Čitanjem pisanih dokaza, u Višem sudu u Podgorici, nastavljeno je suđenje menadžmentu CKB-a, zbog sumnje da su odoravanjem šest kredita bez sredstava obezbjeđenja, pričinili štetu CKB-u oko sedam miliona eura.
Sudija Ana Vuković je pročitala zahtjev za odobravanje kredita kojim se firma “Akapulko” vlasništvo Gojka Krstovića 10. januara 2005, obratila CKB, za izdavanje garanicije u iznosu od 500.000 eura, za plaćanje ino dobavljaču. Krstovićeva firma se bavila distribucijom južnog voća, a u tom pomenutom periodu je kupila banane od firme “Komako” iz Torina u iznosu od 300.000 eura.
Advokat Goran Rodić, branilac Milke Ljumović i Bose Tatar, generalnog direktora i njenog zamjenika CKB, prigovorio je ovom dokazu, ocjenjujući da se radi o kreditu i garanciji, ali da u spisima predmeta tih dokaza nema, ili makar to odbrani nije dostavljeno.
Zamjenica specijalnog tužioca Marija Raspopović je dodala da ako nema u spisima, onda tih dokaza stvarno nema.
Advokat Vladan Bojić, banilac Jelice Petričević, je dodao da u spisima nema ni mjenice ni mjeničnog ovlašćenja koje je "Akapulko" dao, a koja je predviđena u ugovoru o davanju garancije, te da je očigledno da je ta garancija očigledno postojala, kako je to dobro primijetio kolega Rodić.
Advokat Branislav Lutovac je primijetio da osim toga, u spisima nema ni akta kojim je tužilaštvo izuzelo sve dokaze, već samo pismeni zahtjev. Tužilac Raspopović je napomenula da su prije uzimanja dokumentacije, službenici istražnog tima tužilaštva se CKB-u obratilo sa zahtjevom u kojem su detaljno naveli koji su im akti potrebni.
"U spisima takođe nedostaje mjenica i mjenično ovlašćenje "Akapulka", a takođe nedostaje i ugovor o hipoteci, pa to odbrana nije istakla, a upravo se optužnica zasniva na nedostatku sredstava obezbjeđenja", kazao je Vojislav Grujić, zamjenik specijalnog tužioca.
Punomoćnik CKB-a, advokat Zdravko Radošić, dodao je da u spisima nedostaje i zahtjev za pokriće da je plaćena garancija, i to zbog propusta banke, a advokat Bojić dodao da je prilikom kontrole poslovanja CKB, zainteresovani kupac OTP, morao to da tada da primijeti da nedostaje, a ne nakon desetak godina.
Advokat Rodić je napomenuo da je mađarski OTP kontrolisala poslovanje CKB-a šest mjeseci, a zatim i nakon kupovine banke, još godinu i po, kada je uslijedila dublja analiza, te da nisu isticali primjedbe da im nešto nedostaje od dokumentacije.
"Ova dokumenta nikada nisu ni postojala, tako da ona nisu zagubljena negdje u CKB-u. Da su postojali ugovori o hipoteci, banka bi se naplatila, i ne bi došla u situaciju o nenaplativosti potraživanja", kazao je Radošić. Sa njegovom tvrdnjom, nije se saglasila okrivljena Jelica Petričević.
"Na devizni račun "Akapulka" bio je priliv 9. februara 2007. od firme "San Franciska", i to u iznos od 427.000 eura, ali tog dokaza nema u spisima predmeta, tako da nije tačna tvrdnja advokata Radošića da CKB nije mogla da naplati potraživanje", ocijenila je okrivljena.
U ugovoru o plaćanju garancije od 10. februara 2005, koji je zaključen između CKB i "Akapulka", između ostalog se navodi da će CKB platiti obaveze u iznosu od 300.000 eura, ukoliko "Akapulko" ne plati kupljene banane. Rodić je izrazio sumnju u autentičnost ovog dokaza.
"Izražavam sumnju u validnost ovog dokaza, pa sumnjam da je ugovor naknadno pravljen. Pogledajte član 4 i 5 ugovora, koji su razlikuju po napisanom fontu slova. Ne radi se o originalnom dokumentu, jer u ugovoru piše da je urađen u četiri primjerka, a sudu je dostavljen samo jedan. Takođe, ovaj ugovor je napisan na svježem papiru, iako znamo da su stari 10 godina", smatra branilac.
Okrivljena Tatar je istakla da se 2005, nije upisivala hipoteka, već im je bila bitna mjenica sa mjeničnim ovlašćenjem, kao sredstvom obezbjeđenja. Izrazila je sumnju da je njen potpis na ugovoru, jer se u praksi ona potpisivala samo plavom olovkom, dok je u ovom slučaju potpis crnom olovkom.
"Ovdje je frešak, vrlo frešak potpis za dokument koji je star 10 godina", kazala je Tatar.
U dokumentu koji je pročitan na suđenju, "Akapulko" se 1. avgusta 2005. obratio CKB-u da ne plaća garanciju "Komako", sve do okončanja sudskog spora u Torinu. Gojko Krstović je priložio rješenje - izvještaj Sanitarne inspekcije, u kojem je navedeno da banane koje je "Akapulko" za 300.000 eura kupio od italjanske firme "Komako" nijesu za ljudsku upotrebu, te da treba da se unište ili da se vrate.
Krstović je zamolio CKB da ne plaća ino dobavljaču za robu, te da on kao vlasnik preuzima sve obaveze ukoliko bi banka imala štetu, ponudivši hipoteku. Reagovao je i Privredni sud u Podgorici, koji je rješenjem zabranio CKB-u da plati garanciju.
U ugovoru od 15. maja 2005. koji je "Akapulko" zaključio sa CKB-u, navedeno je da će ta firma na poseban račun usmjeriti 400.000 eura, te ako bude potrebno da izgubi spor u Torinu, bezrezervno platiti 300.000 eura, te kamatu, proviziju i troškove postupka. Advokat Bojić je dodao da je samo po naslovu ovo ugovor, a suštnski se radi o punudi "Akapulka".
CKB je 22. decembra 2010. obavijestila “Akapuko”, te da je ukupan dug 412.848,43 eura, a prava potraživanja su prenijeta na pravno lice "OTP faktoring", a advokat Lutovac je dodao da ovome treba da prethodi ugovor o prenosu potraživanja između OTP i OTP faktoring, ali da toga nema u spisima.
Tri kredita za "Okean gold"
Na suđenju je pročitan dosije firma "Okean gold" suvlasništvo Veselina Barovića, koja se 2007. godine obratila CKB-u za dodjelu kredita u iznosu od 702.000 eura.
Prema navodima optužnice, Milka Ljumović, generalni direktor CKB, zamjenik generalnog direktora i predsjednika kreditnog komiteta Bosa Tatar i Gorica Vujisić, direktor pravne službe banke, pribavile su korist "Ocean Gold", tako što su po dogovoru sa direktorom Ove Johansonom, odobrile kredit u iznosu od 702.588,65 eura, bez bilo kakvog sredstva obezbjeđenja kredita, usljed čega je na dan dospjeća naplate ovog kredita koji nije vraćen banci niti se u nedostatku sredstava obezbjeđenja banka mogla naplatiti, "Ocean Gold" je pribavljena imovinska korist nešto više od 702.000 eura.
Okrivljena Ljumović je objasnila sudu da se radi o tri kredita dodijeljena "Okean goldu".
"Poslovni odnos između CKB i "Okean gold" počinje 2005. Prvi kredit je odobren 13. maja, zatim drugi 27. jula i treći kredit 5. septembra 2005, u ukupnom iznosu oko 665.000 eura. Na kraju 2005. godine, ukupan dug sa kamatama je bio 792.651 eura. Potom je urađen prvi reprogram duga, koji je 2006, iznosio 888.400 eura, po osnovu tri kredita iz 2005. sa kamatama. U međuvremenu je "Okean gold" patila 255.600 eura, i dug ostaje 702.588, eura, i to je taj drugi reprogram duga iz 2007. godine", navela je Ljumović.
Sudija Ana Vuković je pitala zašto ovaj kredit ne prati analiza poslovne stabilnosti "Okean gold", a Ljumović je dodala da je to nova firma, koja se bavila preradom lososa. Iznoseći odbranu na glavnom pretresu 9. marta, Ljumović je kazala da nije učestvovala u odobravanju kredita.
"Jasno je da su svih šest kredita odobreni prema internim pravilima banke, a ne po mojim usmenim naredbama. Što se tiče kredita za Okean gold, to mi je poznato, jer je VIP klijent naše banke Veselin Barović, ugledan klijent, i mogu sve najbolje da kažem jer je sve kredite uredno vraćao", rekla je u odbrani.
Bonus video:
