuhvatiće gotovo sve sfere funkcionisanja crnogorskog društva. Stoga će i uspjeh ovog procesa zahtijevati napor i potpunu posvećenost svih njegovih činilaca.

Ipak, za Crnu Goru koja sebe Ustavom definiše kao ekološku državu, to može biti odlična prilika za unaprijeđenje životne sredine, ulaganje u čiste izvore energije, efikasno spriječavanje i kontrolu zagađenja, minimizaciju otpada i ekoloških rizika.

• U EU se reciklira oko 60% otpada, a u Crnoj Gori manje od 10%. • Svaki stanovnik Crne Gore godišnje “proizvede” 330 kg otpada, bez turističkog otpada, a prema istraživanjima ta cifra će do 2020. dostići 450 kg.

• U zemljama EU je, 2010. je stupila na snagu zabrana upotrebe plastičnih kesa u cilju smanjenja zagađivanja životne sredine.

• U EU zagađivač plaća i može biti krivično gonjen zbog zagađivanja životne sredine.

• Smanjenje rizika od ekoloških incidenata nije moguće bez značajnih investicija i izgradnje sistema upravljanja rizikom u skladu sa EU propisima i praksom;

• Pouzdan uvid u stanje životne sredine i nadzor nad primjenom propisa bili bi gotovo nemogući bez članstva u Evropskoj agenciji za zaštitu životne sredine i drugim relevantnim institucijama EU.

Petar Đukanović

Preporučujemo za Vas