Inženjer za rušenje građevina, kuvarica i konobarica u zabačenom restoranu pored puta, nonšalantni biznismen u neprijateljskoj zemlji, tek vjenčani par na raskošnom vjenčanju i milioner koji uživa u prijateljskim odnosima s porodicom i zaposlenima... To su protagonisti priča scenariste i reditelja Demijena Šifrona, obični ljudi s običnim životima poput naših. Sve dok uobičajena situacija - sitna nepravda ili susret sa nemilosrdnom birokratijom, s kakvim se ljudi širom svijeta svakodnevno susreću - ne izbriše masku običnosti s njihovih lica. Živci pucaju, a granice pristojnog ponašanja se pomjeraju brzinom bijesne životinje. Ova kompilacija crnohumornih priča opisuje šest vrsta osvete i odluke za koje se s pravom može reći da prkose zdravom razumu.
Rijetki su filmovi koji osvoje simpatije kritike i publike, a upravo takav je jedan od miljenika festivala protekle sezone - argentinska crna komedija “Divlje priče”. Ovaj omnibus sastoji se iz šest kratkih sa zajedničkom temom - nasilje i osveta, koje po svemu prkose zdravom razumu, režirao je Damijen Šifron, a producirali Pedro i Augustin Almodovar.
Potvrda kritike stigla je u vidu nominacija za Zlatnu palmu, Oskara i Satelit nagradu, a priznanje publike za najbolji film minulog beogradskog FEST-a i festivala u San Sebastijanu, Sarajevu i Sao Paulu, i desetominutne ovacije u Kanu.
U Argentini je postao instant klasik, pored obaranja rekorda gledanosti, film je očigledno bio blizak publici, pa je tako nekoliko replika već ušlo u žargon.
Nejednakost, nepravda i zahtjevi svijeta u kojem živimo, bez obzira na kom meridijanu, stvaraju stres i depresiju, neki se nose s tim, neki pucaju.
Ovo je film o ovim drugima - ranjivi u sudaru sa realnošću koja se stalno mijenja i iznenada biva nepredvidiva, likovi filma “Divlje priče” prelaze onu tanku liniju koja dijeli civilizaciju od varvarstva. Izdaja ljubavnika, povratak u tešku prošlost i nasilje upleteni u svakodnevne susrete, tjeraju junake u ludilo dok oni popuštaju neporecivom zadovoljstvu koje proizvodi gubitak kontrole.
Osveta je ovdje umješno upakovana u crni humor i začinjena groteskom. Tako mirni inženjer, bolno suočen sa bezobzirnošću nezainteresovanog šalterskog radnika i državnom pohlepom koja na svaki mogući način pokušava da ga očerupa, pošto raznese plac na koji se parkiraju automobili koje kupi pauk, postaje “Bombista”, nacionalni heroj koji je smogao snage da se pobuni.
Uvodna priča koja se odvija u avionu, najkraća i najekspozivnija, neodoljivo podsjeća na nedavnu katastrofu aviona “Džermanvingsa”, gdje se jedan depresivac, stvarni Lubic, zauvijek “proslavio” šaljući u smrt 150 nevinih ljudi. Kod Sifrona jedan fiktivni Pasternak, sveti se na isti način svima koji su ga u životu povrijedili i omalovažavali.
Priče se dalje veoma promišljeno nižu po dužini, ali i po stepenu “otkačenosti”, pa je film dobro konstruisana cjelina, a iznad svega nepogrešivo svoj.
Film ne bi bio potpuna cjelina da nije muzike Gustava Santaolale, Argentinca koji ima dva Oskara, za “Vavilon” i “Planinu Broukbek”.
Ono što nas odvaja od životinja je sposobnost da se obuzdamo
“ Ono što nas odvaja od životinja je naša sposobnost da se obuzdamo”, rekao je Šifron u jednom intervjuu. “Životinja ne može da se obuzda i osuđena je na svoje instinkte. Nasuprot tome, mi imamo bori se ili bježi mehanizam, ali to dolazi sa visokom cijenom. Većina nas je frustrirana jer mora da se obuzdava, ali neki ljudi izgube kontrolu i eksplodiraju.
Ovo je film o ljudima koji eksplodiraju, i svi možemo da razumijemo zašto. Svaki put kad čitam o nekome ko je navodno uradio nešto iracionalno ili varvarski, razmišljam kako mi ta osoba uopšte nije strana”, kazao je Šifron i izjavio kako je scenario pisao u kratkim naletima dok je radio na drugim projektima, i to mu je pružalo svojevrsnu katarzu poslije događaja koji su ga uznemirili.
A kada je poslao scenario ostalim saradnicima, svi su se saglasili sa njim i prepoznali se u situacijama.
Bonus video:
