U SLAVU LJUBAVI

Filmovi za Dan zaljubljenih? Evo nekoliko predloga za vas!

95 pregleda 0 komentar(a)
Žan-Pol Belmondo, Foto: Screenshot (YouTube)
Žan-Pol Belmondo, Foto: Screenshot (YouTube)
Ažurirano: 13.02.2015. 08:58h

Pierrot le Fou, 1965

Snimljen za dva ljetnja mjeseca 1965, skromnog scenarija, ali sa dvije velike zvijezde, Žan-Pol Belmondom i Anom Karinom, Pierrot le Fou je jedna od najvrjednijih ljubavnih priča svjetske kinematografije.

Sa dva lica, euforična, naivna i uvijek u bijegu, Godarova romansa neprekidno ispituje svoje granice i granice konvencionalnog u vezama koje nameće društvo.

Marien (Karina) i Ferdinand (Belmondo) su veličanstveni ljubavnici, u bijegu, završavaju rečenice jedno drugom, ali se uporno ne razumiju.

Za razliku o prethodnih filmova u kojima Godar pomalo lamentira nad ovom problematikom, u Pierrot le Fou on postavlja nekoliko interesantnih pitanja: Da li je društvo tako koncipirano, pa je nerazumijevanje muškarca i žene neminovnost, da li jezik briše ili pojačava jaz, kako to da se Marien i Ferdinand ne razumiju, a koriste slične riječi?

Pierrot le Fou je film boje koji će vas sjesti na zadnje sjedište crvenog kabrioleta i odvesti ravno na Azurnu obalu gdje ćete sresti ljubav kakvu niste imali prillike do sada.

Belle De Jour, 1967

Uz „Andaluzijskog psa“, pomalo atipičan za Luisa Bunuela na svom vrhuncu, Belle De Jour je najveće njegovo djelo koje je odmah po izlasku doživjelo neviđen prijem koji je krunisan venecijanskim Zlatnim lavom.

Izazovne i lascivne problematike, sa zanemarivo malo eksplicitnih scena tokom svog trajanja, Belle De Jour je jedan od najerotičnijih uradaka u istoriji filma.

Motive tajnih želja, fantazija, fetiša i na kraju potiskivanja istih Bunuel je predstavio intenzivno i neodoljivo ukusno zahvaljujući saznanju da pravi eroticizam dolazi iz uma, a ne i slika.

Catherine Deneuve glumi Severinu, mladu francusku domaćicu, koja iako u ljubavi sa svojim mužem ne uspijeva da razvije fizičku afekciju ka njemu iz svojih sadomazohističkih poriva.

Pariz će je u svom putovanju odvesti do bordela i mladog gangstera koga glumi maestralni Pierre Clementi sa kojim će ostvariti aferu koja će dalje kulminirati u haos.

Jules et Jim, 1962

Vjerovatno Truffaut-ov najpopularniji i publici danas najprijemčiviji film zbog scena i motiva koji kolege nove generacije tako često aktueliziju i obrađuju.

Ovo djelo će kategoriju ljubavnog trougla svjetskog filma oblikovati po svojoj mjeri avanturom i kompleksnošću, kako tehničkom, tako i narativnom.

Jules i Jim (Henri Serre i Oskar Werner) su najbolji prijatelji, dok žensku rolu, prilično kontroverznu i nabijenu boemštinom, nosi Catherine (Jeanne Moreau).

Truffaut će između dva prijatelja smjestiti i jedan svjetski rat dajući priči još jednu, negdje i komparativnu, dimenziju onoj nosećoj – ljubavnoj, potpuno obesmišljavajući isti, što će ovaj film istaći u red najefektivnijih anti-ratnih ostvarenja svjetske kinematografije.

Različite i na svoj način bogate ljubavi, kompleksni likovi i rat ovjekovječeni kamerom najboljeg u svojoj struci tada, Raoula Coutarda, obavezno su štivo za ljubitelje Francuskoh talasa.

In the Mood for Love, 2000

Kamera u filmovima Wong Kar-Waija ne prestaje da klizi i pleše sa muzikom i prije nego postanete svjesni ovaj umjetnik će vas svojom naročitom senzualnošću i atmosferom usisati u radnju iz koje je teško izaći nepromijenjen.

In the mood for love je došao na njegovom stvaralačkom vrhuncu i vjerovatno je u pitanju najromantičnija priča o paru koji zapravo nikad nije konzumirao ljubav.

Radnja prati novinara (Leung) koji useljava u zgradu u kojoj živi Su Li-žen (Maggie Cheung) i njihov odnos koji nikad neće eskalirati u nešto fizičko, dok njihovi supružnici započinju aferu.

Flashbacks of a fool, 2008

Između misija Agenta 007, Daniel Craig je isporučio sjajnu rolu u rediteljskom debiju svog prijatelja Baillie Walsha.

Flashbacks of a fool je priča o “ispranoj” holivudskoj zvijezdi, ovisnoj o seksu i kokainu koja se vraća kući kako bi prisustvovao sahrani školskog drugara, a onda…drama. Povratak u dane kada je bilo umjetnost voljeti više Bouvija od Brajana Ferija i obratno, kada je ljubav imala drugačiji, smisleniji ukus.

Preporučujemo za Vas