Pešić: Najljepši osjećaj je kad nam tokom svirke traže autorske pjesme

"Uvijek se trudimo da publici ispunimo muzičke želje kada znamo pjesme koje traže", kaže gitarista
74 pregleda 0 komentar(a)
Trio Highway, Foto: Filip Roganović
Trio Highway, Foto: Filip Roganović
Ažurirano: 29.01.2019. 09:57h

Trio Highway popularnost širom regiona stekao je zahvaljujući emisiji X Faktor gdje su stigli do finala. Veći broj fanova donijele su im i autorske pjesme, kao i učešće na Eurosongu 2016. godine. Uskoro izlazi njihov prvijenac, a publika neke od pjesama može čuti i na njihovim svirkama utorkom jednom u podgoričkom lokalu. Trio čine gitarista Luka Vojvodić, vokal Petar Tošić i gitarista Marko Pešić, koji otkriva neke nepoznate detalje o nastupima...

Po čemu su tvoje klupske svirke karakteristične?

Naše klupske svirke su karakteristične po dobroj atmosferi i po puno energije koju dajemo. Vjerovatno je i izbor pjesama na repertoaru zaslužan za to jer se sastoji od brzih pop/rock numera. Za nas svirke predstavljaju dobru zabavu i druženje i svakoj pristupamo sa istom posvećenošću, bez obzira gdje svirali i pred koliko ljudi.

Pjevate li na nastupima autorske pjesme i kako publika reaguje na njih?

Uvijek se trudimo da na nastupima otpjevamo što više naših autorskih pjesama, jer koja je onda poenta njihovog stvaranja ukoliko ih ne bi i na svirkama izvodili. Izuzetno je korisno vidjeti i reakcije publike, koja nas ne sluša često, na naše autorske pjesme, a do sada su uglavnom bile pozitivne. S obzirom da su naše pjesme većinom u bržem ritmu lijepo je vidjeti kad ljudi igraju uz njih, a još ljepše kada znaju riječi pjesama, što nije nerijetko.

Koju od vaših pjesama publika na nastupima najviše traži?

Mislim da je najljepši osjećaj kad nam tokom svirke neko priđe i traži neku našu autorsku pjesmu. Mislim da je za sad najtraženija svakako bila pjesma “Lud” pa onda “Salt Lake City”. Izgleda da ih je publika najbolje prihvatila.

Koliko pjesama imate na repertoaru?

Nikada nismo brojali pjesme koje imamo na repertoaru, jer često znamo i da izbacimo pjesme koje više ne želimo da sviramo, pa da ih dopunjujemo novim. Mislim da se, za sad, radi o brojki od oko 100-150 pjesama. To su pjesme koje znamo da počnemo i odsviramo do kraja.

Koliko često mijenjate repertoar?

Repertoar mijenjamo koliko nam obaveze to dozvoljavaju, jer je veoma teško naći termin za vježbanje koji odgovara svima u bendu. Međutim, trudimo se da nikad na dvije svirke zaredom ne ponovimo isti repertoar kako bi publici bilo što interesantnije.

Ima li neka pjesma koju izbjegavaš da sviraš na nastupima?

Postoji nekoliko pjesama koje izbjegavamo da sviramo, ne zato što su loše ili zato što nam se ne dopadaju, već zato što su odsvirane bezbroj puta na našim ili tuđim svirkama. Ako bih izabrao jednu pjesmu koju gledamo da izbjegnemo to je od Galije – Kotor, bez ako neko nema posebnu želju da se baš ta pjesma odsvira.

Bez koje numere je nastup nezamisliv?

Postoji nekoliko pjevača i grupa čije pjesme stalno izvodimo na našim svirkama. To su u pitanju Dino Dvornik i EKV. Mislim da nam nijedna svirka nije prošla bez odsviranih nekoliko pjesama od ovih izvođača. Numera koju uvijek možete čuti na našoj svirci je obrada pjesme “Zašto praviš slona od mene” od Dina Dvornika, ali u nekoj našoj varijanti.

Da li na nastupima publici ispunjavaš muzičke želje?

Uvijek se trudimo da publici ispunimo muzičke želje kada znamo pjesme koje traže. Između ostalog, mi smo tu zbog njih, zato i treba da im priredimo što bolju zabavu. Dešavalo da usred svirke tražimo pjesmu na internetu kako bismo je otpjevali na nečiji ljubazan zahtjev. Na taj način se stvara veza između izvođača i publike, što publika zna izuzetno da cijeni.

Primate li bakšiš na nastupima i koja je najveća novčanica koju si dobio?

S obzirom na to da je naš repertoar sastavljen od pop/rock pjesama rijetko kad se desi da nam neko da bakšiš za otpjevanu numeru od Haustora ili Arctic Monkeyse. Međutim i to se dešava. Najveća novčanica koju smo zamalo dobili bila je 100 eura, međutim kad ju je čovjek koji ju je vadio vidio rekao je sebi naglas da ipak nije toliko popio, vratio je i dao nam 50 eura. Ne zamjeramo mu ništa, i mi smo se prvo začudili.

S obzirom na to da ljudi iz tvoje okoline znaju da se baviš muzikom, dešava li se da nekad na privatnim žurkama neplanirano zasviraš i zapjevaš?

Kad god sam na nekoj privatnoj žurki trudim se da budem udaljen od mikrofona što je više moguće. Razlog tome je što volim da slušam tuđe interpretacije poznatih pjesama ili eventualno autorskih i da uživam u njima. Kod nas ljudi imaju problem da ako ne znaju pjesme ne mogu da se provedu uz njih. Meni je bitno pjevanje izvođača, pristup svirci, kao i sami bend, hoću li znati pjesmu ili ne to je manje važno. Nego da se ne udaljavam previše od teme, desi se često da uzmem i ja mikrofon u ruke, ali obično pred kraj svirke.

Koju svirku ćeš posebno pamtiti i zbog čega?

Mislim da ću zauvijek pamtiti svirke za doček Nove godine u Podgorici i Budvi. Mislim da nikad nismo svirali pred toliko ljudi. Takođe nastup na City Grove festivalu je bio jedan od boljih. Jednu ću ipak pamtiti po događaju koji se desio. Naime, prije nekoliko godina kada je trebalo da imamo svirku u Sarajavu povodom Sarajevo film festival pošli smo tamo kolima, nekako jedva našli lokal u koji smo trebali da sviramo. Mi smo ušli, iznijeli svu opremu, montirali se, da bi nas nakon svega toga menadžer lokala pitao ‘što radimo mi ovdje’. Ispostavilo se da postoje dva lokala sa istim imenom u Sarajevu i da smo mi, naravno, pošli u onaj pogrešni. Ipak, uspjeli smo brzo da se spakujemo i da se spremimo za svirku to veče.

Na čiju svirku voliš da odeš?

Ne izlazim često, ali rado bih pošao na svirku Milf huntersa kad bi bila negdje u gradu.

Da ne možeš da odeš na već ugovorenu svirku, koga bi zvao da te zamijeni?

Mislim da se teško može ikada desiti takva situacija, a kada bi se desila vjerovatno bismo otkazali svirku. Ako bih morao da biram vjerovatno bih zvao Mihu Radonjića da vidim što radi.