Marina Abramović, najpoznatija svjetska umjetnica performansa, lansirala je 10. marta novi projekat u Sao Paulu, u Brazilu. Riječ je o jedinstvenom performansu koji je, kako Marina kaže u promotivnom video klipu, baziran na nečemu što ona naziva „Abramović metod“.
Naime, svaki dan će 96 ljudi moći da prođe kroz jedinstven performans kroz koji će proživjeti posebno iskustvo.
Posjetioci će moći da dožive posebno iskustvo kroz tri osnovna ljudska položaja: stajanje, sjedjenje i ležanje. Ambijent u kojem će to raditi je posebno izgrađen od 1,5 tona minerala u kombinaciji sa drvetom. Svi elementi poput stolica, kreveta i jastuka imaju posebne energetske vrijednosti i propozicije, navodi se na zvaničnoj FB stranici Marine Abramović. Projekat, čiji je kustos Jochen Voltz, se zove „Terra Comunal“.
„Živimo u vijeku u kojem se živi veoma brzo i svi smo stalno zauzeti. Moramo da usporimo život. Dođite i doživite novo iskustvo. Učešćem u mom projektu dobićete sasvim novo životno iskustvo“, poručuje Marina Abramović u promotivnom video klipu.
“Terra Comunal” dijelom predstavlja i retrospektivu 40-godišnje karijere Marine Abramović koja je protekla u istraživanju mogućnosti nematerijalne umjetnosti.
Ovaj dio izložbe zauzima oko 800 metara kvadratnih prostora SESC Pompeia's Living Area i potpuno je posvećen osvrtu na najznačajnije nastupe umjetnice od ranih 1970-ih je do danas. Prvi citat Abramovićeve na zidu ove izložba je:”Oduvijek sam voljela jednostavnost u smislu geometrije, arhitekture, boje, u svim elementima - i unutar samog performansa. Ali iza jednostavnosti, moj rad zahtijeva trud i pripremu”. Dualizam između jednostavnosti i napora je nit koja se provlači kroz cijelu retrospektivu. Iako je estetski i strukturno vrlo jednostavna, podrazumijeva se da gledaoci moraju biti u potpunosti prisutni u cilju povezivanja sa umjetničkim djelom.
Putovanje kroz pet oblasti određenih da predstavljaju neke od prvobitnih radova Abramovićeve počinje sa radom “Umjetnik je prisutan (2010)”, performansom održanim u MoMI u Njujorku. Ovo je daleko najpoznatijih i, prema umjetnici, jedan od najtežih poduhvata koji je ikada preduzela. Tokom 736 časova, Abramović sjedjela na stolici, nepokretna, i gledala u oči 1.675 ljudi.
Na sredini prostorije posvećenom radu “Umjetnik je prisutan”, postavljene su replike stola i stolica korištenih u performasu i projekcije na dva zida: jedna je širok izbor portreta snimljenih dok su posjetioci sjedjeli preko puta Abramovićeve tokom performansa, a druga je skup fotografija lica umjetnice u različitim trenucima tokom 736 sati. Svi portreti djelo su fotografa Marka Anelija.
Naredna prostorija posvećena je performansu “House with an Ocean View” (2002), a dugotrajnom radu koji je predstavljen u galeriji “Sean Kelli” u Njujorku. Ovaj performans je upriličen da razotkrije transparentnost i ranjivost umjetnika, povećavajući energiju između izvođača i publike. U ovom radu, umjetnica je živjela u tri viseće i povezane male sobe izgrađene za performans da bi bila izložena javnosti u svakom trenutku. Tu je ostala 12 dana bez hrane ili govora, samo koristeći vodu za piće i kupanje, i naizmjenično mijenjala tri položaja tijela: sjedjela je, stajala i ležala.
Na displeju su prikazani svi predmeti korišteni u “House with an Ocean View”: bademovo ulje, sapun bez mirisa, metronom, 12 pamučnih peškira, 12 pari pamučnog veša, 12 majica i sedam pamučnih košulja. Tu su i stolice sa slušalicama gdje posjetioci mogu da slušaju Abramovićevu kako detaljno opisuje svoje iskustvo tokom performansa.
Performans “512 sati” iz 2014, koji se odvijao u galeriji “Serpentine” u Londonu, posljednji je od tri glavne instalacije prikazane u “Terra Comunal”. Tokom trajanja ovog performansa, Marina Abramović u bila u direktnoj interakciji sa publikom, ponekad držeći ih za ruku ili šapućući im uputstva na uvo. Abramovićeva je pozvala ljude da ostave svoje lične stvari i društvene navike na vratima i da samo budu sa njom, istražujući njihov osjećaj za vrijeme, prostor i odnos prema drugima. Video dnevnici koje je na kraju svakog dana snimala Marina i njena saradnica Linzi Pajsinger ilustruju improvizatorsku prirodu “512 sati”, gdje dva umjetnika razmjenjuju priče o strujama energije koje prolaze kroz galeriju i opisuju svoje različite interakcije sa posjetiocima. Na raspolaganju za gledanje posjetiocima su i intervjui sa učesnicima.
U sljedećem prostoru su Marinini takozvani “transitory objects” ponuđeni posjetiocima, uključujući “Bed for Human Use” (Krevet za ljudsku upotrebu), “Time Energiser”, “Inner Sky” (Unutrašnje nebo), “Shoes for Departure” (Cipele za odlazak) i “Chair for Departure” (Stolica za odlazak), između ostalih. Ovi predmeti, napravljeni od kristala, magneta i drveta, dizajnirani su na osnovu energetskih svojstava sirovine.
Ostatak retrospektive, mahom videografski, posvećen je brojnim drugim izuzetnim djelima umjetnice.
Ovaj sadržaj, kao i sve ostale koji se paralelno odvijaju u “Terra Comunal” moguće je vidjeti besplatno do 10. maja.
Arhivski snimci "Rima 5" i "Oslobađanja tijela"
Posjetioci mogu da vide instalaciju sačinjenu od 14 videa na jednom kanalu. Ova video portret galerija sastoji se od nekoliko radova, počevši od 1974. do ranih 2000-ih. Kao cjelina, zbirka istražuje centralne teme u radu Marine Abramović, kao što su trajanje, prolaznost i izdržljivost.
Konačno, na svakom potpornom betonskom stubu posred starog zdanja fabrike, mogu se vidjeti arhivski snimci ranih performansa “Ritam 5” (1974) i “Oslobađajnje tijelo (1975), zajedno sa Marininim zajedničkim projektima sa njenim bivšim partnerom Ulajem. Noviji radovi, kao “Solo” iz 2010, “Ispovijesti”, takođe su prikazani ovdje. U ovom videu, Marina je oči u oči sa magarcem sat vremena, dok govorio o svojoj prošlosti, sjećanjima iz djetinjstva, životnom putu i čak nekim duhovitim anegdotama.
Bonus video:
