"Mavrov posljednji uzdah" Salmana Ruždija i „Sunce u njenoj kosi" Džumpe Lahiri dva su nova naslova izdavačke kuće Vulkan. Ruždijev roman „Mavrov posljednji uzdah" je ponovljeno izdanje, dok je roman Džumpe Lahiri knjiga iz prošlogodišnje izdavačke produkcije i bila je u najužem izboru za prestižnu nagradu Buker. Obje knjige inspirisane su magičnim svijetom i ljudima Indije.
Ruždijev „Mavrov posljednji uzdah" (prevod Zvezdana Šelmić) napisan je 1995. godine, tokom vremena piščevog izgnanstva i skrivanja, kada je bio u nemogućnosti da, osam godina zbog iranske fatve, posjeti Indiju. Ovaj roman je pronicljiva i duhovita priča, prožeta različitim kulturnim uticajima, pripovijeda o usponu i padu četiri generacije porodice Da Gama Zogoibi (trgovci, aristokrate, umjetnici, revolucionari) na zapadnoj obali Indije. Ispisujući istoriju Indije kroz pretke, Jevreje i katolike, glavnog junaka Moraiša Da Gama-Zogoibija, Mavra iz naslova knjige, Ruždi nam otkriva drugačiju Indiju i njenu ranu, mitsku prošlost. Mavro je potomak posljednjeg vladara legendarne Alhambre i bio je jedini muški nasljednik te portugalsko-indijske porodice koja je stekla imetak trgujući začinima i raznim ulaganjima. Njegovi roditelji, majka hirovita i lijepa slikarica i otac, gospodar najvećeg indijskog poslovnog carstva uspinju se na omamljive visine slave i moći, zbog čega njihov pad postaje veličanstveniji.
Uz predstavnike brojnih naraštaja ove porodice, u romanu „Mavrov posljednji uzdah" je data čitava galerija likova među kojima se ističe Raman Filding kao megalomanski karakter koji izopačuje indijsku istoriju i ohrabruje religijski aparthejd koji na kraju dovodi do destrukcije Bombaja. Ruždi naglašava sukobe u indijskom društvu, posebno između Hindusa i muslimana i nižih kasta, a bavi se i problemom hinduskih fundamentalista i terorista.
Salman Ruždi je rođen 1947. u Bombaju. Njegovo vrhunsko književno stvaralaštvo prate brojni skandali i kontroverze: njegov četvrti roman „Satanski stihovi" izaziva snažne reakcije muslimanskog svijeta, a 1989. godine iranski vjerski vođa Homeini izrekao je čak i fatvu, smrtnu presudu, za Ruždija, koju je 1998. godine povukao tadašnji predsjednik Irana, Hatimi. Za roman „Djeca ponoći", priču o stvaranju moderne indijske nacije, 1981. godine dobio je Bukerovu nagradu. Autor je knjiga „Grimus",
„Bijes", „Sramota", „Tlo pod njenim nogama", „Klovn Šalimar", „Carobnica iz Firence", „Haran i more priča", „Luka i vatra života", „Džozef Anton".
„Sunce u njenoj kosi" Džumpe Lahiri (prevod Ljiljana Petrović Vesković) je majstorski roman koji otkriva probleme izgnanstva i povratka, ljubavi i odanosti, i vješto upletenih moralnih zagonetki.
Odrasli u Kalkuti, u jeku borbe za nezavisnost i podjelu države, Subaš i Udajan Mitra braća su koju veže velika ljubav i bezbrižno djetinjstvo, ali ih razdvaja različit karakter koji nosi teret neizvjesne i opasne budućnosti, a sa njom i neizbježnu tragediju. Harizmatičan, ali i veoma impulsivan Udajan tokom 1960-ih učestvuje u pokretu koji zahtijeva pravdu za siromašne i tvrdoglavo se bori za svoje ideale do posljednjeg trzaja. Stariji Subaš je pažljiv, savjestan i marljiv i ne robuje političkim strastima kao njegov brat. Napušta domovinu i u mirnom primorskom dijelu Amerike obavlja svoje naučno istraživanje. Međutim, kada sazna da njegov brat završava kao žrtva političkog nasilja, vraća se u Indiju, nadajući se da će pokupiti ostatke svoje rasute porodice i zaliječiti rane koje je Udajan ostavio za sobom, uključujući i ožiljke u srcu njegove žene. Međutim, ubrzo će postati žrtva sopstvene dobrote...
„Sunce u njenoj kosi" Džumpe Lahiri kompleksna je i emotivna porodična saga koja oštroumno ispituje psihološke nijanse osude, krivice, tuge, braka i roditelj stva. Autentično djelo koje blistavim tonom i prodornim pripovijedanjem ostavlja neizbrisiv trag i pušta nas u svijet gdje rane teško zarastaju.
Od kada je 2000. godine dobila Pulicerovu nagradu za zbirku priča „Tumač bolesti", pa do romana „Imenjak" koji predstavlja apsolutno remek-djelo, Džumpa Lahiri je stasala u jednog od najcjenjenijih američkih autora mlađe generacije. Dobitnica je i PEN/Hemingvejeve nagrade, Međunarodne nagrade Frenk O’Konor za kratku priču i Gugenhajmove stipendije. Postala je član Američke akademije za književnost i umjetnost 2012. godine. Lahiri je rođena 1967. u Londonu, a odrasla u SAD. Magistrirala je komparativnu književnost i doktorirala na renesansnoj umjetnosti, pri tom često posjećujući domovinu svojih roditelja.
Bonus video:
