... zato ja ne mogu tuda ja moram preko/ Brda! Beogradski sindikat, "Misli o moći", BSSST...Tišinčina! (Automatik rekords, 2002.)
Žiriran je još jedan konkurs što ga je raspisala Agencija za izgradnju i razvoj Herceg Novog - ovoga puta se tražilo "Idejno rješenje javne pješačke komunikacije Panoramski lift" - od Šetališta Pet Danica do Dvorane Park. Organizovana je i izložba konkursnih radova u foajeu Dvorane Park, što je lijepa hercegnovska tradicija. Izložba je u međuvremenu (najvjerovatnije) sklonjena - rečeno je da će javnost biti u prilici da pogleda radove do 1. oktobra - pa bih apelovao, u to ime, da raspisivač nađe načina da okeša na Net sve konkursne radove, redom - i to u pristojnoj rezoluciji molim lijepo - pa da se svima koji nisu bili u prilici da posjete izložbu omogući da ipak ovjere ovaj konkurs.
Treba li Herceg Novom panoramski lift?
Ne treba, naravno - zna se da je HN grad skalina - ali što da se radi kad je čovjeku pala na pamet briljantna ideja da instalira lift uz Pet Danica pa da voza blesave turiste gore-dolje - i naplaćuje im karte (50 centi za jednu vožnju, u jednom pravcu).
Iz Opštine HN poručuju da bi lift bio turistička atrakcija - što bi svima išlo na ruku (najviše liftadžiji i Opštini HN - a najmanje građanima HN - malo je Novljana, ubijeđen sam, kojima bi bilo drago kada bi se uz Pet Danica poredali panoramski liftovi - na svakih pet metara po jedan - jer, gdje je jedan lift, ko može da garantuje u ovoj i ovakvoj CG da se sjutra neće pojaviti drugi, pa treći, pa 33. lift).
A imali bismo nekakve koristi od lifta i mi - stari momci. Svako ko je barem jednom u životu savladao pomenuti uspon - koji je vrlo zahtjevan, pogotovo ako niste više u cvijetu mladosti i imate desetak (čitaj: dvadesetak) kila više nego što bi trebali da imate - zna o čemu govorim. Riječ je o nekih tridesetak metara vrlo oštrog uspona - pa vi kontajte. Ne kažem da bih se svaki put vozio liftom - jednom bih kupio djetetu sladoled - drugi put kokice - ali alternativa bi postojala - čak i po cijenu degradacije ambijenta koji svakako spada u integral Škvera - a znamo da je Škver srce HN. Nadajmo se da liftadžija i njegovi prijatelji ipak neće insistirati na originalnom, tj. prvobitnom rješenju - koje podrazumijeva vrlo agresivnu vertikalu uz samu ivicu šetališta Pet Danica - i dvije još agresivnije horizontale.
Kako bilo, razum je pobijedio - što se iznimno rijetko dešava na ovim našim ludim prostorima - pa je raspisan konkurs, ne bi li se došlo do suvislog rješenja - što je inače krajnje demokratska - i vrlo pozitivna hercegnovska praksa. Stiglo je 16. radova - a iza pobjedničkog, odnosno prvorangiranog rada - stoji autorski trio: Srđan Marlović, Jovana Bugarski i Jelena Radosavljević.
OK - nemamo oficijelnog pobjednika - cijenjeni Žiri je jednoglasno odlučio da se ne dodijele prva i druga nagrada - zbog "neusaglašenosti planskih dokumenata i urbanističko-tehničkih uslova i projektnog zadatka", što će reći da je Agencija za razvoj i izgradnju Herceg Novog - u ulozi raspisivača konkursa - žešće omanula ovoga puta. Čitava ta stvar je urađena vrlo neprofesionalno.
Žiri je ipak pohvalio četiri rada i predložio da se autori tih radova "novčano obeštete" - a usput je zauzeo stav "da se prvorangirani rad uzme u dalju proceduru izgradnje objekta" - što bi se, valjda, moglo shvatiti i kao pobjeda Marlovićeve ekipe.
Čestitam Marloviću i damama, u svakom slučaju.
Ako mislite da je Žiri dao obrazloženje svojih odluka - grdno se varate - tzv. Konačna rang lista, gdje su tabelarno dati rezultati bodovanja radova po četiri smiješno formulisana kriterijuma - arhitektonsko oblikovno rješenje/ uklopljenost rješenja u okruženje/ ispunjenje projektantsko-prostornih i funkcionalnih zahtjeva/ racionalnost i ekonomičnost rješenja - ne bi se mogla nazvati obrazloženjem. Ta rang lista je uvreda za svakoga ko je uzeo učešća na konkursu, ako mene pitate.
Problem je zapravo u tome što su dvije prvorangirane ekipe nastupile beskompromisno - i ponudile rješenja koja odstupaju od konkursom propisane, neinventivne vertikale sa dvije horizontale, tj. dvije pasarele - i temelje se na tipološkoj odrednici inklinatora (uspinjače), odnosno funikularnog lifta - što je Žiri prepoznao kao kvalitet.
Dakle, "Žiri je ocijenio da su najbolja rješenja upravo dva prispjela rješenja sa kosim liftom. Ovo upućuje na zaključak da bi bilo još rješenja sa kosim liftom da je to konkursom omogućeno".
Da sam učestvovao na ovom konkursu - i da sam riješio da ne eksperimentišem - da se držim propisane vertikale i horizontala - ne bi mi se dopao zaključak žirija, ni najmanje - ali bih ipak priznao, poslije nekih desetak dana, koliko bi mi bilo potrebno da ohladim glavu - da je žiri u pravu.
Gospodin Marlović je, da zaključim, udario tačku na problem panoramskog lifta u HN. Njegova pobjeda je apsolutna. Ako treba graditi lift - onda nikako ne bi valjalo da taj lift bude svrha sam sebi i da figurira kao nekakav prostorni reper - obližnja Fortemare je sasvim pristojan reper koji pokriva čitavu zonu Škvera - lift bi trebalo utopiti u zelenilo - kao što predlaže Marlović - ali ipak decentno naglasiti da postoji novi prostorni sadržaj - što takođe predlaže Marlović. Svaki drugi koncept bi bio težak promašaj. Marlović je demonstrirao kreativnu snagu koja počiva upravo na snazi prostora u kojem treba djelovati - što je suštinki kvalitet njegovog rješenja - na stranu visoki profesionalizam. Marlović je, ukratko, vrlo superiorno dokazao da je pravi čovjek za taj posao.
Vrlo je interesantan i šestorangirani rad, šifra: AMA 157 - pa sam se dao u potragu za autorima - i ispostavilo se da su autori Marlovićevi studenti sa Arhitektonskog fakulteta u Beogradu: Mihailo Mandić, Ana Obradović i Ana Popović (trenutno su svi na drugoj godini master studija). Marlović se ovom prilikom pojavljuje u ulozi njihovog mentora.
Pomenuti rad je svakako najduhovitiji - studenti predlažu inverznu varijantu: horizontala/ pasarela bi bila tunel kojim bi se pristupalo ukopanoj vertikali lifta, - s tim da bi vertikala išla do kote + 64.6 m - imali bismo, dakle, i dio nad zemljom - imali bismo toranj visok tridesetak metara - sa vidikovcem na vrhu. Fascinantna je ideja da se vertikala/toranj prebaci sa pozicije uz Pet Danica - gdje joj svakako nije mjesto - na poziciju uz Dvoranu Park - na 30 m visočiju kotu - gdje joj jeste mjesto, ako insistiramo na panoramskom pogledu, odnosno turističkoj atrakciji.
Sve u svemu: apsolutna pobjeda Srđana Marlovića, strašni propusti organizatora, Žiri koji se nekako ipak izvukao - doduše na jedvite jade - to vam je rezime ovog konkursa - i prava je šteta, dodao bih, što Marlovićevi studenti nisu nagrađeni.
Bonus video:
