"Vijesti" su nedavno pisale o tome da američku umjetničku scenu u posljednje vrijeme potresa “zemljotres” u obliku umjetničkih djela 24-godišnje Crnogorke Darje Bajagić, u čijem središtu su njena fasciniranost pornografijom i serijskim ubicama.
NVO "Crnogorska aletrnativna kultura" napravila je intervju sa njom, u pokušaju da istraži da li ova umjetnica zaista bode prstom u oči. Njih je, kako pišu, ubola“ jednostavnošću svoje poruke i hrabrom dosljednošću.
Dakle, Darja Bajagić je ime koje je crnogorskoj javnosti (i svijetu) poznato od nedavno. Pored tvog imena, stajao je opis “Crnogorska porno-umjetnica šokira svijet”. Kako ti se sviđa taj opis, i da li nam možeš reći, u cilju preskakanja rigidnih uvoda, ko je Darja Bajagić?
- To je zaista lako objasniti. Novinar je iskoristio upadljivu riječ, onu koju je lako senzacionalizovati i na taj način izvukao priču iz konteksta u cilju naglašavanja samo jednog njenog aspekta. U mom slučaju, to je “pornografija”. Odnosno, predstavljanje mene kao “porno-umjetnice”. Nijesam zapravo ni sigurna šta to znači, ali, pretpostaviću da je to devijantan način opisivanja umjetnika koji ponekad integriše pornografiju u svoj rad. Ko sam ja? Pa, sigurno nisam porno umjetnica. Umjetnica jesam, porijeklom iz Crne Gore. Što se tiče ostalih uopštenih informacija, odrasla sam u Egiptu i živim u SAD-u od 1999. godine. Imam 24 godine i nedavno sam se preselila u Njujork.
Nedavno si diplomirala na Jejl univerzitetu, odsjek slikarstvo, nakon čega je uslijedila vrlo uspješna solo izložba u Njujorku i grupna u Varšavi. Tvoj profesor sa univerziteta je okarakterisao tvoj umjentički fokus kao ludački, drugi komentarišu da su teme koje obrađujes lak način da se istakneš. Šta je tvoj odgovor na to?
- To je crni humor. U mom radu ga ima mnogo i njegovo razumijevanje podrazumijeva različite nijanse crnog humora. Ipak, o mom profesoru ne mogu reći ništa. Ono što mogu reći je da nas ponekad određene stvari (kao pornografija) razbjesne, umjesto da nas probude ili razmrdaju. To je ponekad neophodno, jer je to poziv da ispitamo određene aspekte neke teme ili da preispitujemo sami sebe o nečemu o čemu radije ne bismo da razmišljamo. Temama kao što je ova, najbolje je pristupiti u stilu razdragane anarhije. Svakako je bolje da izgubimo breme koje nosimo nego smisao za humor. Drugi napad, koji se odnosi na to da se “seks prodaje” je zaista dosadan. Potpuno je nemaštovit i odnosi se na nespremnost za hvatanje u koštac sa temom koja je pokrenuta. Hvatanje u koštac sa temom ne znači njeno sviđanje ili prihvatanje, već sučeljavanje (sa većinom) i razmatranje, kao i složenost. Takvi napadi i komentari prije su izraz pokušaja potiskivanja istine. Na kraju, dobro i zlo dolaze sa istog izvora ….
Izjavila si da te interesuje umjetnost serijskih ubica. Da li postoji i šta je ako je ima, veza između tzv. serial killer art, seksa i Interneta?
- Sakupljam crteže serijskih ubica koji prikazuju porno glumice, druge vrste glumica i žene uopste, kao i pisma koja sadrže pornografske poruke.
Do sada sam takvu vrstu materijala sakupljala online. Inače volim takve stvari, ali sam takođe posebno fascinirana negativnom kontekstom ovih sadržaja u medijima i njihovom prodajom, kao i selektovanim naporima Vlade da kriminalizuju prodaju ovih materijala..
Površinka veza između kolekcija na temu ubistava i drugih oblika nasilja i pornografije koju sakupljam je ta da većinu materijala pribavljam iz online izvora. Drugo, internet nam omogućava pristup takvim sadržajima (ili nekima, očigledno preveliki pristup) i generiše preeskponiranost i “razvratnost“ – u tom slučaju, razvratnost postaje bliska i dostupna onima koji u učestvuju u njoj, ili su posmatrači iste, i samim tim ona se neutrališe i uništava. Zamjena je ekran ili površina bez dubine. Značenje stvari blijedi, neutrališe se i to je ono što mene privlači. Ipak, i dalje postoje neke struje koje insistiraju na održavanju svijesti i stvari na nivou prošlih vremena….
Kako nastaju tvoji radovi i šta njima pokušavaš reći?
- Zavisi od projekta. Ipak, svaki započinje svojevrsnim istraživanjem, informacijom, slikom…Zatim slijedi forma – slika, skulptura, video i tako dalje rad dobija oblik.
U smislu onoga šta je to što ja pokušavam da kažem, biram da kažem da objekat govori za sebe, na koji god način i bilo kome ko sluša. Ja često govorim o stvarima koje pravim kao slagalicu (sa djelovima koji nedostaju) ili se odvijaju djelovi narativa. Postoji niz perverznosti, krajnje konfrontacije (prateći model “ja-jednostavno-gledam-u- to-i-suočavam-se-sa-tim”) i haotične hitnosti. Ipak, simultano, prisutno je sabotiranje bilo kojeg pokušaja potpunog razumijevanja stvari.
Koji je tvoj komentar na globalnu umjetničku scenu? U tom smislu, šta je po tvom mišljenju svrha ili funkcija umjetnosti, jer se danas mnoge stvari nazivaju umjetnošću?
- Postoji mnogo vrsta umjetnosti i mnogo njenih funkcija i sve one su validne, na svoj način. Ne mogu govoriti o umjetnosti na globlanom nivou jer nijesam svjesna u kojim svim oblicima ona postoji.
U vezi sa tim, da li je važno gdje ziviš da bi postigao uspjeh u umjetničkom svijetu? U smislu, da si ostala u Crnoj Gori, da li misliš da bi tvoj rad privukao pažnju javnosti u istoj mjeri?
- Nijesam upoznata sa crnogorskom umjetničkom scenom, niti sistemom obrazovanja kada je umjetnost u pitanju, tako da ne mogu da zamislim, zaista, kakva bi moja iskustva bila da je moja porodica odlučila da ostane. Svakako, mislim da je važno biti na pravom mjestu u pravo vrijeme, ali to je specifično za svaku osobu.
Da li je Internet uticao na umjetnost?
- Da.
Da li imaš omiljeno umjetničko djelo?
- Naravno. Film “Funny Games” (1997), Michaela Hanekea. I “crne” slike i duhoviti natpisi Ada Reinhardt-a. Te dvije stvari mi prve padaju na um.
Koji su tvoji budući planovi? Da li postoji mogućnost da izlažeš u Crnoj Gori?
- Moji planovi su da nastavim sa radom i, takođe, voljela bih da kupim zeca za kućnog ljubimca. Ne znam za izložbu u Crnoj Gori, ali što da ne. Bio bi to zanimljiv način da opet obiđem svoje mjesto rođenja.
Neka savjet ili poruka mladim umjetnicima?
- “Da bismo u potpunosti doživjeli stvari onakve kakve jesu, neophodno je biti čisto, neokrnjeno ogledalo, spremno da primi sve utiske bez iskrivljenja koje objekti ispred nas proizvode.”
Bonus video:
