SPORNI STAVOVI VJEŠTAKA

Sudovi se sakrili: Kako je policajac Rabrenović oslobođen

Tužilac tvrdio da samo članovi porodice Rabrenović mogu biti izvršioci djela, iz presuda se zaključuje da su sudovi saglasni
275 pregleda 19 komentar(a)
Milenko Rabrenović, Foto: Savo Prelević
Milenko Rabrenović, Foto: Savo Prelević
Ažurirano: 04.04.2019. 15:47h

Sin Milenka Rabrenovića koristio je telefon sa koga su upućene prijetnje Oliveri Lakić u februaru 2011. Tri člana njegove porodice koristili su i telefonski broj koji u januaru i februaru te godine "putuje" sa bivšim šefom obezbjeđenja Veselina Veljovića po Crnoj Gori, a ista kartica korišćena je i u aparatu sa kojeg su upućene prijetnje novinarki "Vijesti", njenoj kćerci i cimerki.

Rabrenović je u maju 2010. imao kontakt sa njemačkim brojem sa kojeg je prijećeno a u istrazi to nije mogao da objasni. Nije mogao da objasni ni kako su se sporni telefoni i kartica našli u posjedu njegove porodice.

Nećete spasiti redova Milenka

Ništa od ovoga nije bilo sporno sudiji podgoričkog Osnovnog suda Larisi Mijušković Stamatović i njenim kolegama iz Višeg suda Miljani Pavlićević, Radomiru Ivanoviću i Branki Bošković, ali su Rabrenovića ipak pravosnažno oslobodili optužbe za ugrožavanje sigurnosti zbog "nedostatka dokaza".

Oba suda su se u obrazloženju presuda pozvala na pravilo da sve dokaze koji terete okrivljenog u koje postoji bilo kakva sumnja treba tumačiti u korist okrivljenog, odnosno ne mogu se prihvatiti. Iz presuda se može zaključiti da su oba suda saglasna da su prijetnje mogli uputiti samo Rabrenović, njegov otac, njegova supruga i njegov tada maloljetni sin.

Rabrenović je bio optužen da je 9. i 10. februara pozivom i SMS-om upućenim drugoj novinarki "Vijesti" vrijeđao Lakićevu i prijetio njenoj kćerki i cimerki, nakon što je ona objavila nekoliko članaka o sumnjama da se mojkovačka fabrika duvana bavi ilegalnom trgovinom cigareta a radnik "Tare" ugrozio sigurnost Lakićeve i njenih kolega kod hangara u Donjoj Gorici, za šta je kasnije pravosnažno osuđen.

Ključni oslonac sudija za oslobađajuću odluku je kontradiktorno mišljenje sudskog vještaka Predraga Boljevića. On je prvo u pisanom mišljenju zaključio da su, na osnovu analize listinga poziva sa svih kartica i aparata i njihovog vremena i lokacija, Rabrenović i korisnik telefona sa kojeg je prijećeno iste osobe.

Vještak je, međutim, na glavnom pretresu na osnovu istog nalaza i činjenica promijenio mišljenje. Rekao je da se prethodno "isuviše tvrdo" izjasnio, te da njegovo novo mišljenje glasi da samo "postoji mogućnost" i "indicije" da je riječ o istim osobama.

Tužilac Saša Čađenović je u žalbi na prvostepenu presudu naglasio da je Boljevićevu promjenu mišljenja sud prihvatio "zdravo za gotovo", ne navodeći razloge za to.

On piše da je Boljević svoj nalaz i prvo mišljenje dao na osnovu "suvih listinga", da nije znao ko su vlasnici drugih telefonskih brojeva, nije znao gdje Rabrenović živi i radi, "niti je znao njegove navike, pa je ipak u osnovnom nalazu utvrdio da se radi o istoj osobi".

"Izjašnjenje na glavnom pretresu vještaka nema utemeljenja u novim činjenicama, te samim tim promjenu mišljenja vještaka treba posmatrati kao izazvanu drugim činjenicama ili okolnostima koje su van materijalnih dokaza, jer je zadatak vještaka da svoj nalaz i mišljenje temelji isključivo na materijalnim dokazima, a ne nikako na subjektivnim ocjenama odbrane ili optužbe".

Tužilac je zaključio da "pri činjenici koju je vještak iznio u osnovnom nalazu i mišljenju da je ista osoba koristila i sporni telefonski aparat i broj telefona" Rabrenovića, "a u odsustvu materijalnih dokaza koji bi izmijenili nalaz, ...promjenu mišljenja vještaka ne treba uzeti kao tačnu i istinitu".

Međutim, Viši sud u presudi navodi da je Boljević "samo pojasnio osnovni nalaz i mišljenje... jer data pojašnjenja nisu, po ocjeni ovog suda u suprotnosti sa osnovnim nalazom i mišljenjem", već je vještak to "samo... proširio".

Kao drugi ključni razlog za oslobađanje Rabrenovića oba suda pozivaju se na tvrdnju vještaka da je moguće "klonirati" identifikacione brojeve telefonskih aparata, (IMEI), pri čemu bi se poziv sa dva aparata u isto vrijeme registrovao na različitim mrežama kao isti telefon. Vještak Boljević je to saopštio na pitanje Rabrenovićevog advokata, ali je rekao da se u svojoj praksi sa tim nije sretao, niti zna da je u Crnoj Gori do sada bilo takvih slučajeva, jer se time nije bavio.

Tužilac u žalbi tvrdi da se iz listinga svih kartica i aparata sa kojeg je prijećeno sa svih mobilnh mreža vidi da se takva "naučna teorija" nije desila u ovom slučaju.

"Jednostavnim upoređenjem svih listinga neminovno (se) mora izvući zaključak da je u spornom periodu na teritoriji Crne Gore postojao samo jedan telefonski aparat IMEI broja 352708006551300. Tu činjenicu sud nije utvrđivao, ali je po ocjeni optužbe ista jedna od odlučnih, jer upravo na suprotnom zaključku sud temelji svoju odluku", tvrdi tužilac.

Ekspert koga su "Vijesti" kontaktirale tvrdi da bi ovakav stav sudova mogao dovesti u pitanje sve prošle i buduće istrage i presude, bazirane na telefonskim listinzima.

"Svaki okrivljeni se može pozvati na ovu teoriju, i tvrditi da je registrovani poziv sa njegovog aparata ostvaren sa "kloniranog" identifikacionog broja, a tužilac bi morao da dokazuje da nije, a to ne može uvijek dokazati", rekao je ekspert koji je želio da ostane anoniman.

Tužilac u žalbi navodi da prvostepeni sud nije cijenio nalaz vještaka, već samo njegovo kontradiktorno mišljenje, a iz nalaza se vidi da se komunikacija sa njemačkog i Rabrenovićevog broja odvija u razmaku od najviše nekoliko minuta a veoma često od samo nekoliko sekundi na istom prostoru, na teritoriji čitave Crne Gore.

Pošto "nije sporno da se telefonski aparat nalazio u vlasništvu porodice Rabrenović, broj lica koja su u danima 09. i 10. 02. 2011. godine uputila prijetnje, po logici stvari i racionalnom zaključivanju dolazi se do odlučne činjenice da samo članovi porodice Milenka Rabrenovića mogu doći u obzir kao izvršioci", tvrdi tužilac.

Sa tim su saglasna oba suda. Vještak je našao da je Rabrenović sa svog broja od 1. januara do 15. februara 2011. godine 38 odsto kontakata ostvario sa Starog aerodroma, gdje živi, a da je u istom periodu i u istoj zoni broj koji "putuje" sa njim ostvario 28 odsto kontakata.

Obrazloženje presude Višeg suda po žalbi tužioca na pet stranica na presudu Osnovnog suda od 44 strane, stalo je na stranicu i po. Viši sud je žalbu riješio za samo nekoliko sedmica od kada je predmet stigao iz Osnovnog suda.

Grgurović lagao da je koristio broj koji "putuje" sa Mićom

Nekoliko dana nakon upućenih prijetnji, Danilovgrađanin Milan Grgurović lažno se prijavio da je to uradio. On je u postupku slagao da su telefon sa koga je prijećeno broj 068/389-856 koji "putuje" sa Rabrenovićem svuda po Crnoj Gori njegovi, te da ih je bacio u Zetu. Međutim, taj broj je korišćen i nakon tog navodnog događaja.

Sudija Željka Jovović dva puta je osudila Grgurovića na godinu zatvora a Viši sud dva puta ukidao tu presudu. Sudija Goran Đuković ga je oslobodio optužbi za lažno prijavljivanje, jer je kao navodno osumnjičeni imao pravo da se brani i neistinama.

Međutim, policajci koji su vodili istragu, na čelu sa Ekanom Jasavićem, nikada nijesu objasnili kako su saznali da je Grgurović osumnjičen, što navodi na sumnju da se Grgurović sam prijavio po nečijem nagovoru. Isti advokat je branio i Grgurovića i Rabrenovića. Obojica su tvrdila da se ne poznaju.

Uvijek prvo zvao Veljovića

Iz listinga telefonskih poziva se vidi da je Rabrenović sa svog broja nekoliko minuta nakon upućenih prijetnji pozvao Veljovića i razgovarao sa njim 50 sekundi. Prijeteći poziv je upućen 9. februara u 19:51:12 i trajao je 74 sekunde a Rabrenović je svog šefa pozvao u 20:00:40 sekundi sa prostora kojeg pokrivaju iste bazne stanice kao i prijeteći poziv.

Rabrenović je sjutradan ujutro dva puta razgovarao sa Veljovićem u razmaku od petnaestak minuta. On je bio u isto vrijeme i u istom prostoru koje pokrivaju bazne stanice operatera, sa kojeg je tog dana upućena i prijeteći SMS. Prva osoba koju je Rabrenović pozvao, nakon što je saznao za šta ga tužilaštvo tereti, je Veljović.

Ivanović: Nedodirljivi osiguravaju nekažnjivost i za "sitne ribe"

Direktor “Vijesti” Željko Ivanović rekao je da “skandal sa ovakvim presudama” predstavlja još jedan dokaz da se novinarima u Crnoj Gori može i dalje nekažnjeno prijetiti, da se mogu fizički napadati pa i ubijati.

"Pokazalo se i da je crnogorsko pravosuđe sluškinja politike. I da čak i kada se tužilaštvu omakne da do određenog nivoa profesionalno odradi posao, 'propust', ispravi sudstvo. Ili obrnuto. Snažan je utisak da ne samo premijer već i svi njegovi ljudi, iz državnog ili kriminalnog miljea, djeluju kao nedodirljivi i i otuđeni centri moći koji formalno ili neformalno kontrolišu crnogorske službe bezbjednosti i pravosuđe i time obezbjeđuju nekažnjivost za zlodjela prema našim kolegama, čak i kada su nalogodavci 'sitnije ribe'”, rekao je Ivanović.  

On je kazao da će “vlasti morati da sa liste malog broja navodno riješenih napada - jer ni u jednom naredbodavci nijesu otkriveni - uklone slučaj i koleginice Lakićeve”.

“Kao što vidimo, niti su policija i pravosuđe otkrili pozadinu napada, niti su sankcionisali one koji su joj prijetili i stvarali atmosferu linča koja je porodila kasnije i fizički napad na nju”.

On je rekao da će “Vijesti” o ovome obavijestiti sve relevantne domaće i međunarodne organizacije i tražiti da osude ovakvo ponašanje naših sudova i da insistiraju na kompletnom rasvjetljavanju slučaja.

“Takođe, ovaj epilog sugeriše na preispitivanje učešća predstavnika “Vijesti” u Komisiji za istraživanje napada na novinare, jer je sve očitije da je vlast pristala da je osnuje zbog straha od Brisela, a ne zbog iskrene volje da se napravi pomak na ovom planu”, rekao je Ivanović.

Medenica i Stojković nekažnjeno pokušali da utiču na istragu protiv Rabrenovića

Tokom istrage protiv Rabrenovića, policijski inspektor Siniša Stojković koji je učestvovao u istrazi prijetnji, pokušao je da utiče na tužilaštvo.

On je šeficu podgoričkog tužilaštva Ljiljanu Klikovac, prema njenim navodima, upozorio da bi dalje vođenje tog postupka ugrozilo napredovanje Veselina Veljovića na mjesto direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost iVladana Jokovića na mjesto direktora Uprave policije, ukazujući joj da su ova napredovanja navodno dogovorena u političkom vrhu”.

Osim toga, u saopštenju VDT-a navedeno je da je Stojković ukazao Klikovac da bi, ukoliko se nastavi ovakva istraga, mogla da dovede do smjena i u vrhu Tužilaštva. Iako uhapšen i optužen, Stojković nije dospio do suda jer je sudija Milenka Žižić zaključila da on nije imao profesionalni status ni bitan položaj u društvu da bi mogao da utiče na tužioce.

I predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica, tražila je krajem 2012. od tužioca Saše Čađenovića informacije o istrazi protiv Milenka Rabrenovića. Čađenović je o telefonskom pozivu Medenice i razgovoru sa njom sačinio službenu zabilješku i proslijedio na dalji postupak, ali povodom toga ona nikada nije saslušana.

I Stojković i Medenica tvrdili su da su samo htjeli da se “informišu” o slučaju.

Preporučujemo za Vas