Romani „Kira Ester“ i „Mađar“ turske spisateljice Solmaz Kamuran su knjige inspirisane interesantnim likovima iz bogate Osmanske istorije. „Kira Ester“ je istinita saga o ženi koja je svojim šarmom, inteligencijom i ambicijom očarala otomanski dvor, moćne i bogate ljude vremena Otomanskog carstva. Prvo je postala bliska prijateljica Hurem, žene Sulejmana Veličanstvenog, a potom bila favorizovana od strane Safije, žene sultana Murata II, kojoj je godinama bila lični savjetnik.
Iako je Kira Ester pripadala najvišim društvenim ljestvicama tog vremena to nije bilo dovoljno da promijeni tragični kraj njenog života. „Mađar“ je roman o Ibrahimu Muteferiki, konvertitu iz Mađarske koji je stigao do visokih položaja u Osmanskoj državi. To je u osnovi priča o upečatljivom unutrašnjem putovanju Ibrahima Muteferike kome je pošlo za rukom da uprkos brojnim patnjama i nemaštini otvori štampariju...
Ovim romanima Solmaz Kamuran je uspjela da kroz zanimljive priče o neobičnim ljudima dočara i Evropu srednjeg vijeka i njene odnose sa otomanskim dvorom. Kroz ličnosti sultana, kraljeva i kraljica, njihovih podanika u romanima Solmaz Kamuran mogu se jasno vidjeti razlike između Istoka i Zapada, hrišćana i muslimana...
Solmaz Kamuran je rođena 1954. u Istanbulu. Autorka je šest romana, poznati je prevodilac sa engleskog jezika. Udata je za poznatog turskog pisca Četina Altana. Živi u Istanbulu odakle je i govorila za ART.
- Koja je istorijska pozadina vašeg romana „Kira Ester“?
- Istorijsku pozadinu romana „Kira Ester“ čine evropski i osmanski dvorovi 16. vijeka koji je vrlo bogata era. Nije bio samo u pitanju bogat tok događaja (ratovi i sl), već i vrlo bogato razdoblje iz kulturne perspektive i vodeći likovi su bili veoma moćni ljudi koji su na svoj način obilježili taj vijek. Moja glavna junakinja Kira Ester je i vrlo živahna i moćna žena koja se u potpunosti uklapa u ovaj period.
- Šta odvodi vašu junakinju Kiru Ester u Otomansko carstvo? Da li je njen lik izgrađen na osnovu stvarne osobe?
- Kira Ester je potomak špansko-jevrejske prognane porodice. Naravno ona je fiktivni lik, u suprotnom slučaju to ne bi bio roman, već istorijsko istraživanje. Ali mogu reći da sam bila inspirisana pravom junakinjom koja je živjela na Osmanskom dvoru i uspjela da stekne bogatstvo i tamo je igrala manipulativnu ulogu.
Imam vrlo duboke i dugotrajne odnose sa manjinama grada, Jevrejima, Grcima, Jermenima i sl. i moram reći da duboko u sebi njih ne doživljavam kao manjine, ja ih prihvatam kao stare vlasnike grada...
- Kako je ona postala prijateljica dvije najmoćnije sultanije u istoriji Otomanskog carstva?
- To se desilo zbog njenih ličnih odnosa sa haremom. Ona je prodavala nakit i drugu galanteriju ženama carskog harema. Kao rezultat toga pojavili su se jaki intimni odnosi sa ženama osmanskog Sultana uključujući majke, sestre, konkubine i omiljene sultanove žene. Zatim je iskoristila te odnose i igrala ulogu posrednika između evropskih dvorova i Istanbula.
- Vaši opisi Istanbula iz 16. vijeka i harema su fascinantni. Kako ste oživjeli ovaj vijek, ljude, mjesta i događaje?
- Ja potičem iz vrlo stare istanbulske porodice i moja porodica ima dobro poznate istoričare. Tako mi je tema bila veoma bliska, jer od početka mog djetinjstva i ja strastveno volim da čitam istoriju. Dakle, to znanje mi nije palo na pamet odjednom. Bila je to dugotrajna akumulacija. Potom, kada sam odlučila da pišem ponovo sam revidirala svoje znanje i čitala sve više i više. Nijesam iskoristila sve što znam o gradu i njegovoj istoriji, ali to je doprinijelo da moje znanje još više sazri. Na neki način sam svarila sve o tome pa onda izvela svoje opise i kreativnost.
- Već nekoliko godina kod nas je veoma popularna TV serija “Sulejman Veličanstveni”. Vi ste takođe pisali o tom istorijskom periodu. Šta je danas u Turskoj ostalo od ovog slavnog razdoblja Osmanlijske države? Kako danas Turci gledaju na njihovog velikog vladara?
- Mislim da sam bila prva koja je napisala ozbiljan roman o toj eri i to je privuklo pažnju ljudi na taj period. TV serija je snimljena nekoliko godina kasnije. Ako sam ja bila inspiracija osjećala bih se počastvovano. Ljudi nijesu imali opsežno znanje o sultanima i njihovim životima kao ljudskih bića. Mislim da je ono što sam uradila uglavnom ukazalo na ovo pitanje. Ko su bili oni kao muškarci i žene. Čitaoci najviše vole ovo, budući da roman iznosi podatke životno, a ne poput suvog istorijskog teksta. Ljudi pronalaze zajedničke tačke između vladara i njih samih što je stvorilo humanistički most sa istorijom. Neki obožavaju sultane kao idole, ali sada mnogi misle na drugačiji način. Zbog toga možemo reći da su neki tabui srušeni i to je donijelo slobodu i istorijski i bukvalno.
- Ibrahim Muteferika je bio prvi turski izdavač i štampar. Možete li opisati njegov rad?
- Prije svega bio je mađarski konvertit i vjerujem unitarac. Bio je most između zapadne i istočne kulture. Mislim da je bio oboje. Nosio je ovaj dualizam u duši i završio je sa svojim dragocjenim procesom štampanja i knjigama koje je objavio. On je bio osoba koja se posvetila znanju i sa ove tačke gledišta bio je moderan kao neko iz savremenog doba. To je stvarno uticalo mnogo na mene. Da je moguće on bi lako mogao biti vodeći lik EU-turskih odnosa danas.
- Zbog čega je Ibrahim Muteferika još značajan za tursku istoriju?
- Zato što je on osoba koja je donijela proces štampe u ovu zemlju nakon mnogo mnogo godina i on je možda prihvaćen kao otac turske izdavačke istorije što nas dovodi do današnje knjige i književnosti.
- Vi pripadate porodici sefardskih pisaca koji žive u mnogim drugim zemljama. Šta vas povezuje? Zajednička istorija, preci ili nešto drugo?
- Nijesam Jevrejka, već potičem iz stare istanbulske porodice. Imam vrlo duboke i dugotrajne odnose sa manjinama grada, Jevrejima, Grcima, Jermenima i sl. i moram reći da duboko u sebi njih ne doživljavam kao manjine, ja ih prihvatam kao stare vlasnike grada. I kultura Istanbula je bogata kombinacija svih tih ljudi. Uz tradiciju, jela, pića, manire. Grad je izvor opšte kulture za sve nas. Voljela bih da su i dalje u gradu. Žao mi je zbog njihovog nedostatka ovdje. Oni su sada manjina u stvarnosti. To je tako loše. Čini grad siromašnijim na mnogo načina.
- Šta je sa Sefardima u Turskoj danas. Kako su preživjeli više vjekova?
- Jevrejska populacija je vrlo mala sada u Istanbulu. Mnogi su se preselili u Izrael i druga mjesta. Nije da su prognani kao u stara vremena, ali politika ih je prisilila da se pokrenu. Oni ipak i dalje nose svoje istanbulsko porijeklo gdje god da su.
- Vi ste autorka brojnih knjiga. Možete li da predstavite sebe kao spisateljicu. Kao književnici da li vam je bliža prošlost ili sadašnjost?
- Da, ja sam pisac, ja živim sa svojim knjigama, ako ne mogu da pišem ne osjećam se živom. Pisanje je moj svijet, dok pišem živim u drugačijem svijetu koji stvaram. To je božansko na neki način. Ponekad bolno, ali i to daje posebno zadovoljstvo koje se ne može uporediti ni sa čim drugim. Osjećam da sam jako vezana za prošlost, jer vjerujem ne možete razumjeti današnjicu i sjutrašnjicu bez poznavanja prošlosti. To je most na mnogo načina i morao je da preživi da poveže generacije.
- Vi ste diplomirali na Stomatološkom fakultetu Istanbulskog Univerziteta. Ali vi ste takođe poznati prevodilac književnih djela sa engleskog, pisac scenarija za TV serije... Šta još?
- Radila sam kao stomatolog 14 godina i onda sam napustila taj posao. Zato što nije bilo dovoljno prostora u mom životu za oboje. Pisanje nije bio moj hobi, bio je to moj način života. Nisam zažalila ni jedan jedini dan. Volim samoću pisanja. Šta još radim? Sviđa mi se slikanje i vrtlarstvo. Volim prirodu. Slušanje i posmatranje prirode. To ispunjava moju dušu. Mislim da volim stvari koje mogu da radim sama.
- Savremena turska književnost je postala poznata posljednjih godina prvenstveno zahvaljujući romanima Orhana Pamuka. Šta Orhan Pamuk znači piscima vaše generacije?
- On je iz moje generacije. Uvijek sam bila njegov poštovalac, počevši od njegovih prvih radova. On je vrlo marljiv pisac. Gajim veliko poštovanje prema njemu i mislim da je zaslužio Nobela. Njegov način rada mora da bude vodeći put za mlade pisce.
- Za Zapad, Turska predstavlja početak Istoka, dok je za Istok ona početak Zapada. Kako doživljavate poziciju vaše zemlje i ulogu umjetnika u njoj?
- Mislim da Istok i Zapad zavise odakle se na njih gleda. Za dalekoistočnu Aziju istok je Amerika, a za Ameriku to je Evropa. To su fiktivne stvari. Glavni cilj mora da bude da pravedno dijele dobra. Kultura može biti lokalni način konzumiranja života... Ali savremena civilizacija mora biti opšta. Način na koji stvarate i konzumirate moderan život. Ljudi moraju da zadrže i proizvode lokalne kulture, ali istovremeno moraju dijeliti svijet podjednako i sa poštovanjem.
- Ibrahim Muteferika je glavni lik romana “Mađar”. Ko je zapravo bio on? Zašto je on bio inspirativan za vas?
- Ibrahim Muteferika je bio vrlo mistična osoba, nijesmo imali dovoljno informacija o njegovom privatnom životu. Sve što smo znali je bilo njegovo mađarsko porijeklo, njegovo porijeklo iz Kolozvara. Na mene kao spisateljicu veoma je uticala njegova iskrena ličnost i plemenita djela koja je učinio i razmišljala sam o njemu već dugi niz godina. Istražila sam mnoge arhive i sakupila sam na jednom mjestu sva pojedinačna saznanja o njemu. Tako sam na kraju imala ideju o njegovom toku života. Ne mogu reći da je ono što sam napisala potpuna realnost, ali ja znam da je to vrlo blizu stvarnosti. Da bih spriječila oštre kritike koristila sam poseban način pričanja priča. To mi je stvarno oduzelo mnogo vremena, radila sam na ovom romanu deset godina.
- Da li vam je poznata književnost sa prostora bivše Jugoslavije. Nobelovac Ivo Andrić je veliki dio svog opusa posvetio ljudima i događajima tokom turske vladavine na Balkanu, posebno u Bosni?
- On je bio jedan od mojih junaka kada sam bila mlada čitateljka. Nalazim mnogo zajedničkih osobina sa piscima sa Balkana i volim da ih čitam. Ne osjećam ih kao strance. Doživljavam ih kao braću i sestre. I pisci su zaista to. Oni su članovi jedne velike porodice. Pisac je pisac svim čitaocima koji ga čitaju.
- Ovaj intervju radimo za crnogorski dnevnik Vijesti. Budući da ste dobar poznavalac istorije, da li poznajete neke događaje vezane za Crnu Goru iz vremena Turaka, ali i današnje?
- Imam prijatelje iz Crne Gore, pisce i umjetnike. I mislim da turski čitaoci moraju da imaju priliku da ih takođe upoznaju.
Bonus video:
