DRUŽENJE SA PJESNIKOM

Ralević inspirisao djecu da pišu poeziju

Poetsko veče Vladimira Ralevića održano u Narodnoj biblioteci Budve, učenici mu poklonili stihove
158 pregleda 0 komentar(a)
Velimir Ralević, Foto: Narodna biblioteka Budva
Velimir Ralević, Foto: Narodna biblioteka Budva
Ažurirano: 05.04.2019. 00:20h

Poetsko veče crnogorskog pjesnika Velimira Ralevića održano je za vikend u Narodnoj biblioteci Budve. Ralević je najpoznatiji po svojoj poeziji za djecu, pa je o njegovom stvaralaštvu govorila profesorica Zorica Joksimović, koja je sa učenicima pripremila i recital. Učenici, polaznici recitatorske sekcije i radionice kreativnog pisanja kazivali su stihove Velimira Ralevića, ali i svoje, inspirisane poezijom ovog autora.

Joksimović se, govoreći o djelu crnogorskog pjesnika, ponajviše fokusirala na zbirku “Pišem joj verse ljuvene” objavljenu prošle godine.

“Zbirka poezije ‘Pišem joj verse ljuvene’ u svom poetskom biću koncipirana je kao spoj tradicionalno-epskog i savremenog, spoj gdje pjesnik, kao mjerač ljubavi, ređa pjesničke slike vješto biranim riječima i gotovo zaboravljenim sintagmama koje stoje kao putokazice na drumu do čitaoca... Crnogorski Petrarka pjeva svojoj usnuloj dragoj verse ljubavne sa porukom iskazanom u majstorskom stihu da ‘poleti bulkama’. Cvijet bulke simbol je svih onih ljubavi: ostalih, nedosanjanih, neljubljenih i dalekih, ali i onih uzdignutih visoko iznad savremenog bitisanja u neprolaznost”, objasnila je ona.

Profesorica je uočila i da su osnovni motivi Ralevićeve zbirke „Pišem joj verse ljuvene“: žena, pjesma i bulka, kao stvarnost, mašta i san, “poput svetog trojstva, čine nosive motive građe literarnog krsta Ralevićeve zbirke ‘Pišem joj verse ljuvene’ na kojem je razapet sam lirski subjekat”.

Pjesnik Ralević ljubav ispisuje uzvišeno antički, ali istovremeno, kako ističe dalje Joksimovićeva, pripada pjesnicima “sa kojima čitalac na prvu uspostavlja kontakt i zavoli se kao što volimo Miku Antića ili Jesenjina. Njegovi stihovi komuniciraju između sebe sa posebno prisutnom autorefleksijom, a prisutna je i ona autocitatološka veza sa autorom koju nalazimo i u poeziji Vita Nikolića”.

Ove godine Ralević je objavio i zbirku poezije “Panjevanje”, a u pokušaju da odgovore na pitanje što je to panjevanje, učenici su imali različite asocijacije poput: “panjevanje je kad sjedi drvo na panj, pa se spanjevaju”, ili: “kad od dobrog drveta ostane samo panj, a dječaku treba panj da panjuju pod stare dane”.

Autor zbirke je izrazio uvjerenje da su tumačenja učenika bolja od originalne inspiracije.

“U njihovim godinama za mene je panj bio neki pjesnik; recimo svi smo učili pjesmu ‘Albatros’ od Bodlera… Taj pjesnik je u stvari to stablo koje stremi ka nebu; šta sve ima u svojim krošnjama: i ptice i gnijezda, a sredina mu ne da da ide u visinu i onda ga jednostavno posiječe i to je panj”, objasnio je Ralević.

U zbirci “Panjevanje” jedan od ciklusa nosi naslov “Palindromne pjesme” (čitaju se isto i otpozadi), a Ralević je objasnio otkud inspiracija za takav stvaralački poduhvat i igru riječima.

“To su eksperimenti u poeziji i za djecu i za odrasle. U poeziji za djecu to je čitav ciklus u kojem ima i rebusa i zadataka da se u stihovima traže države, rijeke, planine, brojevi i sl. A što se tiče palindroma u poeziji za odrasle, to je recimo u srpskoj književnosti radio Raša Popov u mnogim ciklusima pjesama”, kazao je pjesnik.