POGLAVLJE 19

Socijalna politika i zapošljavanje

164 pregleda 0 komentar(a)
Socijalna politika i zapošljavanje, Foto: Dragana Koprivica
Socijalna politika i zapošljavanje, Foto: Dragana Koprivica
Ažurirano: 04.04.2019. 16:15h

Socijalna politika i zapošljavanje u Evropskoj uniji predstavlja jedno je od najsloženijih poglavlja.

U najširem smislu obuhvata: slobodno kretanje radnika i socijalnu sigurnost radnika migranata; jednak tretman muškaraca i žena; obezbjeđenje najboljih uslova rada, zdravstvene zaštite i zaštite na radu; zaštitu javnog zdravlja; brigu o starim ljudima; borbu protiv siromaštva, uključujući i integraciju manjinskih grupa; zapošljavanje, profesionalnu obuku mladih i politiku zapošljavanja.

Važan segment je i razvoj službi socijalne zaštite i obrazovanja. Temelji politike zapošljavanja i socijalne politike u EU su: Evropska strategija za zapošljavanje i reformu tržišta rada, te Socijalna povelja - osmišljena kako bi osigurala da svi članovi društva, u svakoj državi članici, imaju koristi od razvoja Unije.

Finansijska podrška za njihovu realizaciju se obezbjeđuje kroz Socijalni fond, a za razdoblje od 2007. -2013. izdvojeno je 77 milijardi eura. Na nivou Unije postoji acquis samo iz domena radnih odnosa, i to ograničen na određene oblasti (npr. zaštita na radnom mjestu, zabrana diskriminacije, itd.), dok je socijalna zaštita ostala područje suverenog odlučivanja država članica.

Bilo je više pokušaja harmonizacije nacionalnih zakonodavstava u oblasti socijalne politike, ali bez uspjeha. Neke članice EU, a posebno Velika Britanija, čvrsto su zastupale stanovište da, uslijed specifičnih okolnosti i istorijskih tradicija, države članice i dalje treba da samostalno uređuju ovo područje.

Samim tim, iako je na nivou EU usvojena Socijalna povelja, tj. Povelja o osnovnim socijalnim pravima, istovremeno je postavljena čvrsta granica širenju kompetencija Unije, uvođenjem principa supsidijarnosti u pogledu socijalne politike.

Ipak, pored usvajanja zajedničkih minimalnih standarda, države članice EU učestvuju i u procesima saradnje u oblasti politike zapošljavanja, socijalnog uključivanja i socijalne zaštite.

Na ove oblasti se primjenjuje dobrovoljan proces političke saradnje, zasnovan na dogovoru o zajedničkim ciljevima i pokazateljima koji omogućavaju mjerenje napretka u ostvarivanju utvrđenih ciljeva.

Rezultat ove saradnje je novi strateški okvir razvoja EU – Strategija Evropa 2020 (usvojena 2010), koja sadrži brojne prioritete u oblasti zapošljavanja i socijalne politike, a koji su detaljnije razrađeni pratećim dokumentima: Evropskom platformom za borbu protiv siromaštva i socijalne isključenosti i Agendom za nove vještine i nova radna mjesta.

Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) u oblasti socijalne politike, navedena obaveza izričito je utvrđena za oblasti koje se tiču uslova rada, naročito bezbjednosti i zdravlja na radu i jednakih mogućnosti za zapošljavanje, regulisanih članom 79.

Pored toga, članom 101. SSP-a utvrđena je saradnja u oblasti socijalne politike i zapošljavanja sa ciljem podrške Crnoj Gori u procesu usklađivanja sa pravnom tekovinom EU, a sa fokusom na unaprijeđenje službi za posredovanje u zapošljavanju i profesionalnu orijentaciju, kroz obezbjeđenje mjera podrške i unaprijeđenje lokalnog razvoja kao pomoći prestrukturiranju industrije i prestrukturiranju tržišta rada.

Saradnja će, takođe, biti usmjerena ka prilagođavanju sistema socijalnog osiguranja novim ekonomskim i socijalnim zahtjevima i uključivaće usklađivanje zakonodavstva u Crnoj Gori o radnim uslovima i jednakim mogućnostima za žene i za muškarce, za osobe sa invaliditetom i pripadnike manjinskih i drugih osjetljivih grupa, kao i poboljšanje stepena zaštite zdravlja i bezbjednosti radnika.

Crna Gora se obavezala na poštovanje i primjenu osnovnih konvencija Međunarodne organizacije rada (ILO).

Zakonodavni i institucionalni okvir Crne Gore u ovoj oblasti je djelimično usklađen sa pravnom tekovinom Unije.

Pregovori će se dominatno odnositi na usklađivanje radnog zakonodavstva, u okviru kojeg su od posebnog značaja zaštita na radu i socijalni dijalog.

Pažnja mora biti posvećena pojedinačnim politikama u okviru ovog pregovaračkog poglavlja, poput: politike zapošljavanja, socijalne uključenosti, antidiskriminacije, socijalne zaštite, evropskog socijalnog fonda i jednakih mogućnosti.

Kad je u pitanju radno zakonodavstvo Crne Gore, u Izvještaju Evropske komisije o napretku Crne Gore za 2011, konstatuje se napredak u ovoj oblasti.

U cilju usklađivanja sa acquis-em, u oblasti radnog zakonodavstva usvojene su izmjene Zakona o radu u decembru 2011.

Njima se preciziraju brojne odredbe, od kojih se dio odnosi na: zabranu diskriminacije, definiciju mobinga na radnom mjestu i postupak zaštite od mobinga, pravilo da se radni odnos zasniva na neodređeno vrijeme, a rad na određeno vrijeme se ograničava, odredbe o zaštiti zapošljenih koji prijave korupciju, poroditeljsko odsustva oba roditelja, utvrđivanje minimalne zarade, itd.

Uvodi se i institut ustupanja zapošljenih, od strane Agencije za privremeno ustupanje zapošljenih (koja još uvijek nije osnovana), ukida se ugovor o djelu i vrši pravno tehničko poboljšanje određenih odredbi radi lakše primjene u praksi, poput onih o kolektivnim ugovorima.

Nedoslijednost u primjeni donešenih rješenja, kao i nedostatak administrativnih i finansijskih kapaciteta ostaju problem.

Primjera radi, zakonsko uvođenje, ali neosnivanje Agencije za privremeno ustupanje zapošljenih, i istovremeno ukidanje ugovora o djelu, kreira pravnu prazninu i onemogućava primjenu propisanih rješenja. Ovakve situacije pokazuju da puko prenošenje propisa, bez stvaranja uslova za njihovu primjenu, ne doprinosi unaprijeđenju, već naprotiv, stvara konfuziju i komplikuje situaciju u datoj oblasti. Zaštita na radu je regulisana Zakonom o zdravstvenoj zaštiti i nizom drugih odredbi supsidijarnih zakona iz ove oblasti. U oblasti antidiskriminacije, postoji izvjestan napredak. Usvojen je Zakon o zabrani diskriminacije 2010, a očekuju se i izmjene istog. Donesen je i Zakon o zabrani diskriminacije lica sa invaliditetom, ali je njegova primjena slaba. 

Usvajanjem Zakona o Zaštitniku ljudskih prava i sloboda ostvaren je ograničen napredak, dok je izvjestan napredak zabilježen u pogledu socijalne inkluzije.

Reforma penzionog sistema je bitan dio ekonomskog, socijalnog i finansijskog sistema Crne Gore. U tom pogledu, Crna Gora je ostvarila jako mali napredak i neophodno je premostiti jaz koji je stvorio sistem tekućeg finansiranja karakterističan po tome, što oni koji rade, preko doprinosa i poreza, finansiraju penzije onih ljudi koji su završili svoj radni vijek.

Međutim, ova vrsta međugeneracijske solidarnosti nije održiva na duži rok. Nezapošljenost u Crnoj Gori je visoka, značajno viša od prosjeka zemalja članica EU, a tome doprinosi i neusaglašenost između obrazovnog sistema i tržišta rada.

U cilju njenog smanjenja, priprema se Nacionalna strategija zapošljavanja i razvoja ljudskih resursa za period 2012-2015. koja će biti usklađena sa drugim razvojnim prioritetima i strateškim dokumentima Vlade Crne Gore.

Zavod za zapošljavanje je glavna institucija i pružalac usluga za nezapošljene. Zavod koristi aktivne programe zapošljavanja, pruža mogućnost stručnog usavršavanja, organizuje javne radove, usluge posredovanja u zapošljavanju i savjetodavne usluge, vodi evidenciju, statistiku, itd.

Zavod učestvuje u finansiranju stručnog osposobljavana pripravnika sa višom i srednjom stručnom spremom. Kada su u pitanju aktivnosti na pripremama za Evropski socijalnu fond, napredak je ograničen, iako je operativni program pripremljen.

Kao i u mnogim oblastima, najveći izazov ostaje nedostatak administrativnih kapaciteta unutar resornih ministarstava.

Evidentni su pomaci u području socijalne politike i zapošljavanja, ali su potrebni i dalji napori kako bi se sistem učinio fleksibilnijim i lakše integrisala nova rješenja.

Završetkom pregovora i punopravnim članstvom u EU, Crna Gora će postati dio jedinstvenog evropskog tržišta rada i imaće mogućnost zapošljavanja u svim zemljama Evropske unije, čime se može doprinijeti smanjenju nezapošljenosti u Crnoj Gori.

EU podstiče radnu pokretljivost zbog koristi koje ona donosi pojedincu u pogledu ličnog i stručnog rasta ili razvoja karijere, te kao sredstvo usklađivanja vještina s potražnjom na tržištu rada, dok sa druge strane kada se osoba preseli u drugu zemlju članicu EU-a, pravo socijalne sigurnosti seli se sa njom.

Upravo članstvo u EU može doprinijeti onoj socijalnoj politici koja će obezbijediti ekonomski održiv i istovremeno socijalno prihvatljiv nivo zaštite od uticaja štetnih društvenih efekata na sve članove društva.

Zvanični podaci ukazuju da je u Crnoj Gori najviše nezapošljenih visokoškolaca u starosnoj grupi 18-25 godina i to 1.708 ili 37,32%, a zatim u starosnoj grupi 25-30 godina 1.429 ili 31,22%.

Takođe, na tržištu rada je i više od 100 magistranata kao i 5 doktora nauka. Cilj EU je da se svakoj mladoj osobi koja završi školu ili fakultet ponudi posao, pripravnički staž ili dodatno usavršavanje u roku od šest mjeseci od trenutka završetka škole odnosno studija.

Stopa nezapošljenosti u Uniji je u maju 2011. iznosila 8,3%, dok je stopa nezapošljenosti u Crnoj Gori u rastu, i iznosi po zvaničnim pokazateljima više je od 12%.

Snežana Kaluđerović

Preporučujemo za Vas