POGLAVLJE 16

Porezi

107 pregleda 0 komentar(a)
Porezi, Foto: Dragana Koprivica
Porezi, Foto: Dragana Koprivica
Ažurirano: 04.04.2019. 16:15h

Poglavlje otvoreno 30. marta 2015. godine

Poreska politika u Evropskoj uniji je u najvećem dijelu i dalje u domenu odlučivanja država članica, te se harmonizacija, a samim tim i obaveze koje treba da preuzmu države kandidati, svode na koordinaciju onih oblasti koje bi mogle da naruše principe slobodne konkurencije na unutrašnjem tržištu.

To, prije svega, znači zabranu dvostrukog oporezivanja (na primjer, nultu stopu poreza na izvezene proizvode tj. da isti proizvod ili usluga ne bi bili oporezovani i u matičnoj državi i u državi na čije se tržište izvoze), zabranu diskriminacije, odnosno oporezivanja istih proizvoda domaćeg i stranog porijekla po različitim stopama, uvođenje donjeg praga za neke poreze kako bi se spriječila nelojalna konkurencija, i slično.

Pregovori o politici oporezivanja su zato, uglavnom, ograničeni na područje indirektnih poreza (porez na dodatnu vrijednost i akcize), posebnih slučajeva direktnih poreza poput poreza na profit i dividende, administrativnu saradnju i uzajamnu pomoć, i s tim u vezi mjere za unaprijeđenje operativnog kapaciteta i kompjuterizacije poreskog sistema.

Crnogorski poreski sistem se dosta razlikuje od sistema oporezivanja uobičajenih u razvijenijim evropskim državama: poreske stope su veoma niske, a struktura prihoda se oslanja u najvećoj mjeri na indirektne poreze.

Porez na dodatnu vrijednost (PDV) i akcize čine zajedno 76% ukupnih državnih prihoda od poreza, dok je taj prosjek u EU oko 38.6%.

Sa druge strane, dohodak i dobit se oporezuju po istoj proporcionalnoj stopi od 9%, što je niže nego u bilo kojoj članici EU. U principu, međutim, Evropska komisija nema moć da od države kandidata traži izmjene strukture oporezivanja ili poreskih stopa osim u usko definisanim oblastima acquis-a, iako EU može da preporuči reviziju poreske politike u slučaju da postojeći propisi nijesu dovoljni da se pokrije ili smanji budžetski deficit.

Oblast koja je najstrožije regulisana zajedničkom tekovinom je upravo oblast indirektnih poreza, odnosno PDV-a i akciza.

EU pravila zahtijevaju da osnovna stopa PDV-a ne smije biti niža od 15%, s tim što određene kategorije proizvoda (osnovne potrepštine, ortopedski proizvodi, hrana za bebe, udžbenici i školska oprema, i dr.) mogu biti oporezivani po sniženoj stopi od najmanje 5%.

Poreski minimum je usvojen kako bi se bar donekle ostvarila harmonizacija cijena unutar zajedničkog tržišta Unije. Osim PDV-a, EU propisuje i minimalne akcizne stope za tri grupe proizvoda: duvanske proizvode, alkoholna pića i energetske proizvode, kako bi kontrolisala konkurenciju i podstakla uštedu energije i prelaz na ekološka goriva.

Dodatno, država može po sopstvenom izboru uvesti akcize i na druge proizvode bez konsultovanja sa institucijama EU. Od uvođenja PDV-a 2001, crnogorska poreska politika u oblasti indirektnih poreza je postepeno usklađivana sa evropskom, i u najvećoj mjeri odgovara zahtjevima acquis-a.

Opšta poreska stopa od 17% je među najnižima u Uniji (EU prosjek je oko 21%), ali iznad dozvoljenog minimuma.

Struktura proizvoda koji podliježu sniženim stopama je, takođe, usklađena, sa manjim izuzecima, poput ljekova i medicinske opreme na domaćem tržištu koji se plaćaju preko Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje i koji su do sada podlijegali porezu od 0%, što nije dozvoljeno u EU (najmanja dozvoljena stopa je 5%).

Jedini veći izuzetak je prodaja zemlje, uključujući i građevinsko zemljište, koja po trenutno važećim zakonima u Crnoj Gori ne podliježe PDV-u. Vlada Crne Gore je od Unije zatražila da odloži harmonizaciju poreza u ovoj oblasti zbog teškog stanja u građevinskom sektoru, a Hrvatska je iz sličnih razloga uspjela da dobije prelazni period za uvođenje PDV-a na prodaju zemljišta do kraja 2014. godine.

Drugim riječima, iako će PDV prije ili kasnije morati da bude uveden i na ove transakcije, moguće je pregovarati o rokovima primjene.

Najveće poteškoće u prilagođavanju postoje u oblasti akciza. Crnogorski zakon o akcizama uključuje takse na duvanske proizvode, alkohol i naftu i naftne derivate u okviru definicija EU, ali ne i na druge energetske proizvode kao što su električna energija, ugljen, koks i prirodni gas.

Obzirom da će uvođenje ovih akciza dovesti do poskupljenja energenata, a Crna Gora koristi vrlo malo energije iz obnovljivih izvora koji podliježu drugim propisima, Vlada Crne Gore će najvjerovatnije tražiti prelazni period kako bi se akcize postepeno uskladile sa evropskim standardima.

Iako je struktura akciza na duvanske proizvode i alkohol usklađena sa pravilima EU, stopa oporezivanja je i dalje daleko ispod propisanog minimuma.

Na primjer, minimalna specifična akciza na cigarete u Evropskoj uniji iznosi 64 eura na 1000 komada, dok je u Crnoj Gori taj iznos gotovo pet puta manji.

Vlada Crne Gore je obećala postepeno usklađivanje akcizne stope, koja je 2011. podignuta sa 5 na 10 i 2012. sa 10 na 15 eura na 1000 komada cigareta.

O rokovima postepenog poskupljenja je moguće pregovarati – Hrvatska se tako, na primjer, izborila za prelazni period od četiri godine, što znači da će do konačnog usklađivanja akciza na cigarete u toj zemlji doći tek krajem 2017.

Propisi u oblasti direktnih poreza se većinom odnose na izbjegavanje dvostrukog oporezivanja u prekograničnom poslovanju.

To znači, uglavnom, regulativu u oblasti dividendi, kamata, statusnih promjena pravnih lica i statusa povezanih lica (npr. lokalnih filijala stranih kompanija) i Crna Gora je već Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) započela usklađivanje sa ovim odredbama.

Do sada su otklonjeni gotovo svi vidovi diskriminacije između domaćih i uvoznih proizvoda i tretmana državljana i nedržavljana u pogledu poreza, i u ovim oblastima je crnogorski zakonodavni okvir u najvećoj mjeri usklađen sa acquis-em.

Osim ovih konkretnih zahtjeva, međutim, Evropska komisija ističe i političku obavezu usvajanja „poslovnog kodeksa“ (eng. business code of conduct) kojim se pokušava spriječiti štetna konkurencija između država članica.

Takva vrsta konkurencije se ogleda, na primjer, u poreskim povlasticama za određene grupe investitora ili u korišćenju veoma niske stope poreza na dobit kako bi se privukle strane investicije.

Porez na dobit u Crnoj Gori je niži nego u bilo kojoj članici EU (9% u poređenju sa evropskim prosjekom od 23.5%). Iako ne postoji obavezujući minimum, države koje insistiraju da zadrže niske stope poreza na dobit (na primjer Irska -12.5%, Bugarska - 10% ili Kipar -10%) često moraju da se izbore sa velikim pritiskom od strane drugih članica EU, posebno kada su u prilici da od njih traže dodatnu finansijsku pomoć.

Posljednji izvještaj Evropske komisije o Crnoj Gori ističe da u dosadašnjem usklađivanju poreskog sistema principi „poslovnog kodeksa“ nijesu uzimani u obzir i da je neophodno uraditi temeljnu procjenu poreske politike kako bi se identifikovali potencijalno problematični propisi.

Najzad, regulativa u oblasti administrativne saradnje i uzajamne pomoći ima za cilj povećanje transparentnosti i veću efikasnost poreskog sistema, kao i razmjenu informacija sa državama članicama Evropske unije, da bi se olakšalo sprovođenje mjera za sprječavanje poreskih prevara, utaje i izbjegavanja plaćanja poreza.

Stoga, Crna Gora postepeno razvija mrežu bilateralnih sporazuma sa zemljama EU i iz okruženja. Dalji napredak u ovoj oblasti će zahtijevati uvođenje posebnih sistema elektronske razmjene podataka, registracije i prikupljanja informacija o poreskim obveznicima.

Crna Gora je već sprovela centralizaciju registara za carine, porez na dodatnu vrijednost i akcize, i uvela kompjuterizaciju sistema koja olakšava prikupljanje i obradu informacija.

Među novonastalim prednostima za građane i građanke otvorena je i mogućnost ispunjavanja i dostave poreskih obrazaca elektronskim putem.

Kao i u mnogim drugim oblastima, međutim, Evropska komisija ističe da je za ispravno funkcionisanje ovih sistema neophodno dalje unaprijeđenje administrativnih kapaciteta.

Takođe, dok je sa tehničke strane postignut znatan napredak, potrebno je više napora da se postigne odgovarajuća transparentnost i unutrašnja kontrola Poreske uprave.

Evropska unija, u najvećem dijelu, ostavlja članicama slobodan izbor u načinu prikupljanja i trošenja novca poreskih obveznika, pa je proces harmonizacije ograničen na one oblasti koje mogu uticati na prekogranično poslovanje i funkcionisanje jedinstvenog unutrašnjeg tržišta.

Efekat na svakodnevni život građana je zato relativno zanemarljiv, iako se može očekivati poboljšanje efikasnosti Poreske uprave, a time i bolje stanje javnih finansija.

Uprkos uvriježenom vjerovanju da će ulaskom u EU „sve poskupjeti“, regulativa u oblasti PDV-a i akciza se, zapravo, odnosi na veoma mali broj proizvoda.

U konkretnom slučaju Crne Gore treba očekivati postepeni rast cijena cigareta, alkohola, i električne energije iz fosilnih izvora.

Kako bi se izbjegle negativne posljedice po građane i građanke, Crna Gora bi morala da se izbori za prelazni period za primjenu akciza u oblasti energenata, i u što kraćem roku razvije strategiju povećanja udjela energenata iz obnovljivih izvora.

Vera Šćepanović

Preporučujemo za Vas