Kada izlaže Krsto Andrijašević galerije su uvijek pune posjetilaca. Tako je bilo i u nikšićkim galerijama “Nikola I” i “Ilija Šobajić” gdje je Centar za kulturu u okviru Programa podrške razvoju kulture organizovao izložbu Andrijaševićevih crteža “Lica ogledala”.
„Kada sam nacrtao jedno lice oduševila me njegova čistota i onda sam to nazvao 'lica ogledala' i ostavio ih tako. A ogledalo je nešto lijepo. Može da se kaže i da je lice ogledalo duše“, kazao je Andrijašević, koji se sugrađanima predstavio sa oko 70 crteža nastalih prošle i ove godine.
Bilo je i nekoliko crteža iz perioda od 2007. do 2009. koji ranije nijesu izlagani.
„Na retrospektivnoj izložbi u Dvorcu na Kruševcu bilo je izloženo samo nekoliko crteža. Crteže i skulpture radim od početka. Jedno 15 godina radio sam i slike, a onda sam sa njima završio i ponovo se vratio crtežu. Posebno mi je milo da izlažem u svom gradu da bi moji sugrađani vidjeli šta ja to radim“, kazao je umjetnik.
Crteži su rađeni tušem - u boji, bez boje, sa licima ogledalima. Boje koje dominiraju su crvena, crna i žuta, a na pojedinim crtežima se nađe i zelena.
„Volim boju. Čak i neke detalje skulptura bojim. Posebno volim crvenu, crnu i žutu. Ni u životu nije sve crno-bijelo već ima i boje“, kaže Andrijašević, koji crvenu boju doživljava kao životni princip, dok smatra da žute u životu ima malo.
Prema njenim riječima, na Andrijaševićevim crtežima koji odišu jednostvnošću i jasnošću, a opet predstavljaju jednu filozofiju svijeta čistote, sintezu nalaze i skladnost, kao svojstvo klasične, i disharmoničnost, odlika moderne umjetnosti.
„I kao da je tu sve nastalo nekako spontano, iskreno, neusiljeno, kao prirodno izraslo, što ne podliježe nikakvim pravilima, po mjeri nekog unutrašnjeg nadahnuća što djelo čini originalnim, neponovljivim i svakako rijetkim po 'genijalnoj jednostavnosti“, kazala je Vuksanović.
Prema riječima profesorke filozofije Slavke Vuksanović, koja je otvorila izložbu, Andrijaševićevi crteži su „ mistični brak kojim su spojeni razum i strast, racionalno i i racionalno, dva lica od kojih je jedno ponosno, a drugo žalosno i izobličeno poput maske“.
„Krstova djela ostavljaju na posmatrača emocionalni utisak ispunjavajući ga zadovoljstvom, radošću ili pak nekim stanjem rezignacije, ali i podstiču na razmišljanje. Sve su to, naravno, i komponente koje uglavnom određuju vrijednost njegove umjetnosti“, kazala je Vuksanović.
Andrijašević je završio Pedagošku akademiju u Nikšiću, likovni odsjek, a zatim je diplomirao na Fakultetu likovnih umjetnosti u Beogradu u vajarskoj klasi profesora Jovana Kratohvila. Imao je 20 samostalnih, a učestvovao je na brojnim kolektivnim izložbama u zemlji i inostranstvu. Dobitnik je nagrada “Milunović, Stijović, Lubarda“ na tradicionalnim izložbama ULUCG-a (1989,1994, 1998, 2010, 2012, 2014) i nagrade “Drago Đurović” Umjetničke galerije u Danilovgradu (2010). Član je ULUCG-a od 1982. godine.
Parovi i njihov jing - jang
Pored lika žene na njegovim crtežima su i parovi koji su za Andrijaševića simbol umjetnosti, suprotnosti koje se privlače, a upravo ta jing - jang kombinacija predstavlja neprevaziđenu svetinju.
„Bujnost mašte i nevino oko umjetnika vraćaju nas u djetinjstvo čovječanstva, na same početke i izvore umjetnosti. Ono što plijeni čula je svedenost, jednostavnost, redukovanost forme, njena izražajnost koja se sviđa, a opet se ne može objasniti“, kazala je Slavka Vuksanović.
Bonus video:
