ARHITEKTURA

Dukley Gardens: Elitno naselje, a liči na brazilske favele

Bio sam ubijeđen, tada, da je odluka da ovjerim Tivatski konkurs manje-više na mjestu - i u povratku, kada sam se primicao cetinjskom kružnom toku iz pravca Budve, tj. Tivta - i tada sam bio ubijeđen da sam učinio pravu stvar
234 pregleda 13 komentar(a)
Ažurirano: 07.02.2015. 11:01h

Stani more, moj dragane/ Stani more jedan čas/ Osvrni se, osmehni se/ Da ti čujem mili glas. Godine su proletele, muzika iz filma "Balkanski špijun" 

Tivatski konkurs... bilo je to 22. decembra prošle godine, ne mogu da vjerujem da je prošlo mjesec i po dana od tada. 

Dakle, bio je ponedeljak, ako se ne varam, i polako sam se primicao nadaleko poznatom i priznatom cetinjskom kružnom toku - iz pravca Cetinja, naravno - lomeći glavu da li da okrenem u pravcu Budve, tj. Tivta, ili da odmah okrenem u pravcu najdraže mi Podgorice - i okrenuh u pravcu Budve - eci-peci-pec- ti-si-mali-zec itd. 

Bio sam ubijeđen, tada, da je odluka da ovjerim Tivatski konkurs manje-više na mjestu - i u povratku, kada sam se primicao cetinjskom kružnom toku iz pravca Budve, tj. Tivta - i tada sam bio ubijeđen da sam učinio pravu stvar.

Danas mi je jasno da sam pogriješio. U holu Opštine Tivat - prisustvujući otvaranju izložbe konkursnih radova i uručivanju konkursnih nagrada, te okruglom stolu koji je potom bio upriličen u onoj velikoj sali - povukao sam stanovitu dozu sjete i rezignacije, odnosno tihe boli - i kako je vrijeme odmicalo, ta tiha bol se u mojoj napaćenoj duši gotovo neosjetno razvila u raskošnu indignaciju, tj. ozlojeđenost - što je osjećaj vrlo primjeren vremenu u kojem živimo, ali i krajnje nezdrav osjećaj, pogotovo što uz ozlojeđenost osjećam i nemoć da konkretno utičem na devijantne društvene prakse i tokove... ali krenimo redom.

Dakle, fasciniran sam polovnim automobilima, tj. "salonima" polovnih automobila na otvorenom - i to s obje strane Magistralnog puta M 2-3, na potezu od Cetinja pa skoro do Obzovice. Kada bih, na primjer, raspolagao svotom od 11.000 eura, u kešu - preda mnom bi se otvorio veliki problem: da li da za te pare kupim nešto malo i nejako - a novo - mudri ljudi kažu da je najbolji auto upravo novi auto - ili bi možda bolje bilo da za te pare proberem neki od ovih polovnjaka poredanih duž magistrale - da uzmem neki Audi A4, na primjer, ili neki BMW, samo da nije dibidus izgažen. 

Prvo bih ipak morao da se rastanem od moje voljene Pandice - koju u posljednje vrijeme toliko volim, da mi i sama pomisao na rastanak nagoni suze na plavo-sive oči. Mnogo toga smo prošli moja Pandica i ja - brodili smo zajedno kroz mnoge ljute bitke. Opet, ovo je Crna Gora, nikad ne smijemo to smetnuti s uma, ovdje je sve na prodaju, treba prihvatiti realnost - i djelovati u skladu s tim. 

Inače, uvijek kad vozim Pandicu - a nema nikoga da mi pravi društvo - prebacim na italijanski, na Pandicin maternji jezik, i vježbamo italijanski - Pandica i ja - sve do našeg krajnjeg odredišta. Jednom me zaustavila policija pa sam i sa policajcem nastavio na italijanskom - toliko me bilo ponijelo - sve dok me policajac nije vrlo učtivo zamolio da ipak batalim italijanski - i progovorim na crnogorskom (ili na srpskom, ili na jednom od tih jezika, po izboru, što ih svi razumijemo a pravimo se da ne razumijemo). 

 Benvenuti in Montenegro!

 Forse si vuole comprare una macchina usata? Macchina usata ma affidabile - onda je Pandica nešto kao malo kašljucnula, pa brže bolje dodadoh — Macchina molto delicata, molto raffinata, ma affidabile come un orologio svizzero! 

Onda sam se baš utripovao - RAI 1 - ide reklama: 

Predivan je dan, maj je mjesec (možda je baš 21. maj), nebo je modro i plavo (kao tvoje oči dečko). Kompletna Vlada Crne Gore je u tri reda poredana na onoj livadi podno Lovćena - gdje se, donedavno, zelenjela trava i gdje je paslo na stotine brava - a pod brdom, pored vite jele, jedno momče mladi jasen đeljaše itd. 

Ostao je samo Lovćen, sve ostalo su prodali. U pozadini ide jedan od onih predreferendumskih hitova (Crna Goro, zemljo moja, kršem bogata,/ Milija mi ne bi bila da si od zlata itd.). Ministri i ministarke pjevaju, kao - a u stvari samo otvaraju usta - i mnogo je sve ozbiljno, svečano i nekako uzvišeno. Ministarka Vlahović maše barjakom...  

Gospodin premijer je istupio, razgovara mobilnim telefonom.

Pronto Bing? Come va? Il fratellino? Ah bene ha aperto una banca, ottimo si è messo nel campo della finanza? Ah no, ha aperto una banca con la fiamma ossidrica e l'hanno beccato? Peccato - onda pokazuje lijevom rukom, ležerno kako samo on umije, u pravcu Jezerskoga vrha — Ti interesserebbe una tomba di grande poeta? Mi dispiace, lasciatemi correggere me stesso: la montagna con Il mausoleo del piu' grande poeta e vescovo montenegrino? Il prezzo? Un affarone!

Neko mi je rekao, nedavno, da ga tzv. Dukley Gardens - tako se sad zove ono nešto na Zavali - podsjeća na latinoameričke favele - i da znate da je taj neko bio apsolutno u pravu. 

Mi siromašni najviše volimo da živimo u stanovima, na gomili, volimo da smo jedni blizu drugih, vjerovatno zbog osjećaja zajedništva u nevolji. Bogati uglavnom preferiraju kuće, tj. vile - na osami. Vile su uvijek na foru: trči, trči, trči, pa vila - trči, trči, trči, pa druga vila - trči, trči, kroz šumu, pa preko potoka, pa opet kroz šumu, trči, trči, pa treća vila - i uvijek se razlikuju jedna od druge, te vile, uvijek su na neku svoju foru, nema dvije iste. 

Uzmite, recimo, tzv. Dvorac na Kruševcu, u Podgorici, ili Dvorac Karađorđevića u Miločeru - oba dvorca su na osami, i oba su okružena šumom - i relativno su daleko od prometnih saobraćajnica.  

Na Zavali imamo gomilu vrlo zbijenih vila - i to istovjetnih - a najprometnija magistrala u vaskolikoj CG je odmah iznad krovova vila - i recite mi sad ko bi normalan dao pare za vilu na Zavali - ali okreni-obrni, definitivno postoje ljudi koji su zainteresovani za nekretnine na Zavali - i uopšte u Budvi - što je jednako fascinantno kao i one gomile polovnog lima gore uz magistralu.

Što se mene tiče, da mogu da priuštim sebi vilu na obali sinjeg mora, prvo bih pogledao kako se kreću cijene nekretnina na Kapriju, na primjer, posebno bi me zanimao potez oko bivše Tiberijeve vile - vile Jovis - pogledao bih, eventualno, može li se kupiti ta znamenita ruina i preurediti u nešto na što bi se moglo okačiti pet zvjezdica. Ili još bolje - u nešto što bi se moglo lijepo istranžirati na apartmančiće, pa da vidiš burazeru što je business - što je čista zarada. 

Kad već pomenuh Budvu, tj. Zavalu - moram da pomenem i taj Dukley Beach Club - konkretno, projekat Fluid: Architecture (fluid-architecture.com), beogradskog arhitektonskog studija na čijem je čelu bio nedavno preminuli Đorđe Gec.

Pomenuti projekat sam otkrio prije par dana - i u prvom trenutku sam pomislio da iza projekta stoje ARCVS - a onda sam malo kopao po Netu i otkrio da je riječ o boutique-hotelu (obaveznih 5 zvjezdica), da je prije par godina bio veliki međunarodni konkurs - da su dobili 20 radova i da je pobijedio... pogodite ko? 

Branislav Redžić ARCVS, naravno.

Međutim, pobjednički ARCVS (arcvs.com) rad ni najmanje ne liči na meni najdraže njihove uratke - ali Gecov rad liči. Inače, Fluid: Architecture stoje iza projekta Dukley Beach Lounge restorana - iznad plaže Guvance, sjeverno od Dukley Gardens - a taj novi hotel bi trebalo da se nalazi iznad restorana itd.

Dakle, elitni kompleks - a ovamo magistrala kojom dnevno protutnji barem 10.000 vozila. Nešto mi ne ide pridjev - elitni - uz magistralu koja tangira to nešto elitno: buka, smrad, prašina itd. Moraće da probiju tunel kroz Košljun, definitivno...

Nadam se da ću u sljedećem broju stići nekako do Tivta...

Galerija

Preporučujemo za Vas