Brutalna iskrenost koja ostavlja ožiljak na duši je, prema riječima Vanje Kovačević, glavna odlika stvaralštva Obrada Nenezića čije autorsko veče je održano u prepunoj sali Filozofskog fakulteta u Nikšiću u sklopu XVII književnih susreta. A da Nenezićevo stvaralaštvo, makar kada je poezija u pitanju, pogađa “pravo u metu“ dočarao je glumac Miro Nikolić govoreći stihove autora koji u “svakom stihu, rečenici, replici i didaskaliji jasno govori da je sve oko nas, a pogotovo u nama, čudo“.
U tome mu je pomogao perkusionista Slobodan Jovićević. I tri barske stolice.
“Njegovu poeziju naprosto treba udahnuti punim plućima, osjetiti je kako pulsira. I ništa više. I ništa manje“, kazao je Kovačević. I publika ga je poslušala. Oslonila se na pamćenje i srce i odslušala Nenezićevu poeziju, njegovu “filigransku ljepotu stiha”.
A onda se, sa stiha, prešlo na pisanje scenarija. I publika nije znala ko je bolji – Nenezić poeta ili Nenezić dramaturg.
“On pripada rijetkoj grupi stvaralaca koji na pisanje scenarija gledaju ne kao na poziv, već životni izbor, koji će učiniti sve da se u njegovom scenariju osjeti beskompromisnost, u smislu riješenosti da djelo ugleda svjetlost dana, pošten odnos prema sebi, drugima, svima onima koji će jednom pogledati film ili pročitati to što je pisao”, istakao je Kovačević.
Publika je imala priliku da pogleda isječke iz filma “As pik”, rađenog prema Nenezićevom scenariju, kao i predstavu “Nobelovci”, koju je po njegovom tekstu režirao Goran Bulajić.
“Toliko iskrenosti, surovosti, posvećenosti, nježnosti i neke čudne bezobzirnosti prema sebi, možete naći samo kod nevelikog broja autora. Jer pišući drame, on ne može pobjeći od sebe, ni od stvari koje ga suštinski određuju”, kazao je Kovačević. Koliko god Nenezić pokušavao da bude uglađen iz svake njegove replike, prema Kovačevićevim riječima, izbija mješavina “gorštačke sirovosti ili bolje surovosti, i neke nevjerovatne, sulude nježnosti”.
Njegove drame govore o “ličnim sudbinama koje se tokom trajanja predstave pretvaraju u sudbinu svijeta”, dok njegov humor ne ponižava već ukazuje na “našu drugu, manje poznatu stranu, za koju čak ni sebi ne želimo da priznamo da je imamo”.
“Postoje pisci koji i u životu i u književnosti koju stvaraju obavezno isključuju natprirodno jer im se prihvatanje tog elementa čini kao poricanje svakodnevnog koje itekako može biti čudesno. Takvim piscima pripada Obrad Nenezić”, kazao je Kovačević o piscu čija poezija i drame su prevedene na više jezika i zastupljene u više antologija.
Bonus video:
