OPASNOST OD NERACIONALNE UPOTREBE

Svjesnost o antibioticima: Na pragu bespomoćnosti

1 komentar(a)
Ljekovi, tablete, antibiotici, Foto: Shutterstock
Ljekovi, tablete, antibiotici, Foto: Shutterstock
Ažurirano: 25.11.2014. 14:47h

Doktorka Nina Mandić kaže da se svake godine se susrijećemo s prehladom, glavoboljom, gripom, kada se dijete dovede kod ljekara automatski očekuju propisivanje antibiotika.

"Mnogi roditelji reaguju na ovaj način - iznenađeni su ili čak ljuti ako iz ordinacije ljekara izađu "praznih ruku". Svaki roditelj želi da mu dijete što prije ozdravi. Ali, ako ljekar djetetu ne propiše antibiotik najvjerovatnije mu tako čini veliku uslugu. Pronalaženje antibiotika (penicilin 40-tih godina prošlog vijeka) predstavlja revoluciju u liječenju bakterijskih infekcija koje su u "preantibiotskoj eri" bile često fatalne. Međutim, njihovo prekomjerno propisivanje i upotreba dovelo je do razvoja sojeva bakterija koji su otporni i ne odgovaraju na terapiju", ističe doktorka Mandić.

Po njenim riječima da bi se razumjelo kako antibiotici djeluju, važno je znati da postoje dvije vrste mikroorganizama uzročnika infekcije i to bakterije i virusi.

"Iako oba ova agensa uzrokuju bolesti s nekada sličnim, naizgled istim simptomima i znacima, način na koji uzrokuju bolest i razmnožavaju se potpuno je različit. Bakterije su živi organizmi koji opstaju kao pojedinačne ćelije. Bolest izazivaju tako što napadaju ljudsku ili životinjsku ćeliju i proizvedu toksine (čime će napadnutu ćeliju uništiti) ili razmnožavaju se i tako ometaju fiziološke procese u organizmu. Najčešća su dva mehanizma kojim antibiotik ubija bakteriju: uništavanje njenog zaštitnog zida i onemogućavanje reprodukcije, tj. razmnožavanja", kazala je Mandić.

Doktorka kaže da virusi sa druge strane ne mogu opstati za sebe.

"Oni su, u stvari, grupa molekula koja može da živi i razmnožava se samo ako napadne drugi živi organizam. Neke viruse ubija naš imuni sistem, a drugi jednostavno moraju da prođu svoj put nastanka, razvoja i propadanja. S obzirom da nemaju svoj ćelijski zid, antibiotici na njih nemaju nikakvo dejstvo. Ovo znači da je upotreba antibiotika u ovim stanjima rijetko potrebna. Kod nas se ovi ljekovi često i nepotrebno primjenjuju, a i kada se daju s razlogom, njihov izbor nije racionalan", rekla je ona.

Doktorka Mandić upozorava da uzimanje antibiotika u situacijama kada to nije potrebno (virusne infekcije) ne samo da ne koristi, već može imati neželjene efekte - dovesti do razvoja otpornosti bakterija na antibiotike, tj. bakterijske rezistencije.

"Sve zdrave osobe na površini kože i sluznica imaju bakterije koje su "prirodni stanovnici" i štite organizam od opasnih mikroorganizama, izazivača bolesti. Kada bolesno dijete, često i bez razloga, uzima antibiotike, "dobre" bakterije bivaju uništene zajedno s "lošim" (tj. onim koje prouzrokuju bolest). Otporna bakterija tada može da preživi i razmnožava se. Postoji mogućnost da sljedeći put, kada je dijete stvarno bolesno (recimo ima tešku bakterijsku infekciju), pravo dejstvo antibiotika izostane, a tada nam je ono upravo i jedino potrebno. Takođe, česta upotreba antibiotika, uništavajući naše "dobre" bakterije, ostavlja disajne puteve bez zaštite čime se otvara put češćim, virusnim infekcijama", tvrdi doktorka.

Na kraju kaže da je neracionalna upotreba antibiotika globalni problem čak i u visokorazvijenim zemljama, te da će vrlo brzo će nastupiti momenat kada će u stalnoj utakmici rezistentni soj bakterije pobijediti antibiotik.

Da li smo na pragu bespomoćnosti?