"Ako im duguješ novac, a ne želiš da propadneš, vratiš im novac.“

Lanisterima ponestaje zlata. Bankari postaju nestrpljivi. Feudalni sistem seksa i moći je u samrtnim mukama. Sigurno je revolucija neizbježna?
5 komentar(a)
Igra prijestola, Foto: Beta/AP
Igra prijestola, Foto: Beta/AP
Ažurirano: 08.04.2015. 12:47h

Elita je u problemu, njihovi izvori bogatstva su presušili, njihovu civilizaciju spolja napadaju besomučni fanatici – dok iznutra bukti narodna pobuna. Ne, to nije eurozona – to je Vesteros, mitska postojbina „Igre prijestola“.

Upravo je JRR Tolkin, otac fantastične fikcije, sumirao privlačnost ovog žanra, koji je u posljednjih 60 godina postao građa moderne kulture: „To je Drugi svijet, u koji i stvaralac i posmatrač mogu ući i zadovoljiti svoja čula dok su u njemu“.

Zašto toliko tih fiktivnih svjetova liči na feudalizam u krizi? Od Tolkina i CS Luisa, preko stvaralaca međuzvjezdanih svjetova, poput pisca „Dine“ Frenka Herberta, i sada „Igre prijestola“, najuspješniji fantastični romani ne oslikavaju samo spoljni sjaj feudalizma – kraljeve, mučenja i dvoboje – već zaista predstavljaju pravu krizu feudalnog društva.

„Igra prijestola“ kao romantizovana kriza feudalizma

U modernoj fantastici uvek postoji kriza sistema: kako kriza ekonomskog poretka, tako i kriza magije koja proističe iz njega. U književnoj teoriji postoji čak i stručan termin za taj ključni trenutak: „popuštanje“. U svojoj Enciklopediji fantastike, Džon Klut i Džon Grant, opisuju popuštanje kao „stalnu prijetnju propasti“, koju prate sveprisutna žalost i osjećaj nepravde u svijetu.

Dok Vesteros priprema svoja u teretani zategnuta i izdepilirana bedra za petu sezonu, proces popuštanja odavno je već uzeo maha. Sa ledenog sjevera već navire duhovni svijet; u prekomorskim zemljama već je počela pobuna robova.

Ekonomiju Vesterosa sve izvjesnije očekuje sistemska propast. Vladajuća porodica Lanister svoje je bogatstvo stekla jer posjeduje većinu rudnika zlata. U Vesterosu je valuta trometalna: zlatnici, srebrnjaci i bronzane kovanice koje svoju vrijednost duguju metalu iz kog se kuju – a ne centralnoj banci i njenoj „garanciji isplate“ kao u stvarnom životu.

Problem je što je u četvrtoj sezoni veliki šef Lanisterskog klana, Tajvin, šokirao sve: rudnici zlata nisu ništa proizveli prethodne tri godine. Povrh toga, Lanisteri duguju tonu para nečemu što se zove Gvozdena banka. „Svi živimo u njenoj sjenci“, kaže Tajvin, „ali niko od nas to ne zna. Ne možeš da pobjegneš od njih, ne možeš da ih prevariš, niti poljuljaš izgovorima. Ako im duguješ novac, a ne želiš da propadneš, vratiš im novac.“

Ako vas ovo dosta podsjeća na Grčku i Evropsku centralnu banku, to je samo zato što njihov sadašnji sukob reflektuje suštinsku promjenu težišta moći do koje je došlo pred kraj feudalizma: dugovi akumulirani tokom korumpiranog pokroviteljskog sistema, čija su sredstva presušila, upravo su ono što je na kraju i srušilo sistem.

Iz feudalizma u kapitalizam?

Ako se istorijski materijalizam primijeni na slučaj Vesterosa, zaplet pete i šeste sezone moguće je predvidjeti. Ono što se desilo sa feudalizmom je to da, kada su se kraljevi našli u dužničkom položaju prema bankama, isprva su to pokušali da srede golom silom. Pravi kralj Edvard III je svoje italijanske bankare zatvorio u Londonsku kulu, sve dok mu nisu oprostili dugove.

Ipak, moć trgovine vremenom je slamala kraljevsku moć. Feudalizam je utro put kapitalizmu, baziranom na trgovcima, bankarima, kolonijalnim pljačkanjima i trgovini robljem. Pojavio se papirni novac, kao i složen bankarski sistem koji je tu da ublaži probleme poput nestanka zlata u vašem rudniku.

Ali da bi se sve to desilo, treba vam vladavina prava. Treba vam da moć kraljeva postane predmet ustavnog prava i moralni kodeks koji će da reguliše poslovanje, trgovinu i porodični život. Do toga neće doći u Vesterosu, gdje je lajfstajl elite sinonim za silovanja, pljačkanje, proizvoljno ubijanje, mučenje i usputni seks.

Vesterosu nije potrebna invazija vukodlaka sa ledenog sjevera, već dolazak nove vrste ljudi: oni bi trebalo da budu obučeni u crno, sa bijelim čipkanim okovratnicima, ozbiljnim licima i averzijom prema seksu i piću. Drugim riječima, Vesterosu trebaju kapitalisti – poput onih koji nas mrko gledaju sa holandskih portreta iz XVII vijeka. Kao i u Holandskoj republici i Engleskom građanskom ratu, oni bi trebalo da pokrenu revoluciju.

Takve stvari ne mogu da se dese u svijetu fantazije. Proces popuštanja nikada ne smije da se završi; da bi dramska uobrazilja bila uspješna, on mora biti vječit.

Zašto fantazija?

Postoji razlog zbog kog toliko fantastičnih fikcija prisvaja koncept feudalizma koji je uvijek u krizi, ali nikada srušen. To je idealna podloga za dramatizaciju svih skrivenih želja ljudi koji žive u modernom kapitalizmu.

Tolkinova generacija – izbrazdana ožiljcima industrijskog ratovanja – žudjela je za vrijednostima heroizma i milosti, vezivanih za borbe lice-u-lice iz prošlih vremena. Vilijam Moris, čiji je utopijski socijalistički roman Vijesti niotkuda smešten u kvazi-srednjovjekovni Hamersmit, žudjeo je za vještinom, zanatom, lepotom pojedinačnih predmeta – što je bio bijeg od brutalnosti industrijske masovne proizvodnje.

Budući istoričari društva, kada se budu osvrtali na popularnost „Igre prijestola“, neće se mnogo mučiti oko dešifrovanja skrivenih želja generacije navučene na ovu seriju. To su: „sve navedeno“, plus višepartnerski seks.

Zarobljeni u sistemu zasnovanom na ekonomskoj racionalnosti, mi želimo da moć označava nešto više od granice na kreditnoj kartici, ili svrhe našeg posla. Niko ne sjedi kod kuće, gleda ovu dramu i mašta da je tek neki rob, seljak ili služavka: pozvani smo da maštamo da smo neki od onih likova sa misijom – Deneris Targarjen, prelijepa žena sa pripitomljenim zmajevima, ili neuništivi bradati frajer poput Džona Snoua.

Na socijalnoj psihologiji je da objasni dugoročnu popularnost fantazije i njenu evoluciju ka soft-porn žanru. Politička ekonomija može samo da istakne protivrječnosti i ukaže na to kuda one vode.

Dakle, negdje tokom pete ili šeste sezone, predviđam da će Lanisteri pasti, baš kao što su i feudalisti pali, osim ako ne otkriju neku do sada neistraženu teritoriju, punu zlata i lakih žrtava, baš kao što je Španska monarhija učinila tokom stvarne krize feudalizma.

Od početka je misterija da li preko mora, zapadno od Vesterosa, postoji još neka neka zemlja. Moja pretpostavka je da je mora biti i da će neko uskoro biti poslat da je pronađe.

Bonus video: