Listajući kataloge sa izložbi slikar Jovan Karadžić Kadžo shvatio je da ove godine slavi jubilej vrijedan pažnje - pet decenija stvaralaštva i odlučio da isti obilježi izložbom pod nazivom "Ispovijest".
U Dvorcu kralja Nikole u Nikšiću pred brojnom publikom, kako to obično biva na Kadžovim izložbama, slikar koji je završio Umjetničku školu u Herceg Novom, odsjek vajarstvo u klasi Voja Stanića, predstavio se sugrađanima sa 24 rada, među kojima je bilo i onih na kojima boja još uvijek nije stigla da se osuši.
"Koliko poezije izvire iz ove naizgled uramljene surovosti, koliko ogoljene ljubavi zrači iz ovih slika. Koliko žive vode iz njih grgori, pjeni, donosi i odnosi“, zapisao je jednom prilikom književnik Vukman Otašević.
Umjetnik koji nježnim bojama dočarava crnogorsku surovost ne priznaje umjetničke pravce i za njega je jedina podjela na dobru i lošu sliku, na onu koja izaziva emocije i onu koja publiku ostavlja ravnodušnom.
"Prvu izložbu sam organizovao 1964. godine. Stari se. Ali, ovo nije retrospektiva već izložba namijenjena za ovaj jubilej. Retrospektiva se obično pravi u onom vremenu kada već drhti ruka, kada kičica nije ono što treba da bude“, kazao je Karadžić.
Nije tek tako izložbi dao naziv "Ispovijest". Pored ciklusa „Zodijak“, publici predstavljenog u februaru ove godine, bili su tu i radovi koji predstavljaju dio umjetnikove intime, ali i slike posvećene Nikšiću i Herceg Novom.
"Ono što Kadžo pokazuje govori da je dodirnuo dah likovne poezije jednog likovnog naboja koji se pretvorio u veliku snagu crnogorske umjetnosi“, zapisao je Milan-Coko Marović, likovni kritičar.
Glumac Miro Nikolić pročitao je "Pismo Kadžu" od Obrada Nenezića koji umjetnika koji je "pobjegao od od pošasti XX vijeka u začarani plavi svijet" pita "ko još kači slike na zidove, kada je začudnije i plaćenije objesiti umjetnika".
Pored slikarstva i vajarstva Kadžo, koji je samostalno i kolektivno izlagao u Crnoj Gori i okruženju, se više od decenije uspješno bavi edukacijom djece i odraslih kroz rad u umjetničkoj rasdionici „Ars“.
Nakon Nikšića izložba se seli u Tivat, a na onda i po drugim gradovima u Crnoj Gori.
Bonus video:
