Još jedan Robokap sa Konika

Režiser Nil Blomkamp je pažnju na sebe skrenuo remek-djelom „Distrikt 9“, nakon čega je slijedio relativno razočaravajući „Elizijum“. Već u prvih nekoliko kadrova njegovog trećeg filma, odnosno „Čepija“, jasno je da Blomkamp postaje žrtva sopstvene estetike
104 pregleda 0 komentar(a)
Čepi, Foto: Screenshot (YouTube)
Čepi, Foto: Screenshot (YouTube)
Ažurirano: 04.04.2015. 18:31h

Čepi: Robot koji je promijenio svijet (Chappie, Neill Blomkamp, 2015)

U jednoj od svojih priča, Dostojevski je napisao kako djecu nikada ne treba lagati. Ako odraste na bajkama koje uvijek imaju srećan kraj, dijete će kasnije biti šokirano time što u stvarnosti pravda ne pobjeđuje. Veliki pisac je smatrao da je skrivanje povremeno surove slike svijeta od najmlađih glavni razlog njihove kasnije frustracije. Sa druge strane, kada bi svi roditelji poslušali njegov savjet, vjerovatno bi nihilizam bio prisutniji u vrtićima, dok bi se Niče čitao umjesto Crvenkape. Ako u priču uključimo vještačku inteligenciju, a obdanište zamijenimo osiromašenim kvartovima Južnoafričke Republike, dobijamo sinopsis filma „Čepi“.

Dion Vilson (Dev Patel) je naučnik koji dizajnira policijske robote. Njegov projekat je izdašno finansiran od strane firme u kojoj radi, što izaziva ljubomoru njegovog kolege Vinsenta Mura (Hju Džekmen). U međuvremenu, grupa kriminalaca na čelu sa Ninđom (Votkins Tjudor Džons) i Jolandom (Anri Dutua) mora da sakupi novac za mafijaškog bosa. Kako bi uspjeli u tome, dolaze na ideju da kidnapuju Vilsona kako bi on za njih reprogramirao policijskog robota. Ono što ne znaju je da Vilson potajno radi na razvoju vještačke inteligencije za koju nije siguran da li je može iskoristiti u vojne svrhe ili ne.

Režiser Nil Blomkamp je pažnju na sebe skrenuo remek-djelom „Distrikt 9“, nakon čega je slijedio relativno razočaravajući „Elizijum“. Već u prvih nekoliko kadrova njegovog trećeg filma, odnosno „Čepija“, jasno je da Blomkamp postaje žrtva sopstvene estetike. Kao i ranije, gledamo svojevrsni SF dokumentarac, odnosno vizuelno se kombinuje gangstersko okruženje sa kibernetikom. Tematski, akcenat je na socijalnim temama, ali za razliku od „Distrikta 9“ gdje je žanr odnosio prevagu nad društvenom kritikom, „Čepi“ je opterećen silnim poentama i simbolima baš kao što je bio i „Elizijum“.

Djeluje da je u jednom trenutku svoje karijere Nil odlučio da svijetu saopšti velike istine o kapitalizmu tako što će uvijek iznova snimati „Robokapa“ na Koniku. Problem je što su u ovoj hvale vrijednoj misiji razvoj likova, scenario i logika pali u drugi plan.

Postoji obilje motiva koje „Čepi“ analizira. Scenario koji potpisuju Blomkamp i njegova supruga Teri Tačel je bremenit i sadrži gotovo svako opšte mjesto sajberpanka. Kulturna osobenost geta je dočarana kroz prebivalište gangstera koje tumače muzičari iz južnoafričkog benda „Di Antvort“. Sve ono što je prisutno u njihovim spotovima, a za šta je zaslužan fotograf Rodžer Bolen, vidimo i u filmu. Kako bi se naglasila korporativna bezdušnost, naši junaci će biti opsjednuti brendovima, a gotovo svaki dio garderobe, od donjeg veša do marame, će biti sašiven od američke zastave.

Sličnu napadnu simboliku vidimo i u prikazu Vinsentovog lika. Iako je jasno rečeno da je on nekadašnji vojnik, njegova konzervativnost se pojačava time što se Vinsent neprestano krsti, što ukazuje na stereotip militantnog hrišćanina koji je nužno desničar. Nije slučajno što Dion konstruiše Čepija, robota koji misli svojom glavom, dok Vinsent konstruiše praznu hidrauličnu ljušturu kojom čovjek upravlja iz daljine. Spolja gledano, oba su roboti, ali dok je Čepi slobodan koliko sam želi da bude, Vinsentov droid je, u najboljem slučaju, slobodan koliko i njegov tvorac. Iako se više puta ističe kako je Čepi natprosječno inteligentan, gledaoci to neće vidjeti. Time što je razapet između naučnog i gangsta oca, lakovjerni Čepi naslijeđuje i njihov pogled na svijet. U smislu društvene kritike, ovakav razvoj događaja je idealan zato što pokazuje da čak i najinteligentniji robot na planeti nema šansu da ostvari svoj potencijal ako je osuđen da se razvija u siromašnom i opasnom predgrađu.

U završnom optimizmu, autori prenebregavaju činjenicu da Čepi lako može evoluirati u Vinsenta. Apsolutna sloboda uparena sa dobrim algoritmom ne mora nužno voditi do zaključka da je svijet vrijedan spašavanja. Zbog toga je „Čepi“ daleko uspjeliji kao nepretenciozan dječiji film na tragu „Kratkog spoja“ nego kao alegorija o savremenom društvu. Da li to ikako mijenja svijet ili ne ostaje nejasno čak i Blomkampu.

OCJENA: 5/10